Dječaci na Terraneu – u čemu je štos? (drugi dio)

Splitski hip-hop trojac sinoć je na Terraneu oborio rekord – okupili su najviše ljudi od svih domaćih bendova u povijesti festivala.

Dječaci na Terrano festivalu (Foto: Nino Šolić)

Hype oko Dječaka stvarna je pojava. Možemo mi na ovom mjestu opet trubiti o medijskom prenapuhavanju, pogrešnom općem dojmu i precijenjenosti grupe, ali gužvetina pred Aero Stageom sinoć je govorila dovoljno. Dječaci su apsolutni trend. Dječaci su primorali gomilu Šibenčana da jučer kupe dnevnu ulaznicu isključivo zbog njih. Hm, 250 kuna za Dječake? Mora da se radi o genijalcima.

Na ‘Drami’ i ‘Istini’, ustvrdili smo to već ranije, genijalnosti baš i nema. Dječaci su na svoja dva albuma pokazali dozu znanja i buntovne kreativnosti, ali ima tu previše promašenih trenutaka, nepotrebnih pjesama i stihova te nasilnog populizma, da je njihova medijska reputacija ništa drugo doli umjetna tvorevina koja im, doduše, dosta dobro služi. Radijski hitovi lansirali su ih u neplanirane visine, no koncerti su druga priča. Koncertnu reputaciju nisu stekli i nekoliko tisuća ljudi jučer se došlo uvjeriti koliko Dječaci zapravo vrijede.

Najveći koncertni problem Dječaka je što nisu duhoviti, iako žele biti i trude se da budu. Komunikacija s publikom svodi se na silovanje ‘spontanim’ štosevima, prenemaganje pred mikrofonom i nesuvislo bulažnjenje. Imali su sreće da je publika pred pozornicom bila totalno na njihovoj strani, čekali su ritam i tolerirali sve što je bilo suvišno.

Dječaci na Terrano festivalu (Foto: Nino Šolić)

No, nismo bili tamo da bismo slušali što Dječaci imaju za reći u pauzama između pjesama. Groove koji proizvode, unatoč šlampavom početku, je moćan. Dječaci imaju uigran bend, koji zna i može protresti scenu. Publika je bila spremna za suradnju, a bila je i potkovana poznavanjem njihove pjesmarice, pa euforična atmosfera nije ni u jednom trenutku bila dovedena u pitanje. Baš je zato i šteta – što slušajući ih uživo pogotovu dolazi do izražaja – da Dječaci pate od kronično neinspiriranih tekstova. Bunt i provokacija je imidž kakvog bi htjeli posjedovati, no lamentacije o punjenim paprikama, govnima, pi*kama, kur*ima, ubijanju, samoubijanju i svi mogući isforsirani detalji o ‘splitskom stanju uma’, i dalje su naivni, besmisleni i smiješni, pa ma koliko to dobru glazbenu podlogu imalo.

Što Dječaci zapravo žele poručiti? Da su TBF pi*kice, a oni prave face? Da se s njima nije za šaliti? Da su socijalno osviješteni, provokativni, da žele promijeniti svijet, da su na čelu nove revolucije? Što god da poručuju, nedorečeni su. Koncert je, da skratimo, bio izuzetno uspješan, šteta što su im, da se izrazimo terminom Dječaka, pjesme za ku*ac.

>> U čemu je štos? (prvi dio)

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh