Damir Karakaš, jedan je od najčitanijih i najprevođenijih hrvatskih pisaca. Uvijek britak u odgovorima, čvrst u stavovima našu je ‘Dnevnu sobu’ ovoga puta ispunio svojim ratnim uspomenama.
S Karakašem smo pričali o njegovom novinarskom putu, kada je kao novinar crne kronike kalio zanat po splitskim sudovima i promjenama koje je novinarstvo doživjelo od tog vremena.
Damir je bio i ratni reporter i to u vrijeme kada je prolazio razvod od priče supruge i bauljao ratištima po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, stavljajući glavu u torbu na način na koji to danas ne bi napravio. Mio je prvi novinar koji je ušao u Mrkonjić Grad, kao i jedan od prvih koji je došao na Kosovo tada.
“Ušao sam u Prištinu i bio sam možda i prvi gost u Hotelu Grand i sjećam se da sam vidio arkanovce kako su sklapali mitraljeze… Počelo je bombardiranje i bio je potpuni kaos po Prištini. I sjećam se kad god bih pitao nekog Albanca nešto oni su bježali od mene jer su mislili da sam Srbin. I nakon toga sam pobjegao u Janjevo… No uglavnom neke od tih reportaža su na kraju ušle u udžbenike Novinarskog fakulteta koji se tek tada osnovao”, prisjeća se Damir Karakaš.
Damir Karakaš nam je između ostalog otkrio kako je na ustaški pozdrav o kojem se danas lome koplja gledao tada i zašto mu smeta danas i zašto je uopće napustio Zagreb i otišao braniti svoje ličko selo.
Iako je u ratu od jednog vojnika “naslijedio” HOS-ovu uniformu sa “ZDS” oznakama, Karakaš kaže da o značenju nije tada razmišljao, jer se borio za goli život, što se tiče današnje indoktrinacije ima jasan stav: “Obrazovni sustav je zakazao, ali isto tako ne možemo zamjerati mladim ljudima koji ne razumiju o čemu se tu radi. Mi se najprije službeno moramo odrediti prema tome. Ako država to dozvoljava onda je to dozvoljeno, ako ne dozvoljava onda nije dozvoljeno. Mi se sad tu igramo igre skrivača. HOS je bio stranačka vojska i to je bilo vrlo nezgodno za Hrvatsku tada i nije Frano Tuđman bez veze odlučio da se to uvuče u hrvatsku vojsku jer to nije stvaralo nikakvu dobru reklamu, a nije HOS-ovaca ni bilo puno. Nemamo se mi što tu sada zavaravati. Mislim, čime se bavimo u 2025. godini? S pozdravom ‘Za dom spremni. To je valjda kod nas tako… Kod nas je prošlost nepoznata, a budućnost poznata. Dobro je rekao nobelovac Imre Kertész: ‘Poredak u svijetu je svakodnevna čarolija zla.”
Ispričao nam je priču o susretu s predratnim prijateljem, specijalcem one druge strane, s kojim se susreo u Beogradu na promociji knjige nakon rata.
Karakaš je o tome rekao: “Kad sam vidio da stoji na vratima, noge su mi ne odrezale. Mislio sam da će me ubiti. Međutim, ustoa sam se i krenuo prema njemu i dogodilo se da smo prasnuli u smijeh, zagrlili se i nekako smo samo nastavili tamo gdje smo prije bili. To samo pokazuje i besmisao tog rata. Poslije smo razgovarali, pričali… Tako da ja nemam problema s ljudima koji su bili na toj strani. Bitno mi je samo da nisu zločinci, da nisu ubijali, klali…”
Za kraj smo popričali o knjigama koje čita i o tome zašto starog zagrebačkog pankera muzika više toliko ne uzbuđuje. Uđite u našu Dnevnu sobu s Karakašem. S njim nikada nije dosadno.
Pogledajte prijašnju emisiju:
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
