Dimitrije Simović, frontmen niškog Igraloma, jučer je u Zagrebu predstavio svoj solo projekt.
Ne igra ni kantautorska scena u regiji po nekim svojim pravilima, i tu vrijede zakoni kao i kod svakog drugog glazbenog vala. Nakon što su se godinama unazad isfiltrirala imena koja su se nametnula talentom, sad je na redu faza u kojoj iskaču oni koji imaju kvalitetu više. Oni koji su za milimetar drugačiji.
Dimitrije Simović ima sreću da drugačijost kod njega podrazumijeva da je apsolutno svoj. Frontmen, vokal i basist Igraloma, niškog benda koji gaji egzotičnu varijantu blues-rocka, u solo projektu Dimitrije Dimitrijević uveo je sve one stavke po kojima se prepoznaje moderan, kvalitetan kantautor: lirska apstrakcija, intimno izlaganje, loopovi, efekti, nazalni glas i improvizacija. Onaj, pak, milimetar koji ga izdvaja odnosi se na urođeni šarm i spontanu duhovitost.
Izvođač/projekt/bend Dimitrije Dimitrijević jučer je u Vinylu, osim Simovića na basu, vokalu i loopu, uključivao i gitaristu Ivana Grobenskog (Moskau, Seine) te Vedrana Peternela „majstora za zvukove“. Usvirani taman toliko da njihova improvizacija oko glavne teme funkcionira na osjećaj, ova trojka je sinoć ležerno stvarala ogoljenu zvučnu sliku prepunu diskretnih detalja, što slučajnih, što promišljenih.
U Dimitrijevom slučaju, koji sa svojim solo projektom iza sebe ima dva snimljena EP-ja, poetičnost nastupa bitna je barem koliko i muzika. Zato je svaki intermezzo između pjesama popunjen čitanjem njegovih aforizmičnih pričica, a najave skladbi pretvarale su jučerašnji koncertu u malu spontanu stand-up komediju.
Introvertirana, ambijentalna, popična i šarmantna izvedba Dimitrija Dimitrijevića daje naslutiti da se radi o materijalu koji će na svakom koncertu zvučati drugačije. Provjerimo drugi put, pa javimo…