Australski surf punkeri imaju novi set pop-punk dragulja kojima nas podsjećaju da su najveće životne radosti u malim stvarima.
Jednom prilikom upoznao sam pasioniranog programera koji radi kao serviser IT opreme. Obzirom da je stručan i vješt u kodiranju pitao sam ga zašto ne bi radio to što voli za veću plaću u nekoj prikladnijoj tvrtki. Odgovorio mi je da ne želi svoj gušt pretvoriti u posao. Nesuđenog programera i njegova rezolutnog odgovora sjetio sam se preslušavajući novi album Dune Ratsa jer taj zajebantski surf punk trio ima sve predispozicije za veći proboj na svjetskoj punk rock sceni, samo ako bi to zapravo željeli. Naime, glavni sastojci njihovog izričaja sastoje se od spectorovskih slojevitih vokalnih harmonija, neodoljivih melodija i masivnih refrena. Iako navedeno zvuči kao idealan recept za proboj, dečki, zezanti kakvi jesu, sve su to začinili obiljem humora i internih sprdačina koje pretaču u šaljive tekstove.
Peti album album Dune Ratsa „If It Sucks, Turn It Up“ nastavak je te priče, no u glazbenom aspektu bend je napravio osvježavajući otklon u smjeru nijansiranog zvuka i raznovrsnijih pjesama. “Htjeli smo napraviti album koji će vas malo bacati uokolo, poput valova dok surfate”, rekao je gitarist i pjevač Danny Beus i dodao: “Znali smo da bi peti album trebao biti ploča koja će pokazati sve različite strane benda.
Beusove riječi vjerno prati putanja albuma koji vozi kao buggy bez kontrole po pješčanim dinama. Tako se bend u žestokoj naslovnoj pjesmi poigrava s Auto-Tune efektom, u „Be Like You“ s plesnim beatom na steroidima, a u skrivenom ljetnom hitu „Solar Eyes“ istražuje Lo-fi indie pop uz sanjivi vokal, fućkanje i akustičnu gitaru. „Cheapskate“ pak samo pojačava dobre vibracije dok u nasljeđu alternativnog zvuka devedesetih slavi druženja u skate parku.
„If It Sucks, Turn It Up“ ne bi bio pravi party album za plažu da ne nudi i malo ljetne melankolije. Oda surfanju prikladnog imena „Main Beach“ na najljepši način u stilu engleskog benda The Barracudas manifestira gorko-slatki osjećaj kroz zborsko pjevanje koje klizi kroz tekst: „Hop in front where the air is warm, You skin is cold like an Arctic wind in the storm“. Bend ima izraženu žicu za vokalne harmonije i kolažiranje back vokala koju je obilato demonstrirao i na prethodnom albumu, „Real Rare Whale“, a koje gotovo svaku pjesmu pretvaraju u mali pop dragulj. Dodate li tome Beusovu lead gitaru dobit ćete trenutke koji će vas potpuno razoružati kao u pjesmi „Time Bomb“ u kojoj se isprepliću „na na na“ back vokali s podlogom efektne melodije na gitari.
Završna „Beers, Bongs & Bullshit“ u neo-country stilu sa slideom na gitari šalje ključnu poruku albuma koji ispod silne neozbiljnosti mudro podsjeća da su najveće životne radosti u malim stvarima. Stavimo li Dune Rats u korelaciju s „vrijednostima“ koje mladima odašilju trenutno dominantni laptop žanrovi, tek tada vidimo koliko su Brett, Michael i Danny kao penicilin za efemerno neophodni za glazbenu scenu, i to baš u formi maksimalne neozbiljnosti. Uostalom, Danny je u jednom intervjuu to najbolje sažeo: „Dok odrastate možda mislite da bi bilo super imati puno novca i bolesne automobile, ali zapravo najcool stvar je druženje s prijateljima u skate parku. To ne možete kupiti“.
Ocjena: 9/10
(BMG, 2024.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
