Nagrada za životno djelo obično se dodjeljuje u momentu kad je velika karijera potpuno zaokružena. E, u slučaju Dunje Knebl došla je prerano.

Dobitnica počasnog Rock&Off-a je nekoliko tjedana poslije u maloj dvorani Lisinski priredila najambiciozniji i najimpresivniji koncert u prebogatoj tridesetogodišnjoj karijeri. Nastup u world music programu Izvorišta, koji je agilni organizator Emir Fulurija uspješno prenio iz Močvare i ugradio u ciklus Lisinski Srijedom, bio je najavljen pod nazivom Dunja Knebl i prijatelji.
Bilo je dogovoreno i utanačeno kako će se na stejdž popeti brojni glazbenici s kojima je surađivala na 22 dosad objavljena albuma, od epohalnog izdanja Etno Ambient Live iz 1995. godine do friške ploče trija Dunije „Bilo je sada“.

Dunja Knebl je majka hrvatske etno scene i kad ona zove svi će se odazvati. To što se neki od njih nalaze negdje daleko nije bila nikakva zapreka. Mojmir je doletio iz Londona, Irina iz Nizozemske, Teo iz Dubrovnika. Nastup s 20 frendica i frendova u Močvari bi možda završio kao neobavezni session, ali takav pristup nije za Lisinski pa je Fulurija angažirao redatelja Maria Kovača koji je na scenu postavio izvanredan spoj koncerta i teatra s minimalnom scenografijom i istaknutom ulogom Vanese Petrac. Svestrana glazbenica i glumica, nekima u publici poznata kao pjevačica dua Cura i dečko, drugima valjda posve nepoznata, ako nisu vodili klince na dječje predstave u kojima je nekoć glumila, sjajno je izvela naraciju na tvrdoj zagorskoj kajkavštini i svojim performansom podosta izmijenila scensku dinamiku cijelog Dunjinog nastupa.
Kovač je s Vanesom postigao svoj primarni cilj, a tko je pažljivije slušao njene riječi mogao je upratiti kako se negdje u drugom planu, ispod zafrkancije na svima simpatičnom dijalektu, zarolao snažan antiratni apel i protest protiv aktualne sveopće militarizacije.

Koncert je otvorio Mojmir Novaković a cappella izvedbom „Kaj tuguješ“, Dunja mu se pridružila s „Oj, ti tožni človek“, pa se najedanput cijeli film odvrtio unatrag do one nezaboravne večeri u Gjuri, gdje su kroz Etno Ambient Live s Dunjom, Lidijom Bajuk i Mojmirovim Legenom, postavljeni temelji hrvatske etno scene.
Potom je izvrsno uletio Adam Semijalac sa svojim sirovim ličkim bluesom „Ode dite“. U nastavku nismo čuli ništa s Dunjinog i Adamovog zajedničkog albuma „Moje srce se reskoli“, ali i ovo na početku je bio adekvatan doprinos s njegove strane. Dunja se vratila na stejdž s dugogodišnjom etno suputnicom Lidijom Bajuk i imenjakinjom Dunjom Bahtijarević za baladu „Klakar“, jednu od najljepših pjesama u njenom repertoaru. „Na štacijonu“ i „Tožno vreme, boj krvavi“ zvučale su kao podsjetnik na neke davno okončane ratove, ali i kao upozorenje na realnu prijetnju novim masovnim krvoprolićem.

U drugom dijelu koncerta najupečatljivije su zvučale „Anka“ s lead vokalom Gorana Farkaša, „Pozdravi iz Amerike“ u izvedbi Dunija u kojima su još Nina Romić i Jelena Galić i čardaš „Vu Zagrebu“ s dvije Lidije – Bajuk i Dokuzović. Pokraj toliko sjajnih ženskih i muških vokala prateći muzičari nisu baš mogli iskočiti kao zvijezde večeri, ali svakako treba izdvojiti ono što su odsvirali Teo Martinović (klavir), Zoran Majstorović (oud), Martin Turšić (kololira) i Nenad Kovačić (def).
Za veliko finale ostavljena je, naravno „Dej mi bože oči sokolove“, pjesma koja je najjače obilježila tridesetogodišnju karijeru Dunje Knebl. U malom Lisinskom moglo se uočiti svega nekoliko praznih mjesta, taman dovoljno da se u njih smjeste izaslanstva gradskog poglavarstva i Ministarstva kulture.

Žalosno je da ni Grad ni MinKul nisu poslali nikoga iz prvog ešalona.
Koncert Dunja i prijatelji bio je grandiozna smotra hrvatske etno scene i dragocjena lekcija o njegovanju nacionalne kulturne baštine u suvremenom kontekstu. U takvoj prigodi državne i gradske institucije morale bi biti prisutne po službenoj dužnosti. Bez njihove asistencije i konkretne potpore kompleksan glazbeno-scenski projekt s 20+ sudionika teško se može ponoviti u istom sastavu. A mogao bi se odlično uklopiti u glazbeni program Dubrovačkih ljetnih igara.

Za sve koji su propustili ovaj koncert imamo jednu dobru i jednu lošu vijest. Dobra je vijest da je sve snimljeno s četiri kamere, a loša je da to nisu bile kamere HRT-a. Snimao je Doringo i na njemu je odluka što će dalje biti s tim materijalom. Valjda će ga u nekom trenutku pustiti na YouTube.
Donekle je razumljivo zašto s HRT-a nisu poslali ekipu da ovo zabilježi. Oni se pale samo na glamurozne evente i masovna okupljanja. To se neće skoro promijeniti. Međutim, nešto drugo bi se moralo promijeniti odmah. Velika hrvatska glazbenica Dunja Knebl koja je od zaborava spasila na stotine starih hrvatskih pjesama i odjenula ih u novo ruho uzalud je tražila priliku da svoj najvažniji koncert najavi uživo u emisiji Dobro jutro Hrvatska.
To je onaj višesatni kolažni program u kojem svakodnevno gostuju KUD-ovi, klape, tamburaši i neke stilski nejasne, a potpuno efemerne estradne pojave. Ako stranački medijski djelatnici s Prisavlja nadležni za taj sektor dosad nisu skužili tko je Dunja Knebl i što predstavlja u hrvatskoj glazbenoj kulturi vrijeme je da si sami napišu otkaze i izađu iz zgrade. Od njih fakat nema nikakve koristi.