E-Play ‘Obični ljudi’ – album na kojem ništa nije obično

Ime benda im i nije neki ‘sretni izbor’, naslov albuma i izbor magenta boje na coveru još manje, no kad se pritisne ‘play’ stvari se iz korijena mijenjaju na bolje.

E-Play 'Obični ljudi'
E-Play ‘Obični ljudi’

Zanimljiv je potez hrvatske diskografske kuće Aquarius Records potpisivanje ugovora s beogradskom grupom E-Play i objavljivanje njihovog četvrtog studijskog albuma „Obični ljudi“, jer o E-Playu se i ne zna previše ovdje. Možda je najpoznatiji detalj da u spomenutom za bubnjevima sjedi Goran Ljuboja Trut, čovjek koji je solidan period svog života svirao s Rambom Amadeusom, iako ni to nije neki prejaki adut za ‘punjenje’ press clippinga.

No preslušavanjem „Običnih ljudi“ postaje jasno da je ovdašnjeg diskografa privukla kvaliteta izvođača, bez obzira na ime koje u ova moderna vremena lako može odvesti na stranputicu da slučajni glazbeni putnik namjernik pomisli da je riječ o nekakvoj mobilnoj aplikaciji, a ne punokrvnom bendu. A E-Play su upravo to – jako dobar bend zanimljive punk poetike škrte na riječima, pogonjen jednim od najboljih bubnjara ovih prostora koji je nakon godina kabaretskog funka i jazza s Rambom razmahan u hvatanju u koštac s nasljeđem drum&bassa u onom vječitom bubnjarskom dokazivanju kako čovjek može pobijediti stroj tamo gdje je stroj istisno čovjeka.

S druge strane pjevačica (uz to basistica, klavijaturistica i osoba zadužena za programiranje) Maja Cvetković derivira vokalno naslijeđe davno minulih Boja, dok gitarist Danilo Nikodinovski cijeloj stvari daje neku haustorovsku, novovalnu, da ne kažem post punk notu.

Već s uvodnom pjesmom „Heroj“ E-Play drže pažnju ušiju na sebi, ne gube je ni s narednima „Divan dan“ i „Hiljadu ljudi“ dok na pjesmi „Ljubica“, osmišljene u formi naizgled benignog rješavanja male enigme jednog ženskog imena, E-Play stvaraju neočekivanu hipnotičku katarzu ritma i riječi nakon čega je jasno zašto taj rock bend u susjednoj Srbiji spontano angažiraju i organizatori drum&bass festivala i partyja. Što bi Zapadnjaci rekli; E-Play je real deal.

Zvučna slika dovoljno je široka i za različite stilske suradnje, tako je „Velika iluzija“ podatna za remiksiranje od strane Gramophonedzie, dok su se „Iluzija“ i „Mala iluzija“ našle zanimljivima jednom Matiji Dediću koji se u njima pridružio E-Playu. Ok, Matija Dedić je uvijek dobar punkt za promicanje drugih glazbenih imena, ali ako uzmemo samo ovogodišnju domaću produkciju, s E-Play je daleko bolje poentirao negu u gostovanju pop pjevaču Mariju Huljevu na njegovom posljednjem studijskom albumu.

Iako je album „Obični ljudi“ izdan sredinom ove godine, u ovom trenutku ima daleko više smisla objaviti recenziju ako se uzme u obzir da će se E-Play uživo predstaviti prvo zagrebačkoj publici nastupom u Klub.-u 5. prosinca, a dan kasnije i riječkoj u tamošnjem Klub.-u. A hoće li se rock koncert pretvoriti u drum&bass party ili će drum&bass party imati ozračje rock koncerta, teško je reći unaprijed jer E-Play definitivno imaju kapaciteta i za jedno i za drugo.

Ocjena: 8/10

(Aquarius Records, 2014.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X