Koncert grupe Queens of the Stone Age na zagrebačkoj Šalati je spadao među iščekivanije koncerte u zadnjih par godina. Zbog pogoršanog Hommeovog zdravstvenog stanja je prebačen iz kalendara prošle u kalendar ove godine. Interes je bio velik, pa je već lani dodan još jedan koncert, a dvodnevni je raspored prenesen i na ovu godinu.
Razloga za povećanu popularnost je mnogo: grupa Queens of the Stone Age je snimila sijaset vrlo dobrih i izvrsnih albuma predvođenih s dva neupitna remek djela: “Rated R” i “Songs For the Deaf”. U atmosferi “rock je mrtav nakon Cobainove smrti” su svakim albumom i serijom dobrih singlova uspijevali su uvjeriti bar dio publike u suprotno.
Lider i glavni autor Joshua Homme svojim pokretima na sceni podsjeća na Elvisa 21. stoljeća, a autorskim potpisom će podsjetiti (i) na Jacka Brucea iz grupe Cream: seriju pamtljivih rifova će bezgrešno fuzionirati u kompleksne rock pjesme plesnih ritmova koje će nježno i pristupačno otpjevati. Muzika grupe je zadržala šmek ambivalencije zabranjenog voća: uzbuđenja su primamljiva, ali mogu biti i fatalna.
Koncerti se pamte, potpisnik ovih redova pamti Ljubljanu 2003. i promociju tada friško izdanog “Songs for the Deaf” s Nickom Oliverijem i Markom Laneganom u postavi, i uvijek se sjetim kako mi je moćan zvuk otpuhao dugu kosu negdje do Brežica. No, godina je 2025., nije 2003., i nije Ljubljana, nego je Zagreb.
Promijenilo se dosta toga, frizura mi je centimetarska, Homme je stariji, i sudeći po ponašanju na koncertu, ćudljiviji. Tijekom izvođenja pjesme “Long Slow Goodbye” koja je bila posvećena preminulom Ozzyju Osbourneu, Hommeu je zasmetao čovjek s mobitelom do te mjere da je prekinuo izvođenje pjesme i ušao u svađu u kojoj sam razumio riječi: “fuck, cunt, ass”.
Prije i poslije toga su stotine mobitela bile u zraku, a Homme se nije oglašavao po tom pitanju (pamtim nastup Ryana Adamsa u Tvornici 2017. gdje je prije koncerta bilo jasno naznačeno da Ryanu smetaju blicevi, odnosno svjetla, a ovdje nije bilo nikakvih posebno naglašenih napomena). U jednom dijelu koncerta Homme je govorio fraze i klišeje karakteristične za izbore za miss, a u drugom dijelu koncerta je bio jako ljut, što je donijelo iznimnu i uragansku verziju “Song For the Deaf” – mislio sam da će svi čavlići dobrovoljno izaći iz svih dasaka koje postoje u radijusu od jednog kilometra oko Šalate.
Homme se nakon četvrt vijeka nastupanja treba dogovoriti sam sa sobom što želi biti na sceni: baraba ili politički korektan uglađeni rocker za sve uzraste. Ovo drugo mu ne ide, a što se prvog tiče, živimo na brdovitom Balkanu i kriteriji za vrijeđanje su visoki: pogledate li na Youtubeu, videi prostačenja Željka Obradovića ili Jasmina Repeše ostavljaju Hommea na nivou ne pretjerano bistrog siledžije iz osnovne škole. Rock’n’roll nije samo tapšanje po ramenu, rock’n’roll je i pobuna i izricanje vlastitog nepopularnog mišljenja.
Prigovorima tu nije kraj: Hommeov vokal je dobar dio koncerta zvučao distorzirano, kao da je obrađen kroz neke uređaje/pedale/điđamiđe. Bend je udarao uglavnom korektno, u samoj završnici su svi iz Queens of the Stone Age energetski narasli i onda sam se sjetio Ljubljane 2003. Dobro je, sve je opet tu, vrijedilo je doći.
Večer je polusatnim koncertom otvorio šestočlani sastav So Good koji je predstavio svoju varijantu hip hopa, rapa, punka i funka. Članice i članovi grupe So Good su se suvereno i na vrlo maštovite načine mimoilazili s mojim estetskim postavkama. Nastup je bio profesionalan, čvrst, uvjerljiv, s jasnom dramaturgijom. Prateći trio muzičara (bubanj, gitara, bas) se pekao u roza hudicama pod reflektorima, a vokalni trio je imao seriju ne pretjerano maštovitih f-riječi. U većini zagrebačkih birtija, pogotovo prema periferiji, lokalni kvartovski propaliteti koriste puno kreativnije sav taj “izravni sadržaj”.
Zaključno, ljubomoran sam na svakog tko kaže da je uživao cijelu večer. Osobno, uspio sam uživati tek povremeno i ne mislim da je večer opravdala cijenu ulaznice. Možda drugi dan bude bolji.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
