Davorin i Bogovići u Tvornici – mijenjati se i biti isti

Davorin Bogović još jednom je na startnoj crti. Još jednom zida (za njega) novu glazbenu priču. I toliko vjeruje u to da je u subotu koncert pred dvjesto ljudi u Tvornici kulture pjevao kao da mu je prvi i posljednji.

Davorin i Bogovići u Tvornici (Foto: Zoran Stajčić)
Davorin i Bogovići u Tvornici (Foto: Zoran Stajčić)

Za razliku od strane scene na kojoj se prpošne stare rock legende ne daju smesti, već se trude objavljivati zanimljive albume i istinski gruvati na koncetima, tj. i dalje su s glazbom koju izvode u trci za svojim mjestom pod reflektorom, na našem hrvatskom mikro-nebu stvari stoje malo drugačije. Bar za mene. Strani ‘starci’ su mi još uvijek zanimljivi, no s domaćima koji su u klubu 50+ imam problem, bar u najvećem broju. Svake sezone kapne neki dokumentarac, emisija ili slično koji žvaču staru priču kakav je netko imao utjecaj u domaćem dvorištu i kako je prije bilo drugačije, što je naravno ok i legitimno. No kad je riječ o situaciji danas tj. konkretno, otići na koncert i čuti i vidjeti te zaslužne kako zvuče, ishod mi je uvijek nekako poražavajući, jer pomaka najčešće nema.

Sve to počesto zvuči kao svadbena gaža u kojoj pravila nisu desetljećima promijenjena. Dok sam radio za druge medije štošta sam gledao i slušao po službenoj dužnosti i najčešći zaključak je bio da je u tom društvu puno njih s godinama samo razvijalo svoj ego, dok su u glazbenom segmentu stagnirali, jer, eto, nisu osjetili da tu svoju publiku treba možda opteretiti novim izazovima, nečim rizikovati, nešto staviti na kušnju. O nekom rokerskom impulsu i stavu u svemo tome gotovo da nema ni riječi. Ispada da je od svih i dalje veći roker Štulić koji tu i tamo obradi neku narodnu pjesmu i u demo obliku je objavi na YouTubeu.

U neku ruku zbog takvog ispijenog, nezainteresiranog pristupa lišenog svake ostrašćenosti vjerujem da leži odgovor zašto se mlada publika dobrim dijelom okrenula zabavama u folkotekama. Bit će da tamo ima više adrenalina i životnosti. Naše glazbeno društvo seniora je dobro pohvatalo konce pravne igre oko glazbe tj. autorskih prava, no nauštrb toga onaj živi krvotok noćne glazbene scene preoteli su drugi. No ipak ima iznimki.

Davorin i Bogovići u Tvornici (Foto: Zoran Stajčić)
Davorin i Bogovići u Tvornici (Foto: Zoran Stajčić)

Spletom okolosti pohodio sam posljednjih godina koncerte Davorina Bogovića i njegovih pratećih Bogovića, na kraju završio kod njih i u studiju dok su istovremeno snimali i miksali pjesme s novog albuma „Mijene“. Koncerti su uvijek imali onaj iskričavi i prljavi rokerski štih nekontroliranih detonacija i trenutaka iščekivanja ovisno o trenutnom Davorinovom raspoloženju, kao i o tome koliko će ga neka stvar ponijeti i isisati iz njega svu energiju da bi potom u sljedećoj pjesmi glavinjao zbog istrošenih baterija. Uglavnom, onaj tip frontemena za kojeg se olako može zaključiti da nakon svih ovih godina nije u stanju procijeniti koliko mu snage treba za korektno odvoziti koncert do kraja. No rock je u svojoj srži nesavršena stvar, muzika ‘prvih ljudi’ i njegova moć i jest u tome što može (i mora)  ‘nositi’. Bogovića uživo ponesu stihovi i ritam, možda sam i vjeruje prije koncerta da se može ‘profesionalno’ s time uhvatiti u koštac, kao bezbroj puta do sada, a onda kad sve krene, ta ‘zvijer’ ga navuče na tanki led, kao bezbroj puta do sada.

Što se tiče atmosfere u studiju tijekom stvaranja recentnog materijala, to je bila dječačka zanesenost i prije svega entuzijazam širenja okvira vlastitog glazbenog djelovanja u kojima je Bogović s bendom ušao u kompleksnije područje koje baš i nije imalo previše dodirnih točki s onim što je radio prije. I što je navažnije osjećalo se da to ne radi da bi se dodvorio svojoj publici, već upravo stoga da bi pronašao novu publiku kojoj će se svidjeti to što on s bendom radi u ovome trenutku. Malo ih je na domaćoj sceni iz kluba 50+ koji su spremni na tako nešto.

U subotu 13. prosinca Davorin i Bogovići su u Malom pogonu Tvornice upriličili koncertno predstavljanje tog novog albuma. ‘Otegotna okolnost’ bio je pomalo nespretan PR svega, jer je koncert najavljen kao proslava 35. godina njegove karijere i novog vala, što naravno budi nekakav nostalgični prizvuk i još jedno raubanja tog pojma ‘novi val’ koje se istini za volju ne uklapa u ono što Bogović danas radi i želi postići. Iako je koncert počeo s pjesmom „Crno bijeli svijet“ nakon dugog eksplozivnog uvodnog glazbenog tuša pratećih Bogovića (Hrepa, Ernest, Leo, Migač i Ro La) i bio isprepleten što s pjesmama s prva dva albuma Prljavog kazališta, što s pjesmama s prethodnih Bogovićevih albuma, nove pjesme su prokleto dobro odskakivale u pozitivnom smislu, a ista takva bila je i reakcija publike nakon njih, tj. glasni aplauzi od iznenađenja da Davorin i Bogovići mogu tako grunuti kroz dušu. Dalje>>

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X