Daryl Sanders ‘That Thin, Wild Mercury Sound: Dylan, Nashville, and the Making of Blonde on Blonde’ – kako je rođen prvi dvostruki rock album

Sanders nas upoznaje sa svim igračima čije muziciranje čujemo na “Blonde on Blonde”, opisuje razvoj pjesama iz izvedbe u izvedbu i svaku promjenu, bilo tekstualnu ili aranžmansku, koju bi Dylan napravio u nastojanju da zapečati konačnu verziju. Takav pristup i temeljitost neće biti privlačni onima koji se ne smatraju vatrenim Dylanovim obožavateljima, ali dilanolozi među nama će sigurno uživati u još jednom pokušaju objašnjavanja autorskog procesa ovog velikana, kao i onoga što ga čini genijalcem kakav jest.

  • 18
    Shares
Daryl Sanders “That Thin, Wild Mercury Sound: Dylan, Nashville, and the Making of Blonde on Blonde”

Malo je trenutaka u povijesti rock and roll glazbe slavnijih od legendarnog “uštekavanja u struju” Boba Dylana na festivalu folk glazbe u Newportu 1965., nakon kojeg je u godinu dana uslijedila najbolja studijska trilogija u njegovoj karijeri, ali i jedan od najsnažnijih nizova albuma ikad. Naravno, riječ je o pločama “Bringing It All Back Home”, “Highway 61 Revisited” i “Blonde on Blonde”. Potonji se smatra prvom dvostrukom studijskom rock and roll pločom i upravo je on u središtu pozornosti knjige Daryla Sandersa “That Thin, Wild Mercury Sound” objavljene početkom prošlog mjeseca za Chicago Review Press.

Priča ove knjige započinje za vrijeme snimanja središnje ploče navedene trilogije kada u ulogu Dylanova producenta stupa Bob Johnston, čovjek koji će osim za njegove biti zaslužan i za neke od najslavnijih albuma Johnnyja Casha, Leonarda Cohena te dua Simon & Garfunkel. Nakon što su zajedno zakucali “Highway 61 Revisited” zajedno su odradili nekoliko sessiona u New Yorku kojima nisu bili zadovoljni, jer jednostavno nisu uspjeli prenijeti taj “tanki zvuk divlje žive” koji je Dylan čuo u glavi, a trebao je biti osnovom njegovog sljedećeg albuma. Johnston je tada ostvario svoj plan da slavnog rokera dovuče u Nashville gdje se glazba snimala na drugačiji način. Živa je ulovljena, a ono što su tamo snimili učinilo je “Blonde on Blonde” albumom koji se s pravom smatra jednim od najvećih glazbenih uspjeha sredine šezdesetih.

Knjiga detaljno prati svaki Dylanov odlazak u studio u tom razdoblju, njegov začetak sviranja s bendom koji će uskoro postati slavan jednostavno kao The Band, selidbu iz New Yorka u Nashville i nesvakidašnji pristup radu na kakav tamošnji glazbenici (koji će i sami uskoro postati tražena roba i slavni na svoj način kao The Nashville Cats) nisu bili navikli, a uključivao je sate i sate plaćenog čekanja i igranja ping ponga dok bi Dylan dovšavao pisanje skladbi koje će bend te večeri snimiti.

Sanders nas upoznaje sa svim igračima čije muziciranje čujemo na “Blonde on Blonde”, opisuje razvoj pjesama iz izvedbe u izvedbu i svaku promjenu, bilo tekstualnu ili aranžmansku, koju bi Dylan napravio u nastojanju da zapečati konačnu verziju. Takav pristup i temeljitost neće biti privlačni onima koji se ne smatraju vatrenim Dylanovim obožavateljima, ali dilanolozi među nama će sigurno uživati u još jednom pokušaju objašnjavanja autorskog procesa ovog velikana, kao i onoga što ga čini genijalcem kakav jest. Uz čitanje ove knjige osim za “Blonde on Blonde” svakako treba posegnuti i za mamutskim dvanaestim izdanjem iz Dylanovog The Bootleg Series, “The Cutting Edge”, koji je objavljen prije tri godine, a na osamnaest diskova donosi bezbrojne Bobove studijske snimke iz tog razdoblja, a od kojih mnoge Sanders u svojoj knjizi vješto opisuje.

Dylan je radom u Nashvilleu bio toliko zadovoljan da će se tamo vratiti snimiti i svoje sljedeće albume “John Wesley Harding”, “Nashville Skyline” i “Self Portrait”, ali će isto tako otvoriti vrata i brojnim drugim glazbenicima sa svih strana muzičkog spektra koji će pohrliti u Music City i od njega napraviti tvrđavu američke kulture kakvu znamo danas. O velikoj karijeri koja je s “Blonde on Blonde” započela glazbenicima koji su s ga snimili svjedoči kompilacija “A New Music City” objavljena 2015., a koja je pratila izložbu posvećenu ovim studijskim zvijezdama. Dylanov odlazak u Nashville pogodovao je tako svim stranama, a knjiga “That Thin, Wild Mercury Sound” objašnjava zašto je tako, usput prenoseći čaroliju “divlje žive” u njezinom nastanku.

(Chicago Review Press, listopad 2018.)

  • 18
    Shares

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh