‘Činjenica da je jedan od najvećih mitova rock and rolla stigao s nama do sada nedostižnog Neba, ravno u Zagreb, popeo se na pozornicu pred nama, izvodio za nas svakojake ludorije, znojio se da bi nas zadovoljio, polijevao nas vodom… sve se to na trenutke činilo suviše nestvarnim, pa je publika uglavnom sjedila kao u kinu, oborena s nogu, u grču, sputana samim prizorom koji se odvijao pred njom.’ – Hido Biščević, 1976.
Ne sjećam se točno u kojem humorističkom serijalu na tragu inteligentne sprdačine, kakvom je svojevremeno Dave Allen nasmijavao televizijsku publiku, sam pogledao skeč koji nakon toga nisam zaboravio. Uglavnom skeč se odvijao ovako: U panel emisiji voditelj najavljuje poznatog kritičara, potpunog glazbenog autoriteta kako bi s njim prodiskutirao o njegovoj najnovijoj biografiji lika i djela jednog poznatog glazbenika. Stvar ‘eksplodira’ onog trenutka kad novinar pročita naslov knjige: „John Lemmon: sve što se oduvijek htjeli znati o njemu“. Naravno da novinar odmah priupita kritičara je li riječ o tipfeleru u naslovu i je li riječ o Johnu Lennonu, no kritičar ostaje ustrajan u tvrdnji kako je „Lemmon Lennonovo pravo prezime“.
To mi je proletjelo glavom onog trenutka kad mi je Hrvoje Horvat dao u ruke biografiju The Rolling Stonesa koju potpisuju on i pokojni Darko Glavan naslova „Rolling Stones – 50 godina“. U šali sam upitao Horvata je li slučajno ili namjerno izostavljen član ‘The’ iz naziva, jer to u startu za mnoge cinike može biti kompromitirajući detalj. Dobio sam odgovor da taj član i nije nužan jer se u karijeri grupe nekad pojavljuje, a nekad ne. Što se pokazalo istinitim, iako je član izostavljen uistinu na malom broju i to kasnijih izdanja poput „Voodoo Lunge“ i soundtracku Scorseseovog „Shine A Light“, no priznajem da sam u tim stvarima formalist i da ako je riječ o biografiji u kojoj je sadržana nečija pedesetogodišnja karijera, da mora biti naveden puni naziv aktera. Još je jedna zamjerka opremi knjige što na kraju iste nije navedena korištena literatura, jer ako se već našlo prostora za odabranu diskografiju i bilješke o piscima, neozbiljno je izostaviti građu iz koje se krenulo u jedan tako obiman pothvat kao što je karijera najvećeg aktivnog rock sastava na planeti.
Knjiga je ujedno i dokaz kako se stvari i u ovom literarno-biografskom segmentu brzo mijenjaju kao i na samoj glazbenoj sceni. I kako neke koncepcije začas zastare.
Naime prvo izdanje knjige bilo je prigodno objavljeno u čast drugog gostovanja grupe u Zagrebu na Hipodromu 1998. godine, dok je „Rolling Stones – 50 godina“ dopunjeno izdanje iste knjige. Puno stvari se promijenilo od 1998. godine. Samo u posljednjih 5-6 godina se kod nas pojavio veliki broj prevedenih biografija i autobiografija stranih glazbenih ikona i neminovno je da se u kontekstu toga mora gledati i na ovu biografiju dva domaća kritičarska imena. Tako je 1998. godine kronološki napisana i bez prevelikih iznenađenja i iznošenja nekih eventualnih, do tada javnosti, nepoznatih podataka, biografija Stonesa još i imala nekog smisla u našim endemskim uvjetima u kojima je rock uglavnom bio zapostavljena stvar, a treba imati u vidu i tehnološke (ne)dosege interneta u to vrijeme (primjerice Wikipedia je kao javni otvoreni izvor informacija pokrenut 2001. godine). Pa je jedna takva knjiga na hrvatskom jeziku bila svakako kulturno i praktično dobrodošla stvar, iako je pored sve uobičajene biografske faktografije koncepcijski bila fokusirana, ili bolje rečeno dislocirana, na kreiranje rakursa na taj veliki bend iz jedne sredine koja nosi sva obilježja rock periferije – mjesta sklonog mitologijama uslijed desetljeća nedostatka brojnih događanja kao i nedostatka ‘melting pot vibracije’ kakve imaju metropole u kojima je rock s godinama postao nerazdvojivi dio same kulture.
Kao što po jednoj studiji psihologije djeca iz siromašnih obitelji kovanice vide puno veće za razliku od njihovih vršnjaka iz bogatih obitelji koje ih vide manje nego što su stvarne dimenzije metalnih novčića, tako i knjiga „Rolling Stones – 50 godina“ Stonesima daje mitske dimenzije. Da ne bi bilo zabune, to nipošto nije nigdje decidirano navedeno u knjizi, već je to ono što se vidi ‘između redova’. Veličina Stonesa u očima autora se iščitava iz toga što je knjiga lišena bilo kakvih izjava njenih aktera, kao i ljudi iz njihove blizine. Za autore su oni daleki, nedostižni, na koliko god presica bili (što je i navedeno u knjizi). Uvijek je tu u prvom planu veličanje njihove show mašinerije, podatne novinarima kad su u pitanju zakuske i ulasci u VIP zone na koncertima, ali opet i potpuna alijeniranost ‘smrtnika sedme sile’ koji koriste te trenutne beneficije i nemogućnost bilo kakve komunikacije u takvim složenim uvjetima gostoprimstva u kojima se ne može čak ni usput popričati s ‘domaćinima’ ili bar onim dijelom Stonesa koji su na pozornici pod tim imenom desetljećima, a publici su uglavnom nepoznati jer se ne zovu Charlie, Keith, Mick i Ronnie. U takvoj konstelaciji stvari biti biograf The Rolling Stonesa iz jedne Hrvatske čini se uzaludnim poslom, jer je teško saznati bilo što izvan okvira općepoznatog, pa su, htjeli to ili ne, Glavan i Horvat bili ograničeni uglavnom na recenzentski rakurs, što koncertni, što albumski, u kojem je, pogađate, ono subjektivno veće od objektivnog. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
