Iako glazbeno možda nije izazovan i uzbudljiv kao svoj prethodnik, ‘Who Is The Sky’ nudi jednu drugačiju vrstu ‘izazova i uzbuđenja’, a koja se prvenstveno nalazi u tekstovima, temama i referencama o svemu onom što nam je tako strano, ali i tako poznato o gradu u kojem vjerojatno nikad nismo bili.
New York grad je u kojem većina nas zapravo nikad nije bila, ali i grad za koji nam se čini da ga poznajemo bolje od, na primjer, Slatine ili Belog Manastira. I zaista, o Slatini znam da je nekad bila Podravska Slatina, a sad je samo Slatina, dok o Belom Manastiru znam da je dosta daleko, ako se gleda iz perspektive nekoga tko živi u sjevernoj Hrvatskoj.
Sve to u svakom slučaju ne znači da su Slatina ili Beli Manastir manje zanimljivi od New Yorka, iako New Yorku, ako bismo ga uspoređivali sa Slatinom ili Belim Manastirom, ipak dosta toga ide u prilog, nego hoću reći da je New York grad čiju smo atmosferu, znamenitosti, kulturu, vizuru, naglasak, izaberite čega se god sjetite, konzumiranjem američke popularne kulture imali prilike upoznati mnogo više i detaljnije nego atmosferu Slatine ili Belog Manastira za svog života u kojem već kutku Hrvatske.
Kakve to sve veze ima s novim albumom Davida Byrnea? Izrazite, jer prije svega treba reći da je „Who Is The Sky?” izrazito njujorški album. Potvrdio je to i sam Byrne već prvim najavnim singlom albuma „Everybody Laughs”, rekavši kako je pjesma zapravo odraz njegovog čestog korištenja riječi „everybody” kojom želi dati antropološku perspektivu na život u New Yorku kao takav.
„Svi žive, umiru, smiju se, plaču, spavaju i bulje u strop”, rekao je Byrne za pjesmu koja zaista opisuje život za koji bismo se mogli složiti da je onaj New Yorka kakvog ga „poznajemo” iz filmova, serija, knjiga i glazbe. Osim toga, Byrne je album napisao u svom njujorškom stanu na svojoj akustičnoj gitari, a onda ga je orkestrirao uz pomoć njujorškog ansambla „Ghost Train Orchestra”, izvorno nastalog za potrebe obilježavanja 90. godišnjice jednog bostonskog kazališta. Zvuči prilično „njujorški”, zar ne?
Na svom prvom novom albumu nakon odličnog „American Utopia” iz 2018. kojim je na neki način preispitao i redefinirao što pop, dance, EDM pa i techno glazba može biti krajem prvog desetljeća novog milenija, Byrne se na „Who Is The Sky?” okreće neopterećenijem i jednostavnijem pristupu pisanju pjesama, a rezultat su pristupačne, vesele i pozitivne pjesme koje se na prvu mogu učiniti čak i banalnima.
Banalne, ipak, nisu, i to ne samo zato jer su vrckavo podebljane spomenutim orkestrom, nego i zato što na neki način zvuče kao prirodni amalgam svih dosadašnjih Davidovih samostalnih izdanja (osim možda prvog) i jer se ključ zanimljivosti i začudnosti prije svega krije u temama kojima se bave tekstovi, a koji nas opet vraćaju na New York.
Stambeno pitanje u New Yorku ne samo da je jedna od vječnih preokupacija njegovih žitelja, nego je i jedan od značajnih razloga zašto smo dobili serije poput “Seindfelda” ili “Prijatelja”. Byrne se tog „stambenog” pitanja dotiče u pjesmi „My Apartment Is My Friend” u kojoj sa svojim stanom vodi retoričko-ispovjedni dijalog kakav se u Slatini ili Belom Manastiru vodi s najboljim dugogodišnjim prijateljem ili cjeloživotnim partnerom, ali će ga u New Yorku netko ipak prije voditi sa svojim stanom. „A Door Called No” pak mogla bi se shvatiti dvojako, prvo iz perspektive neke otuđenosti metropole, ali možda bolje i točnije povezano s drugim najavnim singlom albuma „She Explains Things To Me” u kojoj Byrne vrlo jednostavnim i mondenim slikama prikazuje kako je svakodnevno onima na autističnom spektru.
Točno na svojoj polovici, album tekstualno postaje još luđi, zadržavajući pritom muzičku atmosferu i intenciju istom kakva će ostati i do kraja. „I Met The Budhha at a Downtown Party” pjesma je u kojoj Bryne na nekoj od njujorških zabava u njujorškim stanovima razgovara s Budhhom koji je odustao od svog posla „prosvjetljenja sebe i drugih”. U „The Avant Garde”, pjesmi koja je i muzički jedna od zanimljivijih na albumu jer zvuči kao da slušate dvije različite pjesme istodobno, tekstualno se Byrne nalazi u još jednoj „tipično njujorškoj situaciji”, a kakvu smo vidjeli u valjda svakom filmu Woodyja Allena od „Play It Again, Sam” nadalje.
Luda je i „Moisturizing Thing” u kojoj nam David objašnjava kako je od svoje djevojke dobio anti-aging i anti-oksidans kremu zbog koje se pomladio čak do trogodišnjaka. I to zvuči kao još jedna crtica u još jednom apsurdnom njujorškom danu u životu Woodyja Allena, ali je istodobno i vrlo očita kritika besmislenosti konzumerizma i sve sila takvih i sličnih proizvoda koje kupujemo kako bismo u New Yorku, Slatini ili Belom Manastiru što dulje izgledali što mlađe.
„The Truth”, posljednja pjesma na albumu, također se referira na vrlo njujorški film „The Divorcee” s Normom Shear u glavnoj ulozi, a koji je svojevrsna preteča svemu onome što je već spomenuti Woody Allen kao najpoznatiji živući „portretist New Yorka” u životu snimio, a što nas opet dovodi do istog zaključka – „Who Is The Sky” izrazito je njujorški album.
Iako glazbeno možda nije izazovan i uzbudljiv kao svoj prethodnik, „Who Is The Sky” nudi jednu drugačiju vrstu „izazova i uzbuđenja”, a koja se prvenstveno nalazi u tekstovima, temama i referencama o svemu onom što nam je tako strano, ali i tako poznato o gradu u kojem vjerojatno nikad nismo bili. U tom se smislu ovaj album, bila to Byrneova namjera ili ne, može shvatiti i kao konceptualan album i to s vrlo jednostavnom konceptom – živjeti život.
Ocjena: 8/10
(David Byrne / Matador Records, 2025.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
