Dave Gahan & Soulsavers ‘Imposter’ – od Chaplina do Howarda

Između ovih pjesama ne postoji neka jasna povezujuća nit osim činjenice da je riječ o skladbama koje Gahanu mnogo znače, pa ih je odlučio zabilježiti na jednom albumu.

Dave Gahan & Soulsavers “Imposter”

Englesko-američki producentski duo Soulsavers koji čine Rich Machin i Ian Glover djeluje od početka ovog stoljeća, a na studijskim izdanjima pridružuju im se nestalni pjevači. Svoju prvu službenu ploču “Tough Guys Don’t Dance” 2003. tako su snimili s Joshom Hadenom, sinom slavnoga jazz basista Charlieja Hadena i pjevačem grupe Spain čiju će najpoznatiju pjesmu “Spiritual” obraditi i veliki Johnny Cash, ali i sami Soulsavers na svom drugom albumu “It’s Not How Far You Fall, It’s the Way You Land” na kojem započinju suradnju s Markom Laneganom, a koja će se nastaviti i albumom “Broken” dvije godine kasnije. Nakon Lanegana Machinu i Gloveru se pridružuje još slavniji Dave Gahan, frontmen elektro-divova Depeche Mode, a u ovoj kombinaciji objavljuju ploče “The Light the Dead See” iz 2012. te “Angels & Ghosts” iz 2015. godine.

Pred nama je sada i treći album Gahana i Soulsaversa. Nosi naslov “Imposter”, a u pitanju je kolekcija obrada iz vrlo različitih žanrova i dekada koje sežu i doista daleko u prošlost. Između ovih pjesama ne postoji neka jasna povezujuća nit osim činjenice da je riječ o skladbama koje Gahanu mnogo znače, pa ih je odlučio zabilježiti na jednom albumu. Ploču tako otvara soul balada s elementima countryja iz pera Dana Penna, “The Dark End of the Street”, koju je u drugoj polovici šezdesetih proslavio James Carr, a popis izvođača koji su je nakon toga obrađivali dovoljno je dugačak da ispuni nekoliko listova papira – u prošlosti među njima su bili Dolly Parton, Lee Hazlewood, Aretha Franklin i Ry Cooder, dok su novijeg datuma tu primjerice Elvis Costello, Frank Black i Eels. No, moglo bi se reći da je jedan od problema ove kolekcije taj što je većina pjesama koje je čine zapravo obrađivana do iznemoglosti.

Jedna od pjesma koja za koju se ipak  ne može reći da pripada toj kategoriji jest “Strange Religion” s Laneganovog albuma “Bubblegum” iz 2004., ali s obzirom na spomenutu suradnju Marka i Soulsaversa, ovaj izbor čini se prirodan kad već nije odvažan. Jednako prirodan je i izbor pjesme “Lilac Wine” koja je publici vjerojatno najpoznatija u izvedbama Nine Simone i Jeffa Buckleyja, no riječ je o pjesmi koju su također obrađivali mnogi i koja je toliko dobra da vjerojatno ne postoji ni jedna slaba verzija. Jedan od najzanimljivijih izbora jest blues “I Held My Baby Last Night” Elmorea Jamesa koju Gahan izvodi u maniri oponašatelja Elvisa Presleyja koji zavija preko prilično oštre podloge koju prostiru Soulsavers. Slijedi pak “A Man Needs a Maid” Neila Younga koju su ranije ove godine (bolje) obradili Tindersticks na svom albumu “Distractions”, dok prvu polovicu albuma zatvara ne pretjerano nadahnuta obrada “Metal Heart” Cat Power s njezinog vjerojatno najpoznatijeg albuma “Moon Pix” iz 1998., a koja je iz nekog razloga odabrana kao najavni singl za “Imposter”.

Uvijek je lijepo vidjeti da glazbenici odaju počast Rowlandu S. Howardu, slavnom gitaristu post-punk benda The Birthday Party, a koji je samostalno objavio i dva remek-djela “Teenage Snuff Film” i “Pop Crimes”. Gahan i Soulsavers izabrali su obraditi “Shut Me Down” s potonjeg. Manje je uspješna “Where My Love Lies Asleep” iz solo karijere Genea Clarka, kantautora najpoznatijeg po radu s grupom The Byrds sredinom šezdesetih. “Smile” je pak pjesma za koju je Charlie Chaplin napisao glazbu još davne 1936. i iskoristio je u svom filmu “Modern Times” da bi tekst dobila dvadeset godina kasnije i mnogima, uključujući i Michaela Jacksona, postala jedna od omiljenih pjesama, no na ovom albumu jednostavno djeluje čudno pozicionirana i zbunjujuća, pogotovo kad nakon nje slijedi “The Desperate Kingdom of Love” s albuma “Uh Huh Her” PJ Harvey. Za kraj su, pak, sačuvane “Not Dark Yet” Boba Dylana koju je prije manje od mjesec dana obradio i Tom Jones, a zatim i klasik “Always on My Mind” za koju valjda nitko živ ne misli da nam je bila neophodna u još jednoj verziji.

“Imposter” je album nakrcan pjesmama koje su unazad ugrubo sedamdeset godina a pravom bile hitovi mnogim raznorodnim izvođačima, ali slušatelj teško može pronaći smisao u njihovom izboru, kao ni neku kohezivnu energiju koja bi ih činila konkretnim samostojećim albumom, a ne tek proizvoljno nabacanim sadržajem. Iako to ne znači da ne treba poslušati u ovim verzijama, svaka od njih već je zabilježena bolje u izvedbi nekog od prijašnjih pjevača. Verzije s “Impostera” vjerojatno će birati samo veći fanovi Gahana i Depeche Modea.

Ocjena: 6/10

(Columbia, 2021.)

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK 5.00 HRK 10.00 HRK 20.00 HRK 50.00 HRK 100.00 HRK 200.00 HRK


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X