U četvrtak navečer Močvara je bila poprište za dva kvalitetna pogleda u retrovizor: Dolazak Doktora Spire i Ljudski bića nakon 42 godine u Zagreb i koncertnu promociju vinilnog reizdanja albuma ‘Ronioci’ grupe Šumski.
O tome gdje je sve bio i što je radio Dušan Mihajlović alias Doktor Spira objavljeno je u velikom intervjuu par tjedana uoči njegove koncertne inkarnacije s novim pomlađenim sastavom Ljudskih bića na pozornici Močvare. O tome kolika je uistinu faca svjedočio sam na tonskoj probi na koju je došao Drago Mlinarec kako bi nakon puno godina susreo starog prijatelja i pri tom svojom kamerom i snimio istu tu tonsku probu prije nego su se i podružili – jedan legenda ‘električara’ koji je pokrenuo autorski rock and roll na ovim prostorima, drugi pak prva generacija ‘akustičara’ koji je s duom Mira i Spira obilježio prvi kantautorski val u Jugoslaviji.
Mihajlović, kojeg se može uzeti i za primjer prvih DIY glazbenih umjetnika u bivšoj državi obzirom da njegova dva kultna albuma „Dijagnoza“ i „Dizajn za stvarni svet“ nakon što su snimljeni nisu naišli na sluh diskografa, recentno je okupio sastav mladih beogradskih jazz glazbenika, na sličan način kako je nekad oko svojih projekata okupljao talentirana i značajna imena kao što su Ivica Vdović, Zoran Radomirović Švaba i Slađana Milošević, jer očigledno za one koji u startu razmišljaju avangardno ne postoji umjetnička zastara.
Djela „Dijagnoza“ i „Dizaj za stvarni svet“, upravo su takva – bezvremenska i svevremenska – ispunjena egzistencijalističkom tjeskobom i filozofskim krikom pojedinca koji istovremeno pokušava pronaći svoje mjesto u svijetu i proniknuti u taj isti svijet, što je nešto što nas kao jedinke sve povezuje. Glazba na tim albumima ni tada nije bila snažno vezana za neki specifični žanr, već je bila u funkciji lirike, a isto je i danas. Pokušati čitati neke eventualne novovalne kodove iz nje bio bi jalov posao, jer je Spira i tada odskakivao apsolutno od svega. Treba uzeti u obzir da je on glazbeni zanat ispekao kroz 1970-te i da je na početku 1980-ih bio apsolutno zreo za istraživanje terena o kojima mnogi nisu niti razmišljali. U tom smislu kad je novi sastav Ljudskih bića proniknuo u metriku i filozofiju njegove glazbe, sazrjeli su uvjeti za reinkarnaciju te originalne glazbene priče.
Močvara je u četvrtak dobila ono što se još naziva punokrvni koncert; raspoloženog frontmena i bend željan svirke, bez igranja na bodove i eventualno kraćenje nastupa zbog Mihajlovićeve dobi. Naime, dojam je da je njegova energija bila neiscrpna, kao ni da ga žar nastupanja nije nimalo napustio, već upravo suprotno, punio mu je baterije sa svakom novom izvedbom.
Uvod je imao naziv „Od buke do muzike“, a ‘muzika’ je krenula s pjesmama „Uvek isto zbogom“ i Slobodan pad“ koje otvaraju i album „Dijagnoza“. Početak je ujedno nosio i jači nojzični otisak električnih gitara što je gutalo razumljivost stihova, no nakon „Dg. Paranoia“ i „Psychoneurosis“ situacija na tom planu se popravila i taj ‘glazbeni psiho-teatar’ koje je Mihajlović zdušno vodio dobio je puno više na jasnoći izričaja koji je u nastavku donio i neke nove pjesme, obzirom da Dušan po vlastitom priznanju, nikad nije prestao pisati i skladati.
Tako je sa „Saputnikom“ i „I don’t do happy“ ‘u sendvič stavio „Radio paranoju“ i zatim postepeno počeo uvoditi pjesme s „Dizajna za stvarni svet“. No nisu izostala udarna poglavlja „Dijagnoze“ poput pjesama „Ima dana (kada mene moja duša boli)“, „Marina“ i meni omiljena „Igrač na žici“. S „Dizajna“ je još odabrao „Mali grad“ i „Mali princ Ikar“, a kraj je opravdano pripao Spirinom najvećem hitu u karijeri, a to je „Prvi sneg“.
Za razliku od nastupa mnogih veterana na sceni, dojam je da su Doktor Spira i Ljudska bića pružili unikatno i novo iskustvo sinoć u Močvari. Ako se uzme u obzir, možda najduža općenito gledano, pauza od posljednjeg Mihajlovićevog nastupa u Zagrebu u trajanju od 42 godine nema ih puno koji bi mogli napraviti neku komparaciju. Možda Drago Mlinarec. A obzirom da je došao na tonsku probu, lako je za pomisliti da su Doktor Spira i Ljudska bića i tada ostavili itekako dobar dojam.
Bend Šumski, koji se s pravom može smatrati domaćinom večeri, nastupio je prvi predstavivši uživo vinilno reizdanje albuma „Ronioci“, originalno objavljenog 2005., dakle prije punih dvadeset godina.
Ekskluzivnost tog nastupa nosila je činjenica da su Šumski za tu prigodu odlučili odsvirati „Ronioce“ od početka do kraja identičnim albumskim redoslijedom, što će se, pretpostavljam, teško opet dogoditi na nekom drugom njihovom koncertu, iako tu ostavljam otvorenu mogućnost da se varam. Dakle, počelo je s „Titom“ (naravno ne onim Titom, za slučaj da je netko neupoznat s radom benda došao do ovog dijela teksta), nastavilo se s „Roniocom“ i „Točkom G“ pa redom sve do finalne haustorovski atmosferične ‘odjavne špice’ „Ako misliš da si brz…“ i minijature „Ãijàŗĥåijmhen“ (koja je na albumu snimka puštena unatrag).
Po pitanju grupe Šumski u tom koncertnom kontekstu u četvrtak možda me više brecnula činjenica da je prošlo dvadeset godina od objave „Ronioca“ jer sam se na ‘drukčijost’ tog benda odavno naviknuo. Ničeg tu meni nije bilo zastarjelog, iako je evidentno riječ o starom albumu. Uron je uistinu bio lagan i jedino je pomalo šteta što obvezama natrpani Igor Pavlica i Stanko Kovačić tu večer nisu nastupili obzirom da su u Šumskom prešli put od gostujućih glazbenika do stalnih članova.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
