Dunja Knebl, Nina Romić i Jelena Galić – zajedno, Dunije, predstavile su premijerno sinoć album ‘Bilo je sada’ u Močvari.
Nekad se doima da na koncertnoj sceni grada žanrovski nastupi dolaze u valovima, tj. kao da se svi nakrcaju u jednu ili par večeri i onda treba na brzinu birati što popratiti, a što propustiti. Ni etno vode nisu toga pošteđene, pa su tako sinoć svoj premijerni zagrebački nastup imale Dunije, a već danas će se publika rasporediti u dva prostora – jedni će na Mostar Sevdah Reunion u Kino SC, a drugi na Cinkuše u Vintage Industrial. Da Dunije nisu svoj nastup pomaknule svega dan ranije, tj. u utorak, situacija bi bila daleko nezahvalnija.
Zagrebački koncert Dunija već je bio ušao u onu kategoriju „dugoočekivanih“ – album „Bilo je sada“ već je po izlasku krajem prošle godine bio prepoznat kao izuzetno ostvarenje, a prva ga je mogla uživo čuti zadarska publika. Po pitanju Zagreba prednost je ipak imala koncertna proslava tridesetogodišnje karijere Dunje Knebl u Lisinskom koja će biti upamćena i kao najvažnije recentno who-is-who okupljanje etno scene, što je dakako iziskivalo zahtjevnije logističke pripreme. U međuvremenu je album „Bilo je sada“ objavljen i na vinilu pa se može reći da su se „sve zvijezde poklopile“ za zagrebačku promociju.
Koncert u Močvari bio je sjedeći, što je bio dobar potez obzirom na karakter pjesama i dakako potpunu ispunjenost prostora publikom. Prva pomisao koja se nameće jest da je „Bilo je sada“ u trenutku objave bio album koji je tematski i konceptualno bio osmišljen da skupi tradicijske pjesme u kojima je istaknut tegoban život žena protkan obiteljskim nasiljem, primjerima tragičnih sudbina i nasilnih smrti, sve dodatno začinjeno i ambijentom rata ili ratnih posljedica. No svijet se u posljednjih nekoliko mjeseci počeo stubokom mijenjati po gruboj agendi koja istiskuje pokušaje uspostavljanja empatičnih odnosa, time i društava. Sile su skinule rukavice pristojnosti i otvoreno se počele razmetati silom, naslućivanje rata poprima sve jači miris baruta, čime se i individualno povlači pred kolektivnim, a time je repertoar Dunija sve aktualniji.
Pjesma „Tuge moje tuge“ koja ujedno otvara album i koja je objavljena i kao singl s video spotom kojeg je Dinko Čvorić – Doringo ogrnuo u ratno ruho upravo je imala taj transcedentni moment u kojem je prošlost ušla u stvarnost i upravo donijela to ozračje u kojem perfekt „bilo“ postaje prezent „sada“ i koji je kao neki nevidljivi, ali tmasti oblak lebdio iznad prostora Močvare, ali u funkciji da kao slušatelj dublje uronite u značenje riječi koje su svojim vilinskim glasovima odašiljale Dunja Knebl, Nina Romić i Jelena Galić.
Pjesme su se nizale albumskim redoslijedom i to polako, kao da se pažljivo odmotava klupko, dok su akterice sve radile bez žurbe i nervoze, već u želji da prenesu neke drevne, ali i vječne mudrosti, onako kako se mudrosti obično prenose – polako i natenane. Osim što su time stvorile izuzetno etno noir ozračje, dale su i dignitet pjesmama koje su se aktualizirale pred očima i ušima publike.
Svaka od članica Dunija najavljivala je pjesmu u kojoj je bila prvi glas, što je dobrim dijelom podsjećalo na neku crnu kroniku, no bez toga bi se vjerojatno izgubila poanta ili bi sve izgledalo kao folklorno okupljanje (ne u smislu da je folklorno okupljanje loše, već zato jer nosi drukčiji karakter).
Dunije su za ovu priliku bile i pojačane u sastavu za multinstrumentaliste Silvija Bočića i Roka Margetu koji su svakako dodatno zvučno doprinijeli širem spektar etno ambijenta obavijenog oko stihova, a nakon što je završen koncert koji je obuhvaćao sve pjesme s albuma „Bilo je sada“, izlazak na bis donio je poseban trenutak, tj. pjesmu „Dej mi, Bože, joči sokolove“ koja je s godinama postala najprepoznatljiviji dio karijere Dunje Knebl. To je i sinoć bilo očito kad je publika zapjevala zajedno s njom čime je na najljepši mogući način okončana ova koncertna večer.
Dakako, nemoguće je oteti se dojmu koliko je Dunja Knebl puno napravila za domaću tradicijsku glazbu još od vremena albuma „Ethno Ambient Live“ od prije trideset godina kad se predstavila zajedno s Lidijom Bajuk i grupom Legen, nastavljajući s istim stvaralačkim žarom uvlačiti ponajbolje domaće glazbenice i glazbenike u magični ambijent naše glazbene prošlosti. Upravo je ta scena dodatno ojačana s Ninom Romić i Jelenom Galić koje po svoj prilici neće lako izaći iz nje. A zašto i bi kad u toj magiji ‘iz stare glazbene škrinje’ uživaju s neskrivenim žarom. Dunije su prošlost oživjele u sadašnjosti, ali na način da su napravile i procjep nade za budućnost, bar za one kod kojih se stvori dovoljno želje za razumijevanjem stihova koje interpretiraju kao da su im glasovi netom doneseni iz davnina.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
