Darko Rundek: Svaka zdrava ideja čim dođe na niveau ideologije, postane antipatična

Proljeće je stiglo i s njime i novi album Rundek Cargo Trija, ‘Mostovi’, koji će večeras biti predstavljen koncertom u Tvornici kulture. Djelovanje Darka Rundeka grana se od art-rocka i poezije do kazališta, već s grupom Haustor, dok je danas možda i jedina instanca domaćeg glazbenika koji u zrelim godinama svoje prijašnje faze gleda kao komentator, a ne autoepigon, te držeći ritam novim albumima, nastavlja raznobojnu umjetničku viziju.

Darko Rundek (Foto: Sanja Matić)
Darko Rundek (Foto: Sanja Matić)

A, na kraju krajeva, androginost koja se tada žestoko eksploatirala kroz strip, danas je bitna sastavnica scenske pojave Trija, kroz Isabel koja je oživotvorenje takvog pogleda na svijet.

Darko Rundek: Ona je oživotvorenje walking on the wild side…

Na primjer. Kako ste se vas dvoje uopće upoznali?

Darko Rundek: Relativno slučajno…

Glazbenica Isabel je dosta poznata na klupskoj sceni Švicarske, mislim, Zűricha. Čuo sam da je Bach bio dosta ključan za njezinu – promjenu.

Darko Rundek: Sreo sam je kroz aktivnost u vezi s nekim duhovnim razvojem, a s tim stjecajem okolnosti je moja žena, koja je kazališni režiser, zamolila da na scenu postave njeno tadašnje istraživanje Bachovih sonata i partita za solo-violinu. Tada je to pokušavala svirati na jedan ženski način i oblačila se u svilenu krinolinu koju su satkale tkalje u Lyonu iz kineske svile… Znači, u potrazi za kvalitetom koja nije površna, projekt je bio prilično samoubilački i nije imao šanse da postane svjetski projekt jer je svjetski u smislu da je previše koncentriran na bitno, a premalo na to da se s tim – paradira. Njih su dvije radile scenografiju i slagale predstavu, a kako sam ja slagao muziku za kazalište i trebala mi je linija violine, pozvao sam je u studio da ona to snimi pa smo ostali još dva sata improvizirat zajedno i skužili da između nas dvoje, mene na gitari – u nekim šumovima i zvukovima – i nje na violini, se može razviti nešto muzički interesantno, što nas u najmanju ruku jako veseli i tu je počela ta suradnja, jer smo skužili da muzički dobro funkcioniramo zajedno.

Za sva tvoja iskustva u eksperimentu ne zaboravimo da si pored kazališnog iskustva, ono stjecao kroz radio-drame na Radiju Zagreb osamdesetih.

Darko Rundek: To je bio moj job, ali bi ta činjenica mogla dati krivu sliku. U redakciji se njegovao fin odnos prema zvuku i jedna velika umjetnička sloboda. U toj sam redakciji sreo jako fine ljude od kojih sam jako puno naučio.

Rundek Cargo Trio u Vip Clubu (Foto: Nino Šolić)
Rundek Cargo Trio u Vip Clubu (Foto: Nino Šolić)

Pitam iz razloga, to da je recesija pomela tu redakciju...

Darko Rundek: To je kriva informacija, koliko ja znam, ona još postoji i na radiju se radio-drame mogu često čuti. A ta produkcija nije bila dio Trećeg programa, već je vanjska produkcija. Tvoje prethodno pitanje je bilo, u kolikoj je mjeri na moj eksperimentalni etos utjecalo iskustvo rada u radijskom studiju… Nisam radio samo šumove, radio sam ciklus grčkih tragedija, neki proto-techno sredinom osamdesetih, koristeći sve tehničke potencijale radija. U Studiju 4, jednom od najboljih studija u zemlji, sam imao dovoljno termina da mogu s tim eksperimentirat uz veliku podršku Davora Rocca koji je stvarno bio tu važan suradnik kroz razne projekte; da su Antigona i Bakhe bili neki techno-mjuzikli, kužiš?

Devedesetih godina surađuješ na projektu Radio Brod potpomognutom od francuskog ministarstva kulture gdje je glazbeni urednik bio Vedran Peternel…

Darko Rundek: Nas dvojica smo bili u istom statusu tamo.

Plovidbom kroz međunarodne vode Jadrana imao je zadatak prodrijeti u FM radija i dati objektivnu, a ne propagandnu informaciju tijekom rata? Na dnevnoj bazi radili ste emisije “Planet Ear” i “Put za Katmandu”.

Darko Rundek: Ako je od svega što sam radio, išta imalo neku corto-malteseovsku dimenziju bio je to taj Radio Brod, jer smo proizveli situaciju nemoguću u bilo kojem drugom kontekstu. Tako da smo Vedran i ja svoju fascinaciju zvukom, kombinaciju zvuka i naracije, apstraktnim zvukom, mogli raditi radio naših snova. Kako jako volim radio, a i Vedran ga voli, radili smo radio ne znajući za koga ga radimo, jer nismo mogli imati neki direktan feedback od publike – da bi nas netko dobio telefonom morali smo imati satelitske telefone i ne znam koliko para da dođe do nas – nešto malo kontakata smo imali preko radio-amatera. Ali, čak i oni su imali pametnijeg posla.

Što se tiče same infrastrukture, otkud ste se otisnuli?

Darko Rundek: Isplovili smo iz Marseillesa, ploveći oko Korzike, Sicilije, Sardinije, trajalo je tri dana. Čim smo isplovili iz Marseillesa, ulovila nas je nevera i valovi od 12 metara. Prvo gledaš dolje prema dnu, potom gledaš gore u nebo, i tako 15,000 puta, dok pepeljare i tanjuri lete zrakom. Posada su bili Indijci iz Goe, a oficiri su bili Francuzi iz Bretanje.

Znači, “nad Brestom je kišilo toga dana”?

Darko Rundek: Tih dana je – sve!

S Cul-de-Sacom tijekom studenog i prosinca održao si koncerte u Splitu i Šibeniku povodom hommage turneje Draganu Pajiću Paji, uz ljetne koncerte na Silbi, koji su podosta ljudi i iznenadili jer ne poznaju tvoju performativno-kreativnu stranu? Njegov rad nastavljate s jednim in-memorijalnim bendom.

Darko Rundek: To je nastavljanje nečega što smo radili zajedno i što je živo zahvaljujući njemu… Nakon što je otišao, a što je nedovršeno, jer je on prerano umro. Cijelo se vrijeme nadam, kako god ispalo, da neće bit in-memorijalni bend, da to kao neki folklor održavamo na životu, već će se nastaviti kao jedan odnos prema sviranju koji je zatravio puno ljudi da se prirodno razvija. Da bi se mijenjalo kako se i taj Pajo mijenjao, jer je zadnjih godina što smo se sretali rekao da doma ne sluša više ni eksperimentalu niti free-jazz, već isključivo klasiku. Dalje>>

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X