Dub Incorporation ili skraćeno Dub Inc. prepoznati su i vani kao jedan od bendova koji nosi osvježenje u sadašnjem trenutku. Francuska je općenito dobar melting pot za world music, a Dub Inc. upravo su primjer koji u tom mindsetu djeluje unutar reggae matrice, naravno poštujući sve stilske gabarite i tradiciju.
Dub Incorporation će posjetiti Zagreb u pravom trenutku, točnije Močvaru 6. svibnja – istom prostoru koji je ovaj bend iz Saint-Étiennea već jednom rasprodao. Naime u domaćim koncertnim okolnostima uspijeva se pokriti prilično široki spektar glazbenih stilova, no na dva polja je primjetan deficit gostovanja kvalitetnih stranih imena, a to je reggae i blues. O potonjem će biti riječi neki drugi put jer je sada na ‘meniju’ reggae.
Dub Incorporation ili skraćeno Dub Inc. prepoznati su i vani kao jedan od bendova koji nosi osvježenje u sadašnjem trenutku. Francuska je općenito dobar melting pot za world music, a Dub Inc. upravo su primjer koji u tom mindsetu djeluje unutar reggae matrice, naravno poštujući sve stilske gabarite i tradiciju. Novi album „Paradise“ tako šaroliko plovi kroz utjecaje arapskog melosa (koji je našem uhu itekako prijemčiv), kao što trese i u dancehallu i rasteže pojam new rootsa.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=avoLglj653U[/youtube]
Upravo taj new roots se najbolje osjeti u uvodnoj „Revolution“ koja zadržava reggae pravovjernost, ali je itekako podatna za razne plesne podije na kojima vlada pop glazba. Vrijeme ne miruje, a upravo ta new roots situacija podsjeća na perido pred kraj 70-ih godina prošlog stoljeća kad je ska i reggae zvuk prodirao u prostor tadašnje pop glazbe. U današnjem poretku stvari pozitivno treba gledati na taj pomak u kojem reggae glazbenici žele komunicirati ‘na šire’ i izaći iz reggae geta u kojem je stil prilično dugo boravio proteklih desetljeća. Reggae je ipak bio prva glazba trećeg svijeta koja je svojevremeno pokorila svjetske trendove i Dub Inc. su samo jedan od recentnih primjera u tom ponovnom spajanju i zajedničkoj nadogradnji glazbe trećeg svijeta.
No konkretno u slučaju ovog albuma nakon pjesme „Revolution“, otklon kao pop vodama malo se previše pojača narednom „Better Run“ i ona je prilično mlaka spram naslovne „Paradise“ koja slijedi nakon nje i koja je i aranžmanski gledano daleko intrigantnije posložena. Prelazak na francuski jezik u „Chaque nouvelle page“ dolazi u pravom trenutku kako što nakon nje zvučno ozračje uz otvorene ljevičarske stihove u „Partout dans ce monde“ vuče prema Magrebu koji je opet poprište sukoba u novijoj povijesti.
Gostovanje Jamajčanina Skarra Muccija u plesnoj „They Want“ podsjetnik je koliko je Jamajka danas epicentar dancehalla. „Foudagh“ je pak hrabar otklon u novu dimenziju u kojoj se susreće vokalni Orijent i flamenco akustične gitare koji opet (ne slučajno) bivaju pomireni u reggaeu. Osobno gledano ipak najjači moment i ujedno najbolja kolaboracija je ostvarena u „Enfants des ghettos“ koju izvrsno izvode Alif Naaba i Meta Dia koja je čak uspjela u drugi plan baciti narednu „Only Love“ koji je pak prilično jako vokalno ime Jah Mason neočekivano bljedunjavo izveo. Od plesnog dinamičnog bloka središnjeg dijela albuma koji drže „Sounds Good“ i „Hurricane“, ipak se kao jača izdvaja „Sound Good“.
„Paradise“ je tako album kontrasta i suprotnosti, no iako varira zahvaljujući različitim pristupima može ga se u neku ruku uzeti esencijalnim u ovom trenutku za Dub Incorporation, jer se ‘bitke’ vode na nekoliko strana i to uglavnom uspješno. Još bolja konsolidacija je nešto što se osjeti ‘u zraku’ kao sljedeće poglavlje, a to je znači samo jedno: da Dub Inc. imaju razvojni put, a time i budućnost i da njihov zenit tek dolazi.
Ocjena: 8/10
(Diversité , 2013.)