Rasprodao je i nakrcao Edo Maajka u petak zagrebački Vintage Industrial Bar, a kako su iz kluba rekli, moglo se rasprodati još par večeri, obzirom da su im telefoni neumorno zvonili i mailovi pristizali jer su se tražile ulaznice.
Iste večeri dok je HDZ-ova vlada u Saboru čekala ustoličenje, Edo Maajka napunio je klub. Koincidenija? Bit će da jest. Bit će da je i koincidencija da se publika iz petnih žila upirala u što glasnijem pjevanju stihova: „Jebo vladu, jebo, politiku, jebo, u saboru, sve njih redom…“
Edo nakon što je već zagrijanu publiku pozdravio sa „Zagrebe, smrt fašizmu!“, nastavio je u sličnom tonu, rekavši kako je još kao srednjoškolac iz Prvomajske volio ići na mjesta kakav je Vintage, tj. Jabuku u to vrijeme, jer na takvim mjestima svakoga živo boli on stvar za to tko je, odakle je, kako se preziva i tko su mu roditelji. „Takvo druženje nam svima dođe kao grupna psihoterapija. A čini se da nas uskoro čeka još dosta takvih psihoterapija. Bit će nam opet teško ljudi, ali izdržat ćemo!“, izjavio je Edo u društvo svog kuma i vjernog sidekicka Frenkieja, dok se za glazbenu podlogu brinuo također stari član tog iskusnog trojca; DJ Soul.
Nekako u ovo vrijeme kad je ‘moderno’ pričati o nekakvim timovima od kojih se očekuju neke stručne i nadnaravne moći, Edo Maajka je pak još jednom dokazao kako njegov dream team rastura, osim što je stručan na polju rapa i hip hopa, iscjeljiteljska moć puštanja pozitivne energije i poništavanja negativne u cijeloj toj, skoro dvosatnoj, grupnoj psihoterapiji mogla bi se uzeti u obzir čak i kao nadnaravna. Samo, avaj, nitko neće Maajku u vladu.
Malo je takvih karizmatično karmičnih likova, jer na početku koncerta bilo je dovoljno da Edo poviče: „Ajmo svi u maricu“ i prije nego li je DJ Soul prekinuo disco intro i zarolao „Trpaj“ s albuma „Stig’o ćumur“ oduševljenje u klubu je već eksplodiralo.
U jednakom žaru prošle su naredne „Facebook“, „Sretno dijete“, ali i Frenkijeva „Gori“ koji je naravno zajedno s Edom ‘potpalio’. „Sevdah o rodama“ bio je odličan uvod u „Dragi moj vlado“ na kojoj je ritam pošteno usporio kad se došlo do već gore spomenutog refrena, tek toliko da publika ima i vremena i daha da ‘opjeva sve njih redom’.
Sveukupno gledano, sva bitna poglavlja Edine karijere su se nizala, a publika ih je zdušno pjevala kao da je na barikadama, od „Care samo pare“ pa do ‘klasika’ „Jesmo l’ sami“, čiji je i uvod koji izgovara Branko Đurić Đuro pozdravljen jednako euforični prije nego li su Edi ‘na vrata zakucali Mulder i Scully’. Općenito, kraj je pripadao najjačim momentima s prva dva albuma „Slušaj mater“ i „No sikiriki“, kao što je već uobičajno da je pjesma „No sikiriki“ i ovog puta bila himna rastanka, taman negdje kad je novi Vlado od Sabora i svih njih redom dobio svoje prvo zeleno svjetlo.
Treba još spomenuti mladi MC dvojac DaMental praćen DJ Oliverom koji je 15-20 minuta zagrijavao publiku. Oni pripadaju generaciji odrasloj u devedesetima i, kako sami pjevaju u jednoj pjesmi, resetiranoj u novom mileniju i vraćenoj u devedesete. Dobro su pogodili mladci, uostalom tek sad im počinje period za skupljanje štofa za nove stihove, ako se misle tim baviti… Period kad u par godina nadobudni mladenački osmijeh zamjeniš grimiznom ukočenom grimasom. To su bile devedesete… Ne ponovile se.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
