Još jedna metamorfoza i još jedno kvalitetno poglavlje najmonolitnije rock pojave ovih prostora.
Petak 13. ožujka 2015. možda je uveliko odredio smjer 13. albuma Disciplina A Kitschme. Za one neupućene, tog datuma je Dušan Kojić Koja sa svojim bendom u zagrebačkoj Močvari u ekskluzivnoj formaciji predstavio prošlogodišnji box set minulog predratnog rada „Ove ruke nisu male…3“. Naime pridružila mu se puhačka sekcija Jura Novoselić Kuzma, Igor Pavlica i Nikola Santro. I sve je grmjelo u zvučnom spektru kao nekada prije 20 godina te večeri u klubu na savskom nasipu. Koja na kraju koncerta nije skrivao svoje uzbuđenje, te je glasno izvikivao „Rock and roll“ u mikrofon pred dobrano oznojenom, ali sretnom publikom. Taj moment ispada jako bitan čim se zakotrlja novi album „Opet.“.
„Opet.“ upravo donosi retro zvuk stare Discipline kičme. Potpuno je jasno da ima više poveznica s albumima kao što su „Zeleni Zub na Planeti Dosade“ ili „Nova iznenađenja za nova pokolenja“, nego s prethodnikom „Uf!“ iz 2011. godine (jedina očito vidljiva nit je „Manitu VII“ kao nasljednica „Manitu VI“ s „Uf!“).
Uvodna „Zaboravili rokenrol!?!“ koja tutnji dobrih deset minuta u albumskoj verziju, upravo je u tom poletnom rock upbeatu iz prve faze grupe, a nimalo u funk grooveu karakterističnom za drugu polovicu karijere započete Kojinim preseljenjem u London u devedesetima. Jedina stvar koja radi dovoljnu distinkciju jest to što nema puhačke sekcije, već sve u toj domeni zvuka odrađuje usnoharmonikaš Djeke. Upravo je usna harmonika ta nova dimenzija Disciplin A Kitschme, čime Koja opet dokazuje kako uvijek ima prostora za nove igre u spektru unutar zadanih pravila zvuka i stila. Jednostavno, da se može vratiti na staro u ritmu, a da upravo zbog tog detalja usne harmonike opet sve zvuči svježe. Na kraju krajeva, ako je Koja u nečemu uistinu izvrstan, to je stalna reinvencija Discipline kičme. Rezultat toga je da svaka generacija već skoro 35 godina ima ‘svoju’ Disciplinu kičme. Takvu ‘biti isti, ali poseban’ sposobnost na srpskoj sceni imaju još jedino Partibrejkers.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=LsXzOYg931A[/youtube]
Pored pridošlice usnoharmonikaša Djeke, promjena se dogodila i na bubnjevima, gdje je umjesto Buce za bateriju zasjeo Vul koji pravovjerni rock ravnjak ne udara samo u „Zaboravili rokenrol!?!“, već i u narednoj „Biti imun (na ovaj nemar)“, da bi na „Reci ruke u vis!“ dokazao da jako dobro vlada i funk načelima Disciplin A Kitschme. No u „Hendriks, Hendriks!“ možda najviše dolazi do izričaja njegova Mitch Mitchell crta, svakako, nešto što je Koja oduvijek volio, a ruku na srce, Disciplin A Kitschme jedini je sastav na ovim prostorima (a vjerojatno i šire) koji je u stanju napraviti hommage Hendrixu koji ima smisla i nije uvreda za inteligenciju.
Po pitanju tekstova Koja kao i do sada ne bode u širokom spektru, već se fokusira na 5-6 točki koje nemilosrdnim svrdlanjem utiskuje u uši i dobiva time nekoliko hit momenata. Pored uvodne „Zaboravili rokenrol!?!“, cijeli prvi dio albuma ima čvrstu nosivu konstrukciju hit niza; „Biti imun (na ovaj nemar)“ u kojoj je već iz naslova sve jasno, zatim „Reci ruke u vis!“ s opako kratkim i jasnim stihovima: „Ni u banci, ni u stranci, ni u zamci, na distanci“ iz kojih se jasno razaznaje što je to rokerski stav, ili pak pojednostavljeni mikro selfhelp priručnik za imati i zadržati zdrav pogonski sklop sive mase u balkanskim uvjetima, da bi niz završio s „Ovisnik o moći“ kao posljednjim asom tog Kojinog uvodnog pokera pjesama kojima je uspješno secirao društvene prilike u četiri poglavlja; od shopping molla do političke govornice.
Drugi dio albuma je šamanski sklop rocka i funka kroz rave prizmu: ‘pleši i budi oslobođen’, dakle; „Hendriks, Hendriks!“, pa dva dijela „Spas je fonk“, neizostavni „Manitu VII“, žovijalna „Nepokolebljivost pokaži ti (Uz neophodnu dozu neozbiljnosti)“, te finalno ‘ispaljivanje’ i posljednja lekcija iz samopomoći „Samo disciplina“.
Disciplin A Kitschme opet se ukazala gdje treba, opet je pogodila srž, opet se reinkarnirala i opet je sve dovela u, sebi i nama, dobro znani (ne)red. Bend u koji se jednostavno zaljubljujete opet, i opet, i opet… jer kako to Koja lijepo sroči: ‘Disciplina čuva naš um’.
Ocjena: 8/10
(Mascom Records, 2015.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
