Drugu večer u Berlinu ponovno smo proveli koncertno i to na nastupu benda koji za samo nekoliko dana možete čuti i u Zagrebu.
Nakon što smo večer ranije odradili glavnu misiju našeg puta u Berlin, koncert Tylera, the Creatora u Uber Areni, a zatim i cjelodnjevni obilazak turističkih znamenitosti multimilijunskoga grada, u kasnim popdnevnim satima počeo sam razmišljati kako bih mogao ispuniti svoju drugu večer tamo. A kako drugačije nego radno? Zaključio sam da bi najbolje bilo da odem na još jedan koncert kad sam tamo.
Još prije polaska na put za svaki slučaj sam obavio istraživanje čega sve ima u koncertnoj ponudi Berlina u utorak, a ono što mi je najviše privuklo pozornost bio je nastup škotskih post-metalaca DVNE. Igrom slučaja, pokazalo se da sviraju u klubu Cassiopeia koji je smješten vrlo blizu Uber Areni, kao i hotelu u kojem sam odsjeo i odluka je pala da idem istražiti i klupsku vizuru Njemačkoga velegrada.
Cassiopeia se nalazi u jednoj od onih alternativnih enklava kakve je najlakše usporediti s ljubljanskom Metelkovom, ali nešto manjoj s nekoliko klubova, barova i skate parkom. Stigao sam tamo oko šetst popodne i prvo što sam ugledao bio je velik red mladunacaa za ulaz u neki drugi klub gdje se očito odigravao neki program privlačan školarcima. Sama Cassiopeia, pak, ima svoj tzv. Biergarten nalik onome našeg Vintage Industrial Bara gdje se može popiti pivo za 5,30 EUR dok svira hip hop i promatrate free climbere koji se pentraju po susjednoj zgradi.
Pri ulasku na klub djevojka na vratima uputila me na kupnju ulaznice, ali pritom je imala potrebu provjeriti sa mnom jesam li svjestan da se večeras tamo održava metal koncert. Očito joj nisam izgledao kao publika za takvo što ili je to rekla zato što se u tom klubu utorkom obično održavaju hip hop partyji. Kako bilo, uvjerio sam je da znam što svira i da stvarno želim biti tamo, pa sam ušao i sjeo u još jedan manji vrt koji se nalazi unutar prostora samog kluba i čekao da se publika krene skupljati.
Plakati u klubu jasno su davali do znanja da ovo nije mjesto za bilo kakvu vrstu netrpeljivosti i da “nema piva za naciste”, a isto piše i na bedževima koje vam uruče umjesto jednog eura kaucije za pivsku čašu. Na katu se nalaze stolovi s merchom i šank na kojemu je točeni lager pet eura, a koncertni prostor u prizemlju prima tristotinjak ljudi te sadrži i dodatnu manju bočnu prostoriju s još jednim šankom.
Ponovno točno na vrijeme u 20 sati, dok je vani još uvijek bilo dosta dnevnog svjetla, program je započeo nastupom lokalnog benda HAVEN koji se, kao i DVNE, može svrstati u žanr post-metala s nešto više “alt” naginjanja u stilu i izvedbi, a već prvim tonovima podsjetili su me na koncert koji smo nedavno gledali u zagrebačkom Boogaloou, onaj belgijskih Amenra, tim više što ih na više mjesta navode kao uzore (neki ih uspoređuju i s Deftones, ali tu poveznicu nisam toliko doživio), a i svirali su već im kao predgrupa u prošlosti.
U pitanju su, dakle, stmosferične, sporokotrljajuće melodije nad masnim basevima povremeno prekida agresivno vrištanje pjevača koji se spušta među publiku i istjeruje unutarnje demone kroz četrdesetak minuta eksplozivne svirke. Budući da za HAVEN nisam prije čuo i nisam imao nikakava očekivanja, moram priznati da su me se dojmili i mirna srca mogu ih preporučiti svima kojima se pruži prilika da razmotre odlazak na njihov nastup.
Ono od čega jesam imao očekivanja bile su glavne zvijezde večeri, DVNE iz Edinburgha, budući da me privukla najava za njihov zagrebački koncert, također u Boogaloou u ponedjeljak koji dolazi, što me na kraju nagnalo da ih poslušam i u Berlinu. Njihovo ime odnosi se na Dinu, pješčani planet iz vizije klasika znanstvene fantastike Franka Herberta, koji im je u početku nadahnjujivao tekstove, ali ih i dalje tjera da svoj sludgerski post-metal obojaju dodantim tonovima glazbenih stilova koji se vežu za pustinje, poput saharskoga bluesa ili pak desert rocka iz sjevernoameričkih pustinja.
Iako službeno petorka, bend na ovoj turneji čini se nastupa bez klavijaturista Maximea Kellera, a uspoređujući njihove službene snimke s koncertom koji sam doživio, ne mogu reći da njegov izostanak predstavlja veći nedostatak. Sastav predvodi francuski gitarist i pjevač Victor Vicart koji pjeva i clean i harsh vokale, a drugi gitarist Dan Barter pomaže mu kad glazba iziskuje dodatnu pjevačku grubost, pa je njegov grleni urlik bila prva “otpjevana” stvar na koncertu.
DVNE ima i čvsrti groove koji isporučuju basist Allen Paterson koji dominira sredinom pozornice i bubnjar Dudley Tait, a njihova glazba povremeno udara poput malja u produženim instrumentalnim dionicama, dok istovremeno plete hipnotičnu izmaglicu sunčanog udara kakav bismo mogli doživjeti kad bismo lutali uzavrelim prostranstvima Arrakisa pod prismotrom skrivenih Fremena, dok divovski pješčani crvi tutnje u daljinama. Pohvalu je zaslužilo i sjajno ozvučenje u klubu, a pogotovo ispred pozornice gdje se moglo uživati i u terapiji vibracijama baseva.
Set se sastojao od desetak pjesama, uključujući i jednu izvednu na bis, a otvorili su ga moćno sa “Summa Blasphemia” s lanjskog albuma “Voidkind” s kojega je materijal sačinjavao otprilike dvije trećine setliste. Izdvajale su se i desetominutna “Eleonora”, kao i “Sarmatæ” te “Abode of the Perfect Soul”, a pogotovo
druga epopeja koja je prelazila u dvoznamenkastu minutažu “Cobalt Sun Necropolis”, sve s istog studijskog albuma, a koje su također objavljene i u živim verzijama prije svega dva tjedna na izdanju “Live at the Biscuit Factory” snimljenom u arts & fashion hubu iz naslova smještenom u njihovome matičnom gradu.
U Cassiopeiji su DVNE do posljednjeg mjesta ispunili koncertni prostor koji veličinom otprilike odgovara maloj dvorani Boogalooa i bilo bi divno da istu posjećenost dožive u ponedjeljak i u Zagrebu, pogotovo zato što to itekako zaslužuju kvalitetom i snagom svog nastupa uživo, pa ovaj report možete shvatiti kao svojevrsni izvještaj izvidnice i apsolutnu preporuku da ih poslušate u svom gradu. Jamčim vam da je u pitanju jedna od onih manjih poslastica i da odlazak na nju sigurno nećete požaliti. HAVEN, pak, u Zagrebu neće nastupiti; njihovo će mjesto zauzeti grčki glazbeni srodnici Allochiria te lokalne snage In Dakhma.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
