Eksplozija prljavog i seksi bluesa Jona Spencera

The Jon Spencer Blues Explosion vratili su se u Zagreb i svojim garage-blues-punkom dokazali da su još uvijek jedan od najbučnijih bendova današnjice.

Jon Spencer (Foto: Tomislav Sporiš)

Bilo je to vjerojatno prvi put da su se susjedi iz Šubićeve žalili na buku iz Tvornice, a policajci zavirivali u klub da provjere probijaju li decibeli zakonsku normu. Istina je, Blues Explosion bio je pojačan preko „crvenog“, basovi su tresli zidove, udarac u doboš svaki bi put protresao strop, ukratko – zvuk je bio jedini mogući za The Jon Spencer Blues Explosion. Ultra glasan.

Jon Spencer važi za najseksepilnijeg rock frontmena na pozornici. Može biti, no bio bi to prejednostavan, jednodimenzionalan opis čovjeka koji je sa svojim trojcem prodrmao scenu devedesetih i bio izričit krivac za, primjerice, rođenje White Stripesa. Jon Spencer je hladan k’o špricer, glasan, savršeno neartikuliran, okrutan prema vlastitoj gitari, neuravnotežen, živčan i jako voli naziv svog benda utkati u svaki drugi refren. „Inside the World of the Blues Explosion“ je samo jedan od primjera za to.

Blues kakvog prakticira točno odražava njegov scenski karakter. Spencer režanjem, grgljanjem i urlanjem istodobno uspijeva isprovocirati i hipnotizirati publiku (njih oko tisuću se skupilo u Tvornici), a bjesomučnim čupanjem bluesa iz gitare i ostatka benda već dvadeset godina nastoji ući u povijest kao najprljaviji bluzer u povijesti. Svojim garage-punk pristupom vjerojatno je u tome već i uspio, odobravanje dobro popunjene Tvornice to je samo potvrdilo.

Kao i prije šest godina, Jon Spencer Blues Explosion u potpunosti je u Zagrebu opravdao svoje ime. Bučan, distorziran, divlji, rastrzan, povremeno suvisao i, ako hoćete, seksi garage blues toliko napuni uši, da će vraćanje razuma u normalu potrajati danima. Jon Spencer se svojski potrudio da nam u glavi zuji, a susjedima da se tresu prozori. Do cilja je stigao nakon litara prolivenog znoja, koji mu se stalno cijedio niz bradu, uz bezrezervnu podršku odlične i postojane originalne ritam sekcije – gitarista Jodaha Bauera i bubnjara Russela Siminsa.

Njujorški trojac, koji nije propustio i jednu od stvari na bisu posvetiti upravo otišlom Papi, koncertom od sat i pol vremena bučno je i spektakularno zaključio peto ovoproljetno inozemno gostovanje u Zagrebu koja su imala za cilj najaviti Terraneo festival u Šibeniku.

Na koncertu se pojavio još jedan živopisan lik. Urban Junior je švicarski one-man-band koji je otvorio večer u Tvornici i svojim je tzv. swiss-spankin-electro-trash-garage-boogie-disco-blues-punkom bio totalna atrakcija. Okružen bubnjevima, gitarom, klavijaturama, ritam-mašinom i megafonom, Urban Jr. razletio se na svojoj stolici na pozornici Tvornice poput razigranog djeteta u prodavaonici instrumenata. Kasnije je na štandu prodavao vlastitu liniju odjeće „Fuck Fashion“, a zamoljen da se ovom novinaru potpiše na singlicu (30 kuna za četiri pjesme činilo se isplativom investicijom), napisao je: „I love Urban Jr.“

Za razliku od „ozbiljne i poslovne“ poremećenosti kakvu su na stageu pokazali The Jon Spencer Blues Explosion, Urban Junior je u svom sakou, majici Iron Maiden bez rukava i s kamiondžijskom šiltericom jedan sasvim iskreni – luđak.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X