Invazija legionara, metal opera i prizivanje đavla bile su neke od glavnih smjernica nedjeljne crne fešte u zagrebačkom Boogaloou.
“Let the Devil In” naziv je singla s albuma švedskih black metal veterana Dark Funeral s njihovog još uvijek aktualnog albuma iz “We Are The Apocalypse”, a ujedno i zimske turneje u sklopu koje su ovi sinovi na koje je i sam pakao ponosan, a koji harače već više od tri puna desetljeća, svratili sinoć i u zagrebački Boogaloo predvodeći karavanu koju uz njih čine još tri benda.
Kako to već ide sa sličnim metal turnejama, i ova je koncipirana tako da njezin headliner, u ovom slučaju Dark Funeral, započne svoj nastup u vrijeme koje se obično smatra realnim za početak službene koncertne večeri u normalnim uvjetima, što bi otprilike značilo oko 21 sat plus takozvana akademska četvrt. To, naravno znači da je sve bendove koji im prethode potrebno ugurati iza njih, a kad su u pitanju ukupno četiri benda, to znači da se vrata kluba moraju otvoriti još u popodnevnim satima, a da prvi izvođač na pozornocu izlazi već u 18 h.
Problematično je to kad se koncerti održavaju preko tjedna, jer ljudi rade pa su često prisiljeni propustiti dobar dio programa, ali sinoć se pokazalo da je čak i nedjeljom teško organizirati sve obveze kako bi se došlo na sam početak giga, pa tako nisam vidio Kami no Ikari koji su otvorili večer, ali sam se svojski potrudio da ulovim Ex Deo, bend koji mi je bio možda čak i najprivlačniji te večeri.
‘Što su Rimljani ikada učinili za nas?’
Koliko često razmišljate o Rimskom carstvu? Da su autorice tog popularnog TikTok memea slačajno zaustavile i postavile isto pitanje Mauriziju Iacou, frontmenu slavnog kanadskog death metal benda Kataklysm, imale bi štošta za čuti. On je, naime, osnovao side project Ex Deo u kojemu su mu se pridružila i dvojca članova matičnog benda, a koji se isključivo bavi tematikom vezanom za rimsku povijest.
Ovaj mjesec bend se oglasio svojim novim EP-jem “Year of the Four Emperors” koji se bavi specifičnim razdobljem carstva nakon samoubojstva ludog Nerona, a u kojem su unutar godine dana vladala četvorica muškaraca, Galba, Oton, Vitelij i Vespazijan, pa tako svaka od četiri pjesme na ovom minialbumu nosi ime jednog od njih. Bend je sinoć izveo posljednju, onu o Vespazijanu, ali najjače udarce sačuvali su za kraj, završivši s “Romulus”, prvom kralju i, s bratom Remom, osnivaču Rima, te još jače “I, Caligvla”, moćnom posvetom jednom od najluđih vladara carstva.
Odjeven u kostim legionara Iaco je growlao preko blast beatova i glasnih gitara i kroz osam pjesama donio presjek biografija različitih moćnika. Kao i u Kataklysm, i u Ex Deo je izvrstan frontmen, a još više i pjevač čiji se tekstovi unatoč grubom vokalnoj izvedbi mjestimično čak i sasvim solidno daju razabrati u bučnoj oluji koja trešti iz zvučnika. Maurizio je rekao da se nada da neće proći još sedam godina da se vrate u Zagreb i držat ćemo ga za riječ. Ali isto tako bi nas veselio i skori povratak Kataklysma.
Noć u operi
Nakon njihovog nastupa koji mi se izrazito dopao, u razgovoru s jednim od organizatora u pauzi sam spomenuo da ne očekujem previše od narednog benda, simfoničnih death metalaca iz Perugije, Fleshgod Apocalypse koji me svojim studijskim snimkama nisu suviše pridobili. “Svemu treba dati priliku,” rekao je on, s čime sam se, naravno složio, a već u samom izlasku benda na pozornicu vidjelo se zašto je u pravu.
U magli dima na povišenom postolju s golemom talijanskom zastavom na koplju stajala je figura za koju sam isprva pomislio da je dio scenografije zbog impozantne veličine koja je dominirala pozornicom, no bila je to Veronica Bordacchini od krvi i mesa, pjevačica zadužena za operne i clean vokale u bendu koja je koncert otvorila kratkom arijom s početka njihovog aktualnog istoimenog lanjskog albuma “Opera”.
Cijeli njihov nastup izgledao je kao neka suluda kazališna predstava koju je uz Veronicu kao glavni growl vokalist i gitarist predvodio Francesco Paoli, a njegov imenjak klavirist Francesco Ferrini djelovao je kao treći ključni član nalik nekom steampunk najavljivaču karnevala. Ako me nisu pridobili svojim studijskim materijalom, svojim live nastupom svakako jesu, budući da je uz vizualno najspektakularniju izvedbu večeri i njihova glazba mojim ušima zvučala višestruko bolje negoli na nosaču zvuka. A i organizirali su prvoklasnu šutku.
Nosferatu na plakatu
Kad su nekoliko minuta poslije 21 na binu izašle zvijezde večeri također ukipljeni u gustom dimu prije prvih odviranih tonova, pogled mi se zalijepio za aktualnog pjevača Heljarmadra koji u zadnjih deset godina obavlja frontmensku zadaću u sastavu i nisam se mogao oteti dojmu da svojom pojavom rekreira jedan od ranijih postera novog filma “Nosferatu” Roberta Eggersa na kojemu u istoj pozi stoji Bill Skarsgård. “Heavy Count Orlok vibes”, prokomentirao sam, a tek onda shvatio koliko sam u pravu, budući da je prva pjesma na setlisti bila upravo “Nosferatu” s ranije spomenutog albuma “We Are The Apocalypse”, koju uz pjesmu koja je dala ime turneji smatram najboljom od novog materijala.
Još je bolje bilo kad su nakon toga izvukli “Atrum Regina” s dvadeset godina starog “Attera Totus Sanctus”, dokazavši da njihov izričaj ima dodatnu snagu kad se sviranje uspori za koju brzinu. Publika im je već ovdje jela iz poganih ruku, pa kad su nakon “To Carve Another Wound”, a prije “The Arrival of Satan’s Empire” poveli skandiranje “Hail, Satan”, nije bilo mnogih koji im se nisu pridružili.
Isto tako, kako su nedavno ponovno snimili pjesme sa svojeg istoimenog EP prvijenca (sada preimenovanog u “In the Sign of the Horns” prema jednoj od njih, i taj je materijal dobio značajan prostor na koncertu, pa smo tako još jednom otišli put orlokove ili Draculine Transilvanije, dodatno podcrtavajući fascinaciju ovih ljubitelja crne magije i štovatelja Sotone s legendom o najslavnijem vampiru iz prošlosti.
S obzirom na rani početak ove nedjeljne antisvetkovine ponovno smo se šalili kako je koncert zamišljen da se “s mise ode na crnu misu”, ali s obzirom na početak radnog tjedna koji je uslijedio vjerujem da je mnogima ipak koncept ranog koncerta na koncu išao na ruku. Bit će još zanimljivije vidjeti kako će satnica izgledati na sljedećoj velikoj metal fešti u organizaciji Hangtime Aganecyja, Paganfestu koji u Tvornicu kulture 9. veljače dovodi čak pet bendova.