Londonski Dub Pistolsi koncertno su posjetili Hrvatsku po treći put. Nakon Rijeke i Šibenika na red je došao Zagreb, točnije Vintage Industrial Bar.
Sivi kišni dan, sredina radnog tjedna i nezgodno preklapanje s terminom spektakularne polufinalne utakmice Lige prvaka Real – Bayern. To su vjerojatno tri razloga zbog kojih Vintage Bar nije bio malo više ispunjen na koncertu dugovječnog londonskog benda Dub Pistols okupljenog oko starog Barryja Ashwortha, koji je napokon izašao pred zagrebačku publiku nakon četvrt stoljeća turbulentne karijere i deset objavljenih albuma.
Dočekalo ga je oko 200 ljudi, mlađi sa znatiželjom jer im je to bio prvi bliski susret s Dub Pistolsima ukoliko su propustili gostovanje 2019. na šibenskom Seasplashu, a neki od starijih s još uvijek živim uspomenama na onaj potpuno ludi i pijani pankerski gig odsviran 2007. na riječkoj Harteri, kad su organizatori Mrle i Šarar jedva čekali da ih isprate na avion i pošalju doma, preumorni od njihovog beskrajnog tulumarenja.
Današnji Dub Pistols ipak nisu onako neobuzdano anarhični i utopljeni u alkoholu. Live izvedba im je znatno preciznija, a i sviračka postava je ponešto drugačija. Uz gitaru, bas i trombon, umjesto beatmakera DJ Stixa sad imaju živog bubnjara, a vokalni tandem čine Barry Ashworth i MC Seanie T koji predstavlja ozbiljno pojačanje na mikrofonu. Seanie T je veteran s mnogih londonskih reggae soundsystema, a odigrao je i zapaženu ulogu u UK hip hopu, kao suradnik Roots Manuve na antologijskom albumu „Run Come Save Me“.
Barry Ashworth i Seanie T su udruženim snagama odmah animirali publiku u Vintageu, poziv da se zbiju redovi oko stejdža nije trebalo ponavljati i party je mogao početi. Na raznovrsnom plesnom meniju imaju ska, punk, reggae, dub, jungle, breakbeat i old school hip hop ritmove, sve odsvirano uživo, bez dodatnog digitalnog equipmenta i overdubbinga s miks pulta. Premda je europska turneja bila najavljena kao promocija posljednjeg albuma „Frontline“ vrlo brzo se otkriva da tu nema neke striktne podjele na novi i stari materijal nego se radi o svojevrsnom presjeku cijele karijere.
Manje-više očekivano su iz koncertnog repertoara izostavljene neke od udarnih novih pjesama jer previše ovise o doprinosima studijskih gostujućih vokalista (Cheshire Cat, Ragga Twins, Horseman), pa se odmah nakon uvodne ska reggae zdravice u igru ubacuje jedan od provjerenih (pra)starih favorita „Problem Is“ s albuma „Six Million Ways to Live“. Sljedeća je „Alive“ s ne toliko stare ploče „Worshipping the Dollar“, a onda se polako odmotava album „Frontline“. Iz njega izvlače nekoliko ritmički nabrijanih stvari, kao i emotivnu posvetu legendarnom Terryju Hallu iz The Specialsa pretočenu u pjesmu „Love“.
Druga posveta namijenjena je Joe Strummeru i to je je izvrsna prerada The Clash himne „Bank Robber“ kakvu može izvesti samo pankerski ukorijenjen working class bend iz Zapadnog Londona. U nastavku su odsvirali i dub verziju New Order klasika „Blue Monday“, koju su snimili s kanadskim producentom Dubmatixom za humanitarnu zakladu Tonic Music for Mental Health, namijenjenu za pomoć muzičarima s emocionalnim problemima. Inače, zakladu su pokrenuli Barry Ashworth i njegov frend Bez iz Happy Mondaysa.
Za drugi dio koncerta sačuvali su još neke od najstarijih favorita pa je na red došao i hip hoperski „Cyclone“ s debi albuma „Point Blank“. A ono što nam je Barry rekao u razgovoru uoči koncerta, da si voli umišljati kako su Dub Pistols ovostoljetna verzija The Specialsa, uvjerljivo su pokazali na bisu u furioznoj interpretaciji 2-Tone evergrina „Gangsters“. Ako je nešto nedostajalo zagrebačkom uprizorenju Dub Pistolsa, to su prije svega fanovi Kawasaki 3P-a koji inače vise u Vintageu, a ovdje bi se perfektno uklopili u publiku. Naime, Dub Pistols je za Zapadni London ono što je Kawasaki 3P za Novi Zagreb.