Dječaci: Ne težimo ničemu, ne ciljamo na ništa

Splitsko-zagrebački Dječaci dogurali su do trećeg albuma i kao dokaz da postoji ponudili singl ‘Bile starke’. Slijedi razgovor…

Dječaci (Foto: Nino Šolić)
Dječaci (Foto: Nino Šolić)

Prvo je bila ‘Drama’, a onda se dogodila ‘Istina’. Albumi nakon kojih je bilo jasno da je drugi val dalmatinskog, napose splitskog hip-hopa dobio predvodnike. Vođe navale. One koje će o ležanju na Lovrincu i o punjenim paprikama slagati rime s istim žarom. Dječake. Trojac koji se opet nada hypeu kakav su imali pred koju godinu, pa su s tom namjerom nedavno pustili novi singl „Bile starke“. Ivo, Vojko i Zondo stali su pred naš diktafon.

Dakle, ‘Bile starke’ su vani, pretpostavljam da je i album u niskom startu. Kakve drame i istine nas ovaj put očekuju?

Ivo: Pa glupo mi je otkrivat teme s albuma. Možda bismo ustvari mogli otkrit šibenskoj publici da će na albumu bit pjesma posvećena pokojnom Dj Bronsonu.

Zondo: Pola albuma je umiksano, drugu polovicu dovršavamo.Album je sav ljepota i srećica.

Danas iza sebe imate već pristojan broj godina provedenih na sceni. Koliko se promijenio vaš odnos prema pisanju, snimanju, publici, koncertima. Je li entuzijazam ostao isti, je li motiv ostao isti?

Ivo: Pa meni to dolazi u valovima. Ponekad me nije briga za ništa i nemam motivacije, u takvim razdobljima mi dolazi da repam iz nekih sebičnih poriva, čisto jer mi prija slušat vlastiti glas, a onda dođe razdoblje gdje pokušavaš napravit nešto što bi možda moglo opravdat tvoje postojanje na zemlji, kako u vlastitim tako i u tuđim očima.

Vojko: Entuzijazam se ne mijenja, ali mijenja se način na koji gledamo na to sve.

Zondo: Pametniji smo nego prije i moramo mislit na hrpu poslovnih sranja s kojima se prije nismo zamarali, što dekoncentrira od glazbe. Produkcija je puno minucioznija, kao i aranžmani, trudimo se oko svake pjesme kao nikad prije. Odrastao sam, pa sam puno svjesniji svojih mogućnosti i mana, u osnovi moram se truditi kao nikad u životu da bih dobio rezultat na traci s kojim sam zadovoljan. Prije smo dosta olako radili i puštali te pjesme van. Inače sve kao i uvijek, pokušavamo radit što bolje pjesme, pjesmu po pjesmu i predat joj se potpuno.

Dječaci (Foto: Facebook)
Dječaci (Foto: Facebook)

Koliko se u međuvremenu promijenilo stanje na sceni, odnos diskografa i promotora prema vama, sastav publike…?

Vojko: Nitko više ne sluša albume, singlovi su jedino bitni. Promijenilo se to što su prije koncerti bili reklama za album, sada je album reklama za koncerte.

Zondo: Pojavili su se neki svježi momci na underground sceni i ovim albumom ćemo morat dokazati da smo još u igri. Promotori izgleda vjeruju u naše mogućnosti i budućnost, jer nam nude vrlo dobre aranžmane za iduću godinu.

Je li treći album u nastajanju onaj za kojeg ćete reći ‘naš najzreliji uradak’, i je li ‘zrelost’ nešto čemu bi se u hip-hopu trebalo težiti ili je izbjegavati? Drugim riječima, trebaju li Dječaci ostati Dječaci ili je neminovno da se jednom transformiraju u Muškarce?

Ivo: Sve je to proces. Odrastaš, mijenjaš se, stariš. Uvijek radiš ono što misliš da u tom trenu možeš najbolje odradit i što se tebi samom u tom trenutku učini najboljim. Ovo je jednostavno album pjesama koje mi u ovom trenutku u životu radimo.

Zondo: Pokušavamo napravit skup dobrih pjesama kao i svaki put dosad. Ne težimo ničemu, ne ciljamo na ništa, ne ciljamo na ove ili one publike, radimo za sebe i jedini cilj nam je da su te pjesme nama dobre. Dosad nas je glazbeni ukus dobro služio.

Vojko: Mislim da je Muškarci najgore ime za bend ikad.

Jednom je Axl Rose (okej, nije baš neki aktualan primjer, al’ trenutno nemam bolji) rekao da sluša hip-hop umjesto da gleda vijesti. Dakle – treba li hip-hop nužno biti u službi dnevne društveno-političke analize i teže li Dječaci tome? Ili je vam ipak veći gušt pisat o punjenim paprikama i hladnim šnicelima u Macoli?

Ivo: Hip hop je onakav kakvim ga učini osoba koja ga radi. Što je više tema netko sposoban pokriti, vjerojatnije će ga slušat veći broj ljudi i njegova muzika bit će relevantnija. Doduše, nekad je bolje držat se usko onoga u čemu si najbolji, nego izdavati nešto nekvalitetno, al’ mislim da između nas trojice u Dječacima stvarno svaka tema može bit pokrivena na dovoljno zanimljiv i kvalitetan način.

Zondo: Postoji puno stvari koje me živciraju u svijetu oko mene, ali ne znači da ću pisat o tome pjesmu. Pjesme moraju dolazit iznutra, a namjeravali mi ili ne, živimo u ovom okruženju, njegov smo produkt i kakvu god pjesmu napravimo, ona će sigurno biti u odnosu s našom okolinom i opisivati ovu hrvatsku stvarnost. Ali nećemo zato pisati planski o nebitnim dnevnim političkim događajima, pa makar se dva mjeseca zbog bolesti naših medija činilo i da su ti događaji najbitnija stvar u državi. Mi nismo novine. Novine malo tko i čita, a tko čita, zaboravi ih sutra. Ne možeš radit pjesme na takav način.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=KyHWEU-QAsg[/youtube]

Splitska je scena, a za to ste dijelom i sami ‘krivi’ jer ste dali jednog člana na posudbu, iznjedrila konkurentsku Kišu metaka. Uspjeh im je bio brz, a domet dalek. Jesmo li tu još na terenu prijateljske i zdrave konkurencije?

Ivo: Pa poznajem ih sve još od kad smo djeca bili, ne mogu drugo nego u životu im želit što više sreće i zdravlja. Fizičkog i psihičkog. A sve pozitivno šta im se dogodi na muzičkom planu, zaslužili su to svojim radom. U trenucima u kojima osjetim nešto poput ljubomore, samo pomislim da je na meni da napravim svaku pjesmu koju radim što bolje mogu i da i sam iz pjesme u pjesmu zaslužim pohvale, u kojima sam neizmjerno uživao dosad i koje su svakako jedan od izvora srećice.

Vojko: Jesam li ja sebi konkurencija?

Zondo: Zajedno smo jači.

Zadnji put sam vas gledao na Terraneu. Činilo se kao da vam je taj trenutak bio tadašnji vrhunac karijere?

Vojko: Terrraneo mi je jedan od dražih naših koncerata ikad.

Zondo: To nam je bio vrh te godine i generalno smo jebeno oduševljeni i uživljeni kad repamo pred tisuću i više ljudi.

Tekst objavljen u suradnji s portalom Tris.com.hr

 

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X