Nakon što je Maja Rivić u subotu otvorila koncertni ciklus Zvučni zid u Dubravi, dan kasnije je pozornicu Doma kulture zauzeo Ivan Ščapec, odnosno Eine.

„Zauzeo pozornicu“ je potpuna istina. Iako je riječ o one man bandu, Eine je osigurao prostor za tri čovjeka. U lijevom kutu ga je čekao klavir, središnji dio zauzimao je stol načičkan elektroničkom opremom, dok je s desne strane čekala gitara kraj mikrofona za gitarsko-akustično poglavlje nastupa.
U sematičkom smislu Eine je nastao brisanjem slova „S“ u nazivu Seine, a u praktičnom smislu radi se o solo nastupu Ivana Ščapeca bez bubnjara Dimitrija Petrovića i basista Vatroslava Živkovića. Isprva su to bili akustični nastupi, no Ščapec je ubrzo shvatio da mora doskočiti tom hendikepu s ubacivanjem elektroničkog segmenta, a sinoć je u Dubravi u tu priču uveo i klavir stvorivši zanimljiv koncertni triptih u kojem vam kao gledatelju i slušatelji sat i kusur vremena proleti jer se na pozornici stalno događa nešto novo.

Na početku vam je jasno da je Ščapec multipraktičan, a nešto kasnije i da je fantastičan, jer osim što je sam izveo nešto na što se mnogi glazbenici ne bi odvažili, opet se dokazao kao jedan od najtalentiranijih iz svoje generacije, u smislu da suvereno vlada osobnim i osebujnim poetskim izričajem kojeg vodi kud on želi mimo svih glazbenih trendova.
Koliko god puta bio na koncertima grupe Seine, sinoć sam imao prvi susret uživo s Eine, a po svemu je to bio i najbolji trenutak. Ščapec se nije bavio prostom analogijom izvođenja prearanžiranih zgoditaka Seinea, već je složio kombinaciju u kojoj su se mogle čuti i obrade koje su se uklapale u koncepciju, koju kad ju je na kraju zatvorio, više ju nije nadograđivao naknadnim izlaskom na pozornicu bez obzira na duljinu aplauza i „hoćemo još“ skandiranje.

Dakako, on je diskografski aktivan i u Eine koncepciji koja je neizostavno uključivala pjesme s EP-a „Podočnjaci“ protkane i u prvom dijelu koji je pripadao elektroničkom setu. Od Seine pjesama „Ko“ je bila posebno upečatljivo prearanžirana, da bi „Podočnjaci“ nakon nje oživjela angažirani duh koji se bori protiv svima nama znane bezvoljnosti i letargije.
Na red je došlo i nešto novog materijala s nadolazećeg četvrtog albuma Seinea koji je, po novom, najavljen za proljeće iduće godine. Pjesma „Dva“ je također odlično odjeknula, a općenito je dio na akustičnoj gitari donio onu specifičnu lirsku tankoćutnost tako specifičnu za Ščapeca i njegove naizgled nonšalantne minimalističke pratnje na gitari koje ustvari postiže maksimalni emotivni učinak dok pjeva, taman da vam srsi koje vam povremeno prođu jasno pošalju poruku da je to to.

Kad je u posljednjem dijelu koncertnog triptiha gitaru zamijenio klavirom doimao se poput iskusnog croonera koji je spreman i zabaviti publiku (iako on tu riječ „zabaviti“ vjerojatno prezire).
„Bilo je previše Oasisa u zraku ovog ljeta“, rekao je i potom zasvirao „No Distance Left To Run“ benda Blur, nekadašnjeg najvećeg rivala Oasisu, prije nego li je predstavio novu pjesmu „Veseli se“ koja će kao singl biti objavljena ovog četvrtka.
Koncert je okončao s „Utjehom“ s „Podočnjaka“. Poštedio se šetnje do backstagea i natrag, te bonus pjesmu posvetio prijatelju Denisu (Katanecu, koji je pohodio obadva koncertna dana Zvučnog zida u Dubravi, op.a.). Ta pjesma bila je „Nothing Means To Me“ Elliotta Smitha. Dakle, tko god još uvijek sumnja da se u Dubravi na programu Zvučnog zida ne događaju posebne stvari i situacije, red je da sebi pripusti svjesnost o tome. Uz to, koncerti su besplatnog karaktera. Potrebno je samo malo volje.
Saznajte više: