DJ Shadow ne objavljuje albume često, ali kad to učini, onda je to s dobrim razlogom. ‘The Less You Know, The Better’ je nešto što se može promatrati kao trenutno najbolji radio program na planeti.
Nitko iz glazbene industrije, a ni samih glazbenika nije registrirao upotrebnu vrijednost sampleova sve do1996. godine. Nitko prije toga nije ni pomišljao da bi netko bio u stanju raskupusati stotine pjesama i od toga stvoriti novi glazbeni hibrid. No iste godine se pojavio debi album „Endtroducing“ do tada anonimnog DJ Shadowa i zakonitosti u glazbenoj industriji su se naglo promijenile. Jer tada dvadesetčeverogodišnji kalifornijski geek je na svom Akai MPC60 MKII sampleru iskoristio nebrojeni broj postojećih pjesama, televizijskih showova, reklama i intervjua i napravio potpuno uvrnutu novu vrijednost.
Vjerojatno je tada tisuću njih, čiji uradci su korišteni kao djelići slagalice, u isto vrijeme graknulo u zahtijevanju svojih autorskih prava. No tada nije postojao niti jedan zakon koji je DJ Shadowa mogao tretirati kao plagijatora. Novonastali kaos je promptno reguliran i od tad svaki glazbenik koji je posegnuo za semplovima nečijeg autorskog djela je morao na albumu potpisati izvor, a DJ Shadow je za svoj trud nagrađen upisivanjem u Guinessovu knjigu rekorda kao prvi čovjek koji je snimio album, a da pri tome nije proizveo niti jedan ton. Naravno glavni vic u cijeloj priči jest da kad bi se retroaktivno DJ Shadow morao držati zakona o autorskim pravima u slučaju „Endtroducinga“ da bi knjižica albuma bila veličine telefonskog imenika omanjeg mjesta, obzirom koliko toga je iskoristio.
Pa sad sami zaključite kakve posljedice se mogu izroditi iz toga ako pola života provedete u dućanu ploča… A treba imati na umu da je DJ Shadow napravio čak i prenosivi aparat preko kojeg je potajno mogao preslušavati albume, jer nije baš bio pri novcima da kupi cijeli dućan.
Petnaest godina i četiri albuma kasnije DJ Shadow se oglasio s „The Less You Know, The Better“. Kao i prethodnik „The Outsider“ iz 2006. novi album također zvuči kao nasumično biranje radio stanica u kojem nekim čudom uvijek pogodite pravu pjesmu za ugodan kontinuitet u raspoloženje. A opet Shadow neumorno šara i po stilovima i po razdobljima spajajući naizgled nespojivo. Hip hop, funk, jazz balade, rock…
Može se reći da je ovog puta posebno fokusiran na rock. Gitarska distorzija je skoro pa i najzastupljenija, i to od psihodeličnih 60ih, preko hard rocka 70ih, američkog heavy metal zvuka 80ih (posebno stila hair metala i ranog Motley Cruea), do agresivnog napada na čula iz 90ih godina prošlog stoljeća i prve dekade novog milenija. No opet najveću psihozu stvorio je recitiranim stihovima u „Give Me Back My Nights“ koja opet pomiče granice emotivne patnje u pjesmi kroz jedan sasvim novi rakurs monologa uz glazbenu podlogu (i kasnije u „Circular Logic (Front To Back)“).
Bez hip hopa kao prve DJ-eve ljubavi nije moglo, ali ga Shadow pažljivo dozira nakon uvodne „Back to Front (Circular Logic)“, ipak je on otac trip hopa (Andy Pemberton, glazbeni novinar Mixmag magazina prvi je upotrijebio taj termin upravo kako bi dočarao njegovu glazbu). Po pitanju balada Shadow je izbacio dvije od kojih se ježi koža, u pozitivnom smislu naravno: „I’ve Been Trying“ i „Sad And Lonely“ i stavio ih jednu iza druge što je svakako majstorski potez, da bi priču okrenuo za 180 stupnjeva kad je nakon njih uvrstio „Warning Call“ – brit pop hommage u kojem pjeva glazbeni multi-talent Tom Vek, da bi potom nakon minijature „Tedium“ krenulo „valjanje“ s „Enemy Lines“ na način kako su to nekad davno radili Free i Jimi Hendrix.
Svoju najnoviju glazbenu epopeju DJ Shadow završava s „(Not So) sad And Lonely“ kojom evocira na Mobyjev „Play“ iz 1999. godine. Jednostavno ta pjesma i zvuči kao da je nikad odsvirani bonus s tog albuma.
Epilog je da je „The Less You Know, The Better“ već dva tjedna na dnevnom repertoaru ovog recenzenta, da ga se nije zasitio i da bolje radio stanice od toga trenutno nema. Dj-a. Shadow je još jednom ubacio u centrifugu sve što ga okružuje i izmiksao. Jest da mu je trebalo vremena, ali rezultat je opet povoljan. Negovo putovanje kroz glazbu je i dalje krajnje intrigantno. Jedino što treba uzeti sa zadrškom je naslov „The Less You Know, The Better“. No to su ionako ironična poigravanja nekoga za koga je provjereno da što više zna, utoliko bolje.
Ocjena: 9/10
(Island Records / Universal Music, 2011.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
