Lijepo putovanje kroz glazbenu i tekstualnu povijest naših (i ne samo naših) krajeva.
Krčki Etno Fest ovoga je vikenda dogurao do svog petog i po pitanju line upa daleko najimpresivnijeg izdanja – na putovanje nekim davnim pjesmama, mitovima i legendama povela su nas dva sastava za koja bez pretjerivanja možemo reći da su posljednjih mjeseci obilježila našu etno scenu.
Prve su se na pozornicu desetak stoljeća starog zdanja smještenog usred stare gradske jezgre popele Dunije, svojevrsna supergrupa sastavljena od Nine Romić, Jelene Galić i žene koja je gotovo pa sinonim za tradicijsku glazbu ovih prostora, Dunje Knebl. Njihov privijenac “Bilo je sada” bio je ne samo jedan od najboljih, već po mnogočemu i najvažnijih prošlogodišnjih albuma, turoban i zastrašujući podsjetnik da se položaj žena u Hrvatskoj nije puno promijenio od dana kada su pjesme poput “Mila je dragoga” ili “Kad je mene moj dragi sprosio” nastajale. Toga se dotakla i Dunja, komentirajući kako je crna kronika ono što privlači najviše pozornosti, odnosno klikova, a u središtu tih horora toliko prokleto često nalazi se femicid koji je mogao biti spriječen samo da je nadležne bilo briga.
Nesretne junakinje njihovih skladbi, možda bolje rečeno otkrića, nerijetko su žrtve zlostavljanja, iživljavanja od strane onih koji su ih trebali voljeti, pri čemu u zadnjoj strofi dolaze do svog tragičnog, no nakon svega što smo čuli nekoliko stihova prije toga, neizbježnog kraja. Svaka od izvedenih skladbi imala je i kratki uvod tijekom kojega smo doznali nešto više o vremenu i dijelu Hrvatske u kojem su nastale, čime je zaokružen muzikološki karakter čitave priče.
Kontrast mračnim stihovima predstavlja nježna, snolika muzička pratnja pojačana, kako je to lijepo opisao naš urednik Zoran Stajčić, vilinskim glasovima Nine, Jelene i Dunje kojima je naizmjenično, ovisno o pjesmi, pripadala uloga glavnog vokala. Treba spomenuti da je ovaj album svoj teaser dobio upravo u Krku, tijekom nastupa Nine Romić u sklopu Tramonto festivala prošlog ljeta, kada je zajedno s Jelenom a capella otpjevala “Ticu lastavicu” i najavila skorašnji izlazak “Bilo je sada”.
Premda i Veja svoju pjesmaricu temelji na tradicijskoj muzici, njihov nastup ipak je bio bitno drugačiji od drevne sjete Dunija. Pazinska petorka u posljednje je vrijeme također “na putu prema gore”, kako zbog izvrsne, još uvijek aktualne ploče “Škura ura” tako i zbog nekoliko vrlo primjećenih i hvaljenih nastupa poput onog u Lisinskom ili na SHIP-u u Šibeniku. Ja sam ih prvi puta gledao na istom mjestu kao sinoć, u godini koju ćemo vječno povezivati s pandemijom i zabranjivanjem svega i svečega, a u međuvremenu su postali puno zreliji i potentniji bend.
Dobar dio zasluga za to, kao i kod primjerice Cinkuša ili Kriesa, vrijedi pripisati činjenici da su u postavi imali klasičnu ritam-sekciju sastavljenu od bubnjara Endija Oblaka i basista Sebastijana Demarka, čime su istarskoj glazbenoj baštini pridodali i nešto rokerskog šusa. Zahvaljujući tome, natjerali su me da pomislim da bi upravo tako zvučali Poguesi da je neprežaljeni Shane kojim slučajem rođen u Pazinu ili Puli, a omogućava im i da svoje skladbe odvedu na viši nivo serijom solo dionica ili ih privedu kraju moćnim krešendom.
Dodajmo i da je gitarist Veje nitko drugi do Marijan Jelenić, najpoznatiji kao lider i autor pjesama Nole koji je dodatne simpatije prikupio zakasnivši na vlastiti bis. Prvo ime sastava ipak je njegov frontmen Goran Farkaš koji jednako uvjerljivo izvodi narodne napjeve i one bliže ortodoksnijim pop-rock strujanjima, dok instrumentima poput miha ili gajdi zvuku Veje osigurava autentičnost i, u kontekstu najvećeg dijela čak i etno scene, posebnost, odnosno originalnost.
Sve u svemu, bilo je to lijepo putovanje kroz glazbenu i tekstualnu povijest naših (i ne samo naših) krajeva, ali moram istaknuti i jednu nelogičnost. Naime, istovremeno s Etno Festom u obližnjem Dobrinju svirali su Truth ≠ Tribe čiji bi nastup, uvjeren sam, velik dio okupljenih rado pogledao. Stvarno ga je trebalo staviti neki drugi dan ili jednostavno uvrstiti u program, posebno jer su u petak, tijekom prvog dana festivala, prikazana dva filma za koje je muziku radio Mak Murtić.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
