Favorit se znao mjesecima unaprijed, pa se možda činilo da je ovogodišnja Dora talac dojučerašnjeg autsajdera. Međutim autsajder je održao lekciju. Evo kratke analize.
Let 3
Prošle godine su spasili Doru. Udahnuli novi život učmalom luzerskom mindsetu. Ove godine su igrali za Doru. Ne za Eurosong. Otišli su u krindž do kraja. Doveli i Severinu. Moja štikla. Babaroga. Pravi društveni trenutak. Prava manifestacija za manifestiranje tog društvenog trenutka. Dali su štofa za priče. Koliko god iskakali iz paštete i napravili sulud potez da se opet jave u želji novog kruga medijskog mljevenja i hiper angažmana u neku ruku su u svom anti-stilu s „Babarogom“ zatvorili jednu mini epohu koju su upravo oni započeli i obilježili. HRT im treba biti vječno zahvalan. Interes za Dorom skočio je od prvog predstavljanja ovogodišnjih pjesama učesnica. Nema medija koji nije „slomio pero“ na Dori i prije nego li je Dora počela. To ozračje je donio Let 3 i to ne treba zaboraviti.
HRT
Medo se konačno probudio iz zimskog sna. Shvatio je moć dobrog zabavnog showa. Shvatio je da treba investirati. Od jedne večeri je napravio tri. Automatski i tri večeri prihoda od televotinga. Well done. Izlazili su na tu temu čak i neki sporadični medijski komentari u smislu „Čemu tri večeri?“ Pitati se usred kapitalizma u mediju koji živi od klikova o motivima nacionalne kuće da zgrne lovu legalnim putem je prilični kretenizam, mora se priznati. Loša je jedino koncepcija u kojoj omjer pobjednici-gubitnici na polufinalnim večerima nije bar 50:50, a ne da ih više prođe, a oni koji izgube da se osjećaju dodatno osramoćeni. Jedino rješenje je uzeti više pjesama u obzir u narednim godinama. No medo je još malo snen i nespretan, pa negdje malo zašteka produkcija. No produkcija ovog kalibra je veliki skok za medu. Ove godine se pazilo i na to da ima i prezenterica, a ne samo prezentera kao što je bio slučaj prošle godine. HRT je tri dana držao fokus nacije na glazbenom showu, kako god nacija reagirala, a nekako se čini da se ponajviše dobro zabavljala.
Baby Lasagna
Marko Purišić iz Umaga ušao je kao autsajder, ali je osvojio simpatije i prije samog natjecanja tom činjenicom otvorio dubinski prostor za komentiranje kompetentnosti onih koji žiriraju pjesme. Uz to opći je dojam da su ga do favorita pogurali upravo mediji koji su ga nesebično isticali. Publika je svojim interesom odigrala isto, kasnije i neki glazbenici koji su već prije bili na Dori ili Eurosongu. Rijetko viđen konsenzus u Hrvata. Pjesma je postala hit i bilo je jasno da Hrvatska želi ove godine biti konkurentna na Eurosongu. Baby Lasagna koji ne pripada niti jednoj estradnoj struji donio je osvježenje drugačijim pristupom, da ne kažem modernim, prikopčanim na recentne vanjske trendove. Ovo je stoga bila jako čudna Dora, Dora koja kao da je bila postala talac Baby Lasagne. Unaprijed se činilo da bi drugačiji ishod od onog koji se dogodio bio kontra želje involvirane većine. A demokracija nas uči da od involvirane većine na ovom svijetu nema ničeg jačeg. Stoga će ove godine navijanje biti još srčanije i luđe. U biti, već je počelo. Hrvatska je na portalu Eurovision World s pobjedom Baby Lasagne skočila s 33. na 3. mjesto.
Blooperi
Filmska komedija „Eurovision Song Contest: The Story of Fire Saga“ nas je uputila u mit o tzv. Eurosong kriku kao trademarku tog natjecanja i koji se događa samo onim pjevačicama i pjevačima koji moraju biti i posebno mentalno spremni za njega. Saša Lozar pokušao je to na svoj način. I to dvaput. Dobio je nadimak „Komarac“, završio na dnu ljestvice, ali trenutno ima najpopularniji ringtone u zemlji. Općenito, ove godine su se mnogi „proslavili“ s falševima, a bilo je i kompletnih falš ideja poput pjesme „Vodu piti, trizan biti“. Otkud nekome ideja da trezvenost može biti tema ikoje pjesme? Pa još to poslati Eurosong? Da ne nabrajam dalje, nekakva pouka je da i kič treba znati promisliti. Bio je dovoljan jedan pjevač koji je to napravio kako treba, a malo mu se i posrećilo, da bi ostali naspram njega ispali prosječni. Televoting je tu bio brutalno precizan. Baby Lasagna je od publike dobio 247 bodova, a prvi iza njega po broju bodova bio je Alen Đuras s „A Tamburitza Lullaby“ s 27 bodova. Svi ostali su dobili manje od toga. Dakle, poluproizvodi nikog ne zanimaju i dobro bi bilo da to saznanje imaju svi koji se spremaju iduće godine prijaviti.
Saznajte više:
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
