Ivica Đikić ugledno je novinarsko i spisateljsko ime. Bio je novinar i urednik Feral Tribunea, Novog lista i tjednika Novosti. Autor je publicistike i romana, a njegovo djelo ‘Circus Columbia’ dobilo je nagradu ‘Meša Selimović’ 2004. godine.

Prva tema o kojoj je Ivica Đikić govorio u 11. epizodi Dnevne sobe ticala se novinarstva u Hrvatskoj koje je po njegovom mišljenju u teškoj situaciji.
“Mislim da je tiskano novinarstvo u Hrvatskoj propalo, ali se po nekoj inerciji ta santa leda kliže, doslovce po inerciji, po gravitaciji, a ne zato što se tu nešto poduzima i događa. To je i na moju veliku žalost, a ako se ovim ritmom nastavi i ako se nešto ne poduzme, a poduzetna je samo država, nećemo imati ni ozbiljni ni neozbiljne novine na papiru za nekoliko godina”, mišljenja je Đikić.
U nastavku je rekao: “Tiraže dnevnih listova su već sad na granici rentabilnosti ili ispod njih. Mislim da je jedini spas to da se novinarstvo proglasi javnim dobrom kao što je proglašeno zdravstvo i školstvo, iako su i školstvo i zdravstvo kod nas u krizi.”
Priupitan koliko takve stvari eventualno zanimaju publiku koju slijedi Thompsona, Đikić je rekao slijedeće: “To je impresivna brojka ljudi koji su se tamo (na zagrebačkom Hipodrom, op.a.) okupili, ali njih ne zanimaju ovakve teme o kojima pričamo, poput novinarstva kao javnog dobra, ili zdravstva iz kojeg liječnici odlaze pa će uskoro sve zdravstvene usluge vjerojatno biti privatne. Obiteljska medicina će za pet godina biti potpuno devastirana, jer ljudi odlaze u penziju, a drugi ne ulaze u sustav.“
To je otvorilo temu o stranim radnicima, tj. može li država s njima puniti sustav, i naravno temu o učenju hrvatskog jezika, posljedično i poteza Domovinskog pokreta s billboardima preko kojih poručuju najbrojnijoj azijskoj grupaciji stranih radnika u Hrvatskoj da trebaju naučiti naš jezik.
“To s poznavanjem jezika, što je pokrenuo Domovinski pokret jest nužno, ali onda se DP trebao obratiti vladi ili Plenokoviću da se ti ljudi nauče jezik. Jer država treba pokrenuti tečajeve za učenje hrvatskog jezika. Barem osnove, jer to jest bitno. Tako su i naši ljudi koji su otišli raditi u Njemačku ili Irsku dobili tamo neke osnovne jezične tečajeve. Dakle, to što radi DP je krivo adresirano. Oni bi kao vlast trebali raditi na tome da ti ljudi nauče jezik, a ne da se strani radnici prozivaju što ne uče hrvatski jezik, a nemaju gdje.“
O najvrućoj domaćoj temi koja je aktualna cijelo ovo vrijeme u hrvatskom društvu, Ivica Đikić je kazao: “Na tom cijelom koncertu (MPT na Hipodromu, op.a.) mene jedino zanima uloga vlasti. Thompson priča neku svoju priču. Ima svoju neku polutrgovačku agendu. Skužio je šta se prodaje, što dobro ide, kako koketirati, a da ne ideš predaleko. On je taj zanat naučio. Ali meni stvarno nije jasno kome je u interesu da se toliko predimenzionira uloga HOS-a u Domovinskom ratu. Ja ne znam je li to efekt zabranjenog voća, da određeni broj ljudi to privlači jer je zabranjeno, ali definitivno je tome pripomoglo ovo što je napravio Plenković sa tom svojom idejom o dvostrukim konotacijama, da se sporni pozdrav može koristiti kad se priča o 1991., a ne može kad se priča o 1941. godini. Pa sad to sudovi trebaju razlučiti kad se što na što odnosi. Po meni to je otvorilo vrata normalizaciji ustaštva.”
Pogledajte prijašnju emisiju: