Joan Jett u panteon, Bob Dylan na marginu. Bacanje pogleda na to koga je David Vartabedijan uvrstio, a koga nogirao iz svog r’n’r vodiča, kao prvu reakciju izaziva upitno uzvijanje obrvom, ako ne i okretanje očima uz uzdah neodobravanja. No ne budimo prestrogi. Posrijedi je šarmantno i zabavno djelo očito nastalo iz zanosa, k tome, s obzirom na format, posve zadovoljavajuće na informativnom planu.
I sam autor, uostalom, nedvosmisleno naznačuje da je riječ o subjektivnom izboru, izboru srca i uživatelja, a ne objektivnog povjesničara i podučavatelja. Osmislivši i izvevši „Ilustrovani rokenrol vodič“, David Vartabedijan (1968), čovjek likovnjačko-grafičarske i pozadinsko glazbene karijere (novinar, dizajner, organizator, DJ…) prirodno je spojio svoja dva dara i ljubavi.
Na stotinjak stranica ponudio je portretiće pedesetak rokenrolera, od Elvisa Presleyja do Green Daya, poprativši sažete tekstiće duhovitim ilustracijama. Ili obratno. S obzirom na kratkoću pismenih crtica, Vartabedijan je iznimno pitko i zaokruženo, lakorukošću koja može zavarati, iznio najvažnije karakterstike pojedinih izvođača, čak i onih s višedesetljetnim karijerama, uresivši glavni tekst informativnim fusštiklecima o, primjerice, primanju dotičnih u R’n’r kuću slavnih, osvojenim Grammyjima, količini snimljenih i ukupnom broju prodanih albuma te osobnim preporukama o tome što ponajprije valja poslušati.
Karikaturalni crteži šaljivo, dosjetljivo i znalački opremaju protagoniste prepoznatljivim simbolima – Keith Richards, primjerice, nemarno gazi po isplaženom jeziku loga Rolling Stonesa, a Elvis, s kraljevskom krunom na glavi, sjedi na velikom hamburgeru, držeći u ruci plišanog medvjedića. Bo Diddley, s druge strane, tek na koljenima svira svoju crvenu „bombonijera-gitaru“ – dodaci, je li, nisu potrebni.
Ako bismo mogli zabrundati zbog toga što su se među pedesetak izabranih – vodič na svoj način podrazumijeva temeljnu putokaznu relevantnost – našli već spomenuta Joan Jett, pa Thin Lizzy, Brian Setzer i Billy Idol, a nisu za rock scenu neusporedivo važniji Muddy Waters, Buddy Holly, Bob Dylan, The Who, The Kinks, Beach Boys, Van Morrison, Pink Floyd, Neil Young, Simon and Garfunkel, Talking Heads, Elvis Costello… (neki su od njih ipak spomenuti u odjavnom poglavlju, uz točnu napomenu da je nemoguće pobrojati sve), s posvemašnjim odobravanjem možemo prigrliti Vartabedijanovo hrabro othrvavanje pritiscima kanona kako bi sastavio knjižicu kojom pretežu oni koje on voli, a to su, iščitavamo, momci i djevojke težeg, čvršćeg zvuka s osobitim nagnućem prema hardu i heavyju, pa makar i onome soft-power-pop smjera. Vartabedijan, kapa dolje, ne preferira žanr, nego zvuk, pa se uz brojne službene predstavnike hard-heavy odsječka poput Black Sabbatha, Kissa, Aerosmitha, Iron Maidena, Van Halena ili Mötley Cruea bez diskriminacije nalaze i Iggy Pop, New York Dolls, The Ramones, Sex Pistols, The Clash, Nirvana… pa i Johnny Cash.
Objavljen u nakladi čačanske Pčelice, inače usmjerene na izdavanje obrazovne i zabavne literature za djecu, „Ilustrovani rokenrol vodič“ zainteresirane će maloljetnike pristojno obavijestiti i usmjeriti slušnom stazom omiljenom njegovu potpisniku, njegovom „muzičkom pogledu na svet“.
Na 59. Međunarodnom beogradskom sajmu knjiga, stručni žiri Udruženja likovnih umetnika primenjenih umetnosti i dizajnera Srbije i Beogradskog sajma Vartabedijana je nagradio nagradom za najbolju ilustraciju.
(104 str., Pčelica, Čačak, 2014)