Premijerni nastup beogradske Disciplin A Kitschme u Vintage Industrial Baru dobrano je izazvao interes. Klub je u četvrtak bio pun i može se reći da je nova klupska sezona i ‘službeno’ počela u gradu.
Dušan Kojić Koja i njegov bend i dalje su snažan magnet za okupiti klupsku koncertnu publiku, tako da je sinoćnji koncert svakako bio dobar potez za prekinuti uobičajenu siječanjsku inertnost kad su u pitanju izlasci, posebice ovaj siječanj u kojem temperature od početka godine ne premašuju nulu Celzijevih.
Novi pult i novi razglas u Vintage Industrial Baru doprinijeli su kristalno čistom zvuku za audio ugođaj u Disciplini, iako je riječ o bendu koji zahvaljujući fuzioniranoj grmljavini Kojićeva Rickenbackera može trpjeti svakakve uvjete. Grmjelo je i ovog puta, ali je groove koji se širio s pozornice fluidnije nosio prisutne, kao što su bile naglašenije i neke manjkavosti, a to je naravno bio Manjin vokal koji je znao tumarati kroz tonalitete. No opet, trebao je i taj još jedan vokal da pored Koje stotinjak puta uzvikne „Jej!“ tijekom dvosatnog giga, ako se tu uračuna i improvizacijski obojen bis.
Kad smo već kod groovea, može se reći da je sve sjelo na svoje mjesto s „Prestani da mrziš!“ iako su se prije te pjesme na set listi našli brojevi poput „Reci ruke u vis!“ i „Heavy Bass Blues“. „Prestani da mrziš!“ nametnula se i kao himna večeri, ako se uzme u obzir i medijsko i političko ozračje u kojem je opet postalo moderno napuhavanje antagonizama između dvije, ne tako davno, zaraćene zemlje.
Možda „Prestani da mrziš!“ nije tako snažno odjeknula u kontekstu 2011. godine kada se našla na albumu „Uf!“ objavljenom od strane zagrebačkog Croatia Recordsa, ali odavno nas je naviknuo Koja da je on čovjek ispred svog vremena, pa je tako (nažalost) „Prestani da mrziš!“ dočekala svoj kontekst, kao što i njen imperativ izrečen kroz nekoliko stihova sasvim jasno i nedvojbeno donosi i dijagnozu i lijek za Balkan state of mind.
„Nemoj“ koja je ubrzo mutirala u svoju mlađu verziju iz londonskog peroda tj. u „Do Not“ učvrstila je euforuju i trasirala put još jednom dobrom koncertu Disciplin A Kitschme. Ako se gleda recentni period, ipak je i dalje ostao nedostižan onaj nastup iz ožujka 2015. kad je bend pojačan puhačima razvalio Močvaru, ali su i sinoć nepokolebljivost koju su pokazali i uzvikivanje Hendrixovog imena proizveli dovoljno klimaksa iz čega se kao zaključak može izvesti da Disciplin A Kitschme možda može zaboraviti nešto, ali ne može zaboraviti što je rokenrol. Ako se uzme u obzir da je desetminutnom (albumskom) verzijom pjesme „Zaboravili rokenrol?!“ okončan službeni dio, onda je to bila opet, i opet, i opet ponovljena i najvažnija poruka ovog odavno značajnog benda ovih prostora koji ne posustaje kao i njegov guru predvodnik.
Prestanak mržnje i rokenrol… To nas je već jednom spasilo. Bar neke od nas. Ne zaboravimo taj recept.