Najrazvikaniji teoretičar zavjera ovoga se puta okomio na Mjesec. Velik dio ovozemaljskih problema locirao je u svemiru i, naravno, zvuči sasvim uvjerljivo.

David Icke: Ljudski rode, ustani – ovaj lav više ne spava

Nema ničeg lakšeg od polemike s Davidom Ickeom. On objavi 300 stranica svojih dokaza o žrtvovanju djece, protuargument je: on je luđak. Objavi 400 stranica dokaza o gmazovskoj uroti, protuargument: on je budala. Preko 300 stranica dokaza o intervencijama u ljudsku DNA, protuargument: kreten s dijagnozom. Stvarno, ništa lakše. Diskreditacija najpoznatijeg teoretičara zavjere na temelju onog prvog „to je nemoguće“ dojma, ustvari je samo potvrda Ickeove stare tvrdnje da su nam umovi programirani. Jer, slagali se mi s njim oko nečega ili ne, odbacivanjem Ickeovih teza samo na osnovu toga što zvuče previše sumanuto i iskaču iz svih naših dosadašnjih naštrebanih obrazaca o funkcioniranju svijeta i prirode stvarnosti, dajemo mu za pravo da nas smatra robovima sustava. U ovoj igri paradoksa, David Icke odnosi pobjedu.

Teorija o gmazovima, čemu se većina Ickeovih protivnika obožava izrugivati, na nesreću gura u sjenu mnoge njegove teorije koje danas više nemaju nikakve veze s urotama, već s bjelodanim činjenicama. Zar danas još postoji netko tko smatra da je državna birokracija organizirana tako da ljudima olakšava život? Da je demokracija savršeni sustav? Da vlade nisu marionete bankarskih lobija? Da je cilj farmaceutske industrije da svi budemo zdravi? Da se ratovi, revolucije i diktature ne dirigiraju iz skrivenih središta moći? Da su ljudi i države upali u dužničko ropstvo greškom nekakvog kompjutorskog programa? Veliki dio djelovanja Davida Ickea bazira se upravo na otkrivanju procesa i rezultata baš takvih urota, koje to zapravo više i nisu.

Ni knjiga „Ljudski rode, ustani – ovaj lav više ne spava“, od svojih 800 stranica, nije iznimka. Icke ima prepoznatljivu autorsku naviku da u svakom novom djelu ukratko (dakle na nekoliko stotina stranica) ponovi sve svoje bitne teze o povijesti civilizacije, ekstraterestrijalnim entitetima na Zemlji, našem varljivom tumačenju stvarnosti, sad već legendarnim gmazoidnim stvorenjima i njihovim brižno pozicioniranim poslušnicima, a na kraju sve teorije spoji u jednu veliku zavjeru koja traje već tisućama godina. Svaka knjiga, pa i ova, ima i jedno sasvim novo poglavlje, nešto o čemu prije nije pisao. Ovoga puta radi se o Mjesecu.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=55jtTQSmYNM[/youtube]Umjetan je, šupalj, u njemu se nalazi „njihova“ baza, doveden je s razlogom, prouzročio je Veliki potop, skriva ogromne građevine… Mjesec po Ickeu, u svakom slučaju, nije ono što ste dosad mislili da jest. I za sve iznosi tone dokaza. Ne vjerujete mu? Pa nije valjda da ste bili gore i osobno se uvjerili? Ili ipak više vjerujete medijima? U potonjem slučaju Icke ponovno prelazi u vodstvo, jer ako već i vrapci na grani znaju da su mediji najobičniji propagandni alat političkih i financijskih elita, zbog čega biste povjerovali nekom XY znanstveniku koji na National Geographicu izjavi da je Mjesec prirodni Zemljin satelit, koji se od Majčice Zemlje odvojio prije ohoho godina?

Teško je odoljeti Ickeovom načinu uvjeravanja. Svaki dokaz potkrijepi s još pet, šest dodatnih dokaza, svaku tvrdnju zaokruži citatima, za najluđe optužbe ima svjedoke koji će ih potvrditi… Njegov stil pisanja izrazito je neznanstven, pogotovo u poglavljima kad mrtav-hladan na kraju zaključak podvuče rečenicom tipa: „Sve je to sranje!“ No, uvjerljiv je, blizak, ne glumata da je pametniji od svojih čitatelja, duhovit je i ima muda.

A je li u pravu? Možemo se samo nadati, jer u ovim ludim vremenima teorije urote su dobrodošla utjeha, naznake da za sva sranja koja nam se u životima događaju nismo krivi mi, nego „oni“. I jednostavno je nemoguće da ovako posložen globalni sustav svakim danom sve više podjarmljuje „obične ljude“ samo zato jer su se nekakvi procesi odvijali spontano, pukim slučajem. Plan svakako postoji, pitanje je jedino je li ga David Icke – čovjek koji godinama poimence proziva i teško optužuje razne moćnike, a da ga još nitko nije tužio – točno pročitao. Kako bilo, u njegovim se knjigama zasigurno krije više istine, nego u Dnevniku.

Cijena: 220 kuna

Izdavač: TELEdisk, 2011.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute