Poetika Woodyja Guthrieja čije su nesnimljene pjesme uglazbljivali na posljednja dva albuma prelila se i na novu ploču koja stiže kao urlik revolta usmjeren na politiku druge administracije Donalda Trumpa.
Prvaci keltskoga punka Dropkick Murphys prije desetak godina djelovali su pomalo ispuhano gubeći se u navijačkim melodijama i istim idejama, što je bilo posebno uočljivo na njihovom najslabijem albumu karijere “11 Short Stories of Pain & Glory” iz 2017., a onda u malo manjoj mjeri i na njegovom nasljedniku “Turn Up That Dial” četiri godine kasnije.
U tom razdoblju bend će napustiti jedan od dvojice frontmena Al Barr, a ostatak članova predvođen Kenom Caseyjem posegnut će za neobjavljenim tekstovima koje je napisao legendarni folk kantautor Woody Guthrie, ali ih nije uglazbio. Njegova socijalno osvještena tematika i žestoki antifašizam bili su u potpunom skladu sa stavovima Murphysa, pa su tako uglazbili dovojno njegovih tekstova da napune dva albuma pjesama objavljena u razmaku od godinu dana, “This Machine Still Kills Fascists” i “Okemah Rising”, a s povratkom Donalda Trumpa u Bijelu kuću velik dio Guthrieje poetike prenijeli su i na svoje naredno studijsko izdanje “For the People” objavljeno ovog petka.
Ta poetika posebno je uočljiva na uvodnom singlu “Who’ll Stand With Us?” koji ključa od pravedničkog gnjeva radničke klase usmjerenog prema šefovima i bankarima koji uživaju plodove krvi i znoja prolevenih u napornom radu malog čovjeka, a taj sentiment dodatno je podvučen naslovnicom albuma koja prikazuje masovni prosvjed na kojemu je moguće vidjeti i natpis “No Kings”, što je ujedno i naziv niza prosvjeda koji su diljem Sjedinjenih Država privukli pet milijuna ljudi koincidirajući sa slabo posjećenom vojnom paradom koju si je predsjednik organizirao za svoj rođendan. Isto tako i spot za ovu pjesmu prikazuje vijesti o ljudima koje vlasti otimaju za prisilnu deportaciju, što se stvarno događa već na početku drugog Trumpovog mandata.
Album donosi i nekoliko suradnji s različitim istomišljenicima i glazbenim srodnicima, a najbolja među njima jest “Longshot”, žestoka folk koračnica na kojoj im se pridružuje mladi irski rock sastav The Scratch kojemu će i ovaj feat zasluženo donijeti dodatnu pozornost na sceni. Osim njih, tu su i njihovi sunarodnjaci The Mary Wallopers koji surađuju na “Bury the Bones”, dok stariju gardu predstavlja stari socijalist Billy Bragg na “School Days Over”, pjesmi kojoj je autor nedovoljno štovani Ewan MacColl, čovjek koji je napisao slavne komade kao što su “Dirty Old Town” i “The First Time Ever I Saw Your Face” koju je proslavila nedavno preminula Roberta Flack.
Svakako treba spomenuti da se na jednoj pjesmi, predzadnjoj “The Vultures Circle High” u poostavu nakratko vraća bivši kolega Barr, što bi moglu upućivati i na ponovni veći angažman u nastavku karijere, što bi svakako bila pozitivna stvar, dok se The Scratch vraćaju i na završnoj “One Last Goodbye” koja je u jednakoj mjeri zafrkantska i dirljiva posveta najvećem bardu irskoga punka Shaneu MacGowanu koji nas je napustio 2023., a koja se djelomično tekstualno referira na tradicionalnu “I’m a Man You Don’t Meet Every Day” koja se nalazila i u repertoaru njegovih The Poguesa.
Od ostalih glazbenika koje slave na albumu, tu je Fletcher Dragge, golemi gitarist punk benda Pennywise kojemu je posvećena “The Big Man”, dok su “Chesterfields and Aftershave” i “Streetlights” napisane u čast članova Caseyjevih predaka, prva djedu, a potonja ocu. Glazbeno sve ove pjesme ne odstupaju od recepta kojeg se bend drži već dugo, a na više mjesta u sjećanje dozivaju “Rose Tattoo”, vjerojatno najveći hit benda uz “I’m Shipping Up to Boston” koja ih je najviše proslavila nakon uvrštavanja u Oscarom nagrađeni krimić Martina Scorsesea “The Departed”.
“For the People” je najbolji autorski album benda od “Signed and Sealed with Blood” iz 2013. koji je i iznjedrio “Rose Tattoo”, a može se reći da pokazuje kako Dropkick Murphys itekako imaju još što za reći u vremenima u kojima su najpotrebniji glasovi onih koji se zalažu za narod – radnike, imigrante i sve ostale društvene skupine koje su posebno ranjive dok nam nebo oblače naznake totalitarizma, a fašizam se sve više normalizira i tolerira.
Ocjena: 7/10
(Dummy Luck Music / Play It Again Sam, 2025.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
