‘Nadahnjuje me sposobnost jasnijeg pogleda na stvari, na prirodu života, jasnijeg slušanja, kušanja, osjećaja ljubavi. Sve više razvijam te mogućnosti zbog čega postajem sretnija osoba. Sve više život mi se čini nevjerojatnim. Svake se sekunde propitujem. Ne želim živjeti u društvu koje je potpuno hipnotizirano televizijom, računalima. Živimo u teškim vremenima u kojima je pojam slobode ugrožen.’
Koja ste iskustva stekli svirajući s rock bandom Magma?
Didier Lockwood: Surađujući s tim bandom spoznao sam kako je biti u okružju glazbenog teatra. Bio je to posve drukčiji umjetnički iskaz. Naime, band Magma je u svoj glazbeni iskaz uključivao elemente teatra, ali i duhovnosti. Volio sam svirati s članovima tog sastava. U tu sam suradnju unosio sve svoje tijelo i dušu. Ona je za mene bila jako važna. Svako takvo iskustvo unapređuje moju umjetničku sposobnost, način komunikacije, glazbenog razmišljanja, pogleda na glazbu.
Kako je europska glazbena tradicija utjecala na vaše stvaralaštvo?
Didier Lockwood: Taj je utjecaj vrlo snažan. Najprije se očitovao kroz moju ljubav prema romskoj, a poslije i španjolskoj glazbi. Proučavao sam folklor raznih europskih naroda, primjerice Bugarski. Snažno sam nadahnut ženskim zborom The Mystery of the Bulgarian Voices s kojim sam nedavno surađivao. No, nisam fasciniran samo europskom tradicijskom glazbom. Trenutno surađujem s mongolskim i kineskim glazbenicima. Poznavanje indijske glazbe je također važno.
Što vam je najvažnije u vašem stvaralaštvu?
Didier Lockwood: To je uvijek težnja za pustolovinom. Želim stvoriti uvjete u kojima se mogu izgubiti kako bih kroz taj proces čim bolje upoznao sebe. Ne želim se ponavljati, ne želim svirati ista sola. Svaki put sviram kao da mi je prvi, bez ikakvih komercijalnih pretenzija. Svaki put kad stupim na pozornicu želim biti druga osoba. Često se lažno predstavljamo jer se bojimo biti drukčijima nego što nas znaju. Puno toga ponavljamo iz navike. U glazbi uvijek želim pronalaziti nešto novo i drukčije.
Što vas nadahnjuje?
Didier Lockwood: Nadahnjuje me sposobnost jasnijeg pogleda na stvari, na prirodu života, jasnijeg slušanja, kušanja, osjećaja ljubavi. Sve više razvijam te mogućnosti zbog čega postajem sretnija osoba. Sve više život mi se čini nevjerojatnim. Svake se sekunde propitujem. Ne želim živjeti u društvu koje je potpuno hipnotizirano televizijom, računalima. Živimo u teškim vremenima u kojima je pojam slobode ugrožen. Jedini način da se osjećam slobodnim je da sviram glazbu, da improviziram, da se isključim iz zajednice koja želi da igram po njezinim pravilima. Želim se maknuti iz toga. Želim biti neovisan. Želim sudjelovati u neuobičajenim projektima. Želim djelovati izvan ustaljenih obrazaca. To je uzbudljivo.
Što vam je važno kao violinistu?
Didier Lockwood: Najvažnije je ostvariti dobru intonaciju. Violina je jedno od najtežih glazbala za sviranje. Nastojim ostvariti dobar zvuk, želim da moja violina pjeva i da govori. Više ne želim svirati glazbu – želim govoriti glazbu. Uvijek nastojim navesti violinu da govori.
Koji nastup vam je ostao u sjećanju kao najuzbudljiviji?
Didier Lockwood: Puno ih je. Sjećam se jednog. Kao dvadesetogodišnjak na poziv Davea Brubecka prvi sam put nastupio u Carnegie Hallu u New Yorku. Kad sam stupio na pozornicu i počeo svirati razglas za violinu nije radio. Budući da mi je bilo prvi put i da je bio tako važan koncert stalno sam u sebi ponavljao: “Samo ne večeras, ne večeras!” No brzo sam otklonio kvar i sve je bilo u redu. No, jeza koju sam osjetio u tom trenutku bila je nevjerojatna. Pomislio sam: “Oh sranje, samo ne večeras!”
Što vam je najvažnije u ovom trenutku?
Didier Lockwood: Oženio sam se predivnom francuskom opernom pjevačicom divnoga glasa Patriciom Petibon. Izvrsna je operna pjevačica koja nastupa diljem svijeta. Presretan sam što ćemo zajedno nastupati. Ona me snažno nadahnjuje. sretan sam što sam ju upoznao i što smo se vjenčali.
Jeste li već nastupali zajedno?
Didier Lockwood: Već smo bili zajedno na pozornici. Prije dvije godine zajedno smo nastupili u pariškom Theatreu du Chatelet, no planiramo napraviti nešto više jer ima nevjerojatan glas i, iako je oprena pjevačica, obožava jazz. Ponekad pjeva skladbe iz repertoara Cheta Bakera. Naravno, razmišljamo o suradnji.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
