U srijedu u Vintage Industrial Baru u sklopu programa Good Vibrations legendarni osječki punkeri s ‘Vijenca’ Debeli precjednik upriličili su jedno od najljepših stapanja benda i publike koje se može osjetiti uživo u koncertnim klupskim prilikama.
Za članove osječkih underground legendi Debeli precjednik nevjerojatna je lakoća bivstva na pozornici u trenucima kad su stvari izmakle kontroli – ili se čini da su izmakle. U srijedu je bina Vintage Industrial Bara tako izgledala, publika se nije samo penjala na pozornicu i skakala nazad već je solidan broj njih stalno bio na njoj te pjevao i divljao s bendom u zajedničkoj katarzi. A bend je u tome uživao i nitko se od glazbenika nije osvrtao na to, već su bili vidno sretni zbog takvog ishoda.
Frontmen Tin Kovačić svako malo je bio u nečijem zagrljaju i bez obzira na to izvlačio visoke large zahtijevnog melodičnog i poletnog punk izričaja, svako malo je netko skočio na njega, svako malo ga ponudio pićem, svako malo je on po pozornici skupljao poispadale mobitele pojedinaca i vraćao im ih u grotlo ispred sebe.
U takvoj situaciji većina gitarista bi odavno pogubila živce u strahu da im se ne izgaze vrijedne pedale pred nogama no žična sekcija Igich, Davke i Žvakundra je svirala razuzdano i gotovo bezbrižno u cijelom tom krkljancu potpuno predane i uživljene publike.
Da se ne bi stekao krivi dojam nije to bio jedan od onih punk koncerata na kojima se osjeti i agresivna tenzija uslijed silnog poganja i stage divinga, već upravo suprotno, koncert Debelog precjednika je te večeri bio pravi pravcati rock tulum jednog, gotovo se može reći, bratstva.
Verbalna komunikacija Tina Kovačića od milja svanog Cološ imala je opuštenu i iskrenu slavonsku crtu. On je čovjek koji stvarno voli publiku svog benda, a opet čvrst u držanju davno zacrtanih punk postulata (zbog kojih Debeli precjednik i ima tako odanu publiku). Jedan od njih je pravilo ne sviranja bisa. „Bisevi su za Prljavo kazalište i Majke, a ne za Debelog precjednika.“, izjavio je tako na kraju koncerta, a bilo je dirljivo i to razumijevanje publike s druge strane. Svako iole iskusan u takvim koncertni prilikama kad mnogi gube glasnice i razum na refrenima zna da je za većinu bendova poznat ishod da će bar desetak njih potpuno razularenih zdušno tražiti bis uz „’Oćemo još“, ali u slučaju Debelog precjednika kad je Cološ rekao da je to kraj, svi su se u miru razišli. Ok, može se reći da je neka vrsta bisa postojala obzirom da je Kovačić rekao da će popustiti pred molbom organizatora iz redova Good Vibrationsa zbog odličnih okolnosti, ali nitko iz benda prije posljednje pjesme nije odradio onaj poznati ritualčić odlaska i potom vraćanja na pozornicu.
Bio je to ujedno i jedan od najljepših koncerata u Vintage Industrial Baru upravo zbog te kemije između benda i publike koja je bila ‘unutra’ od prvog takta i vjerna na svakom refrenu, bilo da je bio pjevan na engleskom ili hrvatskom.
Što se tiče mladih nada kao predgrupa, točnije bendova The Rock Flock i Saučešće, svakako je dobro što se kroz program kao Good Vibrations mogu predstaviti publici, no i jedan i drugi će dosta morati poraditi na tesanju i definiranju svog izričaja. Saučešće bi trebalo biti uvjerljivije u odašiljanju neke punk poruke, a ne samo one da se dobro zabavljaju, dok indie rock bend The Rock Flock koji privlači pažnju s dvije najisturenije ženske članice (basistica i gitaristica) koje su ujedno i ravnopravne pjevačice ima još posla na zajedničkom srastanju u kompaktnu cjelinu. Jer nije Debeli precjednik te večeri imao najbolji zvuk jer su simpatični toncu, već stoga što ga oni na pozornici i proizvodili.