‘Dangerous Method’ – A gdje je Cronenberg?

Michael Fassbender, Keira Knightley, Viggo Mortensen, David Cronenberg… teško je pomisliti da je išta moglo krenuti krivo, no to se ipak dogodilo.

'Dangerous Method'

Tijekom srednje škole često sam glavu radije zabijao u knjige o psihoanalizi, psihologiji ličnosti, osnovama psihologije i sl. nego u štivo obvezne lektire. Nije nešto čime bih se trebao pohvaliti, no zapravo sam oduvijek volio promatrati i analizirati. Život nas često odvede nekim čudnim putevima, koje smo ili sami izabrali ili su oni nekako izabrali nas, ali moje zanimanje za spomenute teme nije prestalo ni dan danas i često zavirim u neku od tih knjiga i uživam u takvom štivu. Televizija i film nažalost često imaju površan pristup psihoanalizi i psihoterapiji i rijetko možemo vidjeti da se netko ozbiljnije primi posla u obradi takve teme i dade joj tretman kakav zaslužuje (kao primjerice u izvrsnoj seriji “In Treatment”, jednoj od rijetkih koja je na tragu nečeg realnog), a tim više je poražavajuća činjenica da nam upravo priča o začetnicima i začecima psihoanalize, koja nudi bezbroj mogućnosti u pristupu i obradi teme dolazi na velike ekrane u ovako besmislenom filmskom ostvarenju.

Kad na filmu okupite Michaela Fassbendera, Keiru Knightley i Vigga Mortensena u neiscrpnoj temi o Sigmundu Freudu, Carlu Jungu i psihoanalizi i njihovoj zaista zanimljivoj priči, a iza kamere stoji David Cronenberg, o kome bi Freud svakako imao puno toga za reći, teško je povjerovati da nešto može poći po zlu. No u filmu “Dangerous Method” malo je toga što uistinu prolazi dobro. Kostimi, scenografija, fotografija. I to bi uglavnom bilo to. Da li sam od filma očekivao previše? Možda. Sigurno bih ga prošle godine svrstao u top 5 najočekivanijih filmova godine, no danas bih ga, iz ove perspektive, svrstao u 5 najvećih razočaranja godine. Ne miješajući ga naravno s lošim naslovima, koje ni ne dolaze s nekim očekivanjima.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=lblzHkoNn3Q[/youtube]

Radnja filma smještena je na početak 20.stoljeća, a prati priču Sabine Spielrein (Keira Knightley) koja dolazi u Jungovu (Michael Fassbender) kliniku kao pacijent, a s vremenom, nakon izlječenja, postaje jedna od prvih psihoterapeutkinja. Pratimo i odnos Junga i Freuda (Viggo Mortensen, Cronenbergov česti suradnik), njihov susret, njihova nadmetanja, “mudrovanja” i začetke psihoanalize. Nažalost, malo je toga u filmu za što se gledatelj može uhvatiti, što ga može zaintrigirati, pa čak i zainteresirati. Prvi problem svakako je scenarij, koji na momente izgleda kao da ga je pisalo nekoliko različitih, potpuno nepovezanih ljudi, od kojih je svatko htio reći nešto drugo i prikazati nešto drugo. Neuravnoteženost filma dobiva na posebnoj težini i u montaži, gdje sve zajedno u konačnici izgleda prilično nedorečeno, sa neurednim i nezgrapnim tijekom radnje. Dijalozi prečesto poprimaju oblik definicija iz udžbenika, a glavni likovi su površni, potpuno nejasni, nerazrađeni i distancirani od gledatelja skoro koliko je god to moguće. Ne pomažu ni odlični glumci. Najproblematičniji lik svakako je onaj Keire Knightley, skoro pa jednako problematičan kao i njena gluma. O njenom preglumljavanju raspisali su se diljem svijeta, a njena rastegnuta vilica zaživjela je vlasitim životom i postala nepresušan izvor uvreda, no rado bih se zadržao na nekoj pristojnoj razini, jer zaista volim Keiru i ne mislim da je sama dirigirala svoj nastup na filmu.

Velika je šteta što film nije imao drugačiji (da ne kažem bilo kakav) pristup temi, jer svaki put kad zakorači u nešto imalo relevantno i veliko, uzmakne pred izazovom i ostavlja gledatelje željnim malo odvažnijeg filmskog stvaralaštva (Cronenbergove prepoznatljivosti barem) da bi opravdao svoje postojanje. U filmu o priči u kojoj bi se trebalo oslanjati na riječi, analize, inteligentne dosjetke i zanimljive uvide, film pokazuje nedostatak a ma baš svega spomenutog.

Ocjena: 4/10

(Recorded Picture Company (RPC), Lago Film, Prospero Pictures, 2011.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X