Dubravko Ivaniš: Svi mi koji smo tu ostali smo drugorazrednici

Nakon krcatog prošlotjednog koncerta u Vintage Industrial Baru, objavljenog novog singla i najave novog albuma naziva ‘Walt’, jedno je sigurno – Pips Chips & Videoclips je spreman za novi uzlet.

Dubravko Ivaniš (Foto: Tomislav Sporiš)

Unatoč brojnim promjenama, ono što je ostalo bitnom stavkom su Pipsi kao koncertni bend. Po objavljivanju slijedi turneja pretpostavljam, a dotad neka koncertna zagrijavanja?

Dubravko Ivaniš: Zaista nemam pojma što slijedi. Svaki dan radim kao da je posljednji, svaki gig kao da je zadnji. Nemam dugoročnih planova, tako je najbolje.

Koji je drive bivanja u bendu na ovim prostorima nakon što okreneš iza sebe dva desetljeća? Kako to da iako si autor nikad nisi kretao ili probao u solo izlete? Ne nužno izvođačke, već možda na terenu soundtrackova za film, kazalište, štogod…

Dubravko Ivaniš: Nisam imao ponude ili su ponude stizale u krivo vrijeme, čitaj; u vrijeme kad sam intenzivno radio na nekoj ploči. Evo, sad imam neku ponudicu za ekperimentalni film i ne stignem o tome razmišljati, a kamoli raditi ni sekundu. Mišljenja sam da se treba puno i stalno raditi, da se ne smije poput mene biti samo u svom bendu, sinergija s različitim ljudima te brusi, formira, izuva iz cipela. Ako te to pritom ne ubije, jer riječ je opasnoj zajebanciji druženja s drugima, onda to iskustvo i znanje prirodno apliciraš na svoje pjesme koje onda budu samo bolje. S druge strane, kolege svaštare, idu trbuhom za kruhom, spuštaju si kriterije i nigdje nisu dobri i nigdje nisu zadovoljni.

Obzirom na visoku ambicioznost prilikom realizacije prošlih studijskih albuma po pitanju glasovitih inozemnih producenata koji su dali svoj obol u masteriranju i produkciji, je li i “Walt” na tom tragu ili su bazno domaći suradnici? Ako možeš odškrinuti vrata o suradnicima na albumu i s tehničke strane i ako ima kojih vokalno – instrumentalnih suradnji?

Dubravko Ivaniš: Radimo s Jurom i Pavlom iz Svadbasa, jedinim ljudima s mojeg govornog područja s kojima želim raditi. Yaya je pjevala jednu pjesmu, mislim da takva grmljavina nikad nije bila iza njenog vokala. Generalno, zadnje desetljeće spletom okolnosti imam vrlo singer/songwriter pristup i ne potrebujem cirkus s featurinzima, mada volim zeku kao što je ona Damonova u Gorillaz više od svega!

Pričam sa Zokijem iz HP-a i još par “starosjedioca” scene o premalom prilivu novih imena. Osim Spremišta koje si u par navrata podcrtao kao vrijedne pažnje ima li njih koje bi rado gledao uz sebe na pozornici ili po medijima kako možda stvaraju novi krug onoga što ste prije gro godina radili Vi, Majke, Laufer, Let3, HP, …koliko te interesira i pratiš li recimo ono što prepoznaju kao neki novi akustični pokret na sceni (Sara, Irena, Nina…), nova hip hop imena (Krankšvester, Fil Tilen) ili neki drugi smjer?

Dubravko Ivaniš: Oprosti, ne pratim gotovo ništa. Sara Renar mi je fora, Jeboton sa Spremištem na čelu prava su radost sviranja i zdrave zeke. Stvarno, uvjeren sam da ima dobrih klinaca i žao mi je što ih ne stignem pogledati live jer to je jedino relevantno.

Jesu li pokušaji koncertnih proboja mimo granica regije još uvijek dio ideje razvoja benda ili je neka druga ideja trajanja mimo klasičnih krugova na relaciji album – turneja – promocija itd?

Dubravko Ivaniš: Jedini potez koji bi bio poslovno razumljiv je da pokušamo na engleskom svirati izvan ovih prostora. Ne mislim pritom da treba biti oličenje najvećosti i najboljosti, to je jednostavno modus operandi kako uopće „biti“. Problem je da je hrvatski moja igračka, moj jo-jo i nemam nikakve artističke potrebe prevoditi se na nešto drugo. Uslijed svega, tako zabijen s obje noge u blatu, pokušavam se zabaviti dokle god ide. Baš razmišljam, zamisli da sve eksplodira u tri materine i ostane samo Hrvatska. I prežive Nick Cave, Waits, Cohen….al jebiga, tržište im bude ovih parsto čobana koji baš ne fermaju ingliš. Bilo bi zanimljivo kako bi se oni prilagodili hrvatskom, sanjali na hrvatskom i izražavali se. Za to je ipak potrebno malo više desetaka godina, a ne ubrzani tečaj. Naime, pjesništvo je malo zeznutija forma od govora u europarlamentu. Dalje>>

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh