Na neki način, ‘Kako bubanj kaže’ je ‘Nova nada’ iz serijala ‘Ratovi zvijezda’: to je četvrti album grupe koji je zapravo prvi, i u novoj promjeni stila dao je novu nadu za bend: muzičkim predlošcima koji su predstavljeni na ‘Kako bubanj kaže’ sastav će se vraćati tijekom cijele karijere.
U “Ex Yu rock enciklopediji” novinar Petar Janjatović opisuje Električni orgazam kao grupu koja je imala privilegiju odrastati u javnosti. Ključna riječ u rečenici − odrastanje, dobila je svoje objašnjenje na albumu “Kako bubanj kaže”. Kako ni jedno odrastanje nije posve isto, tako su članovi grupe Električni orgazam prolazili kroz svoje umjetničke i životne faze. Odrastanje nije ni pravocrtno ni očekivano: iako katkad izgleda kao da cijelu vječnost nema napretka, nije rijetkost da se u nekom kraćem vremenu osjeti skok od sedam milja.
Na neki način, “Kako bubanj kaže” je “Nova nada” iz serijala “Ratovi zvijezda”: to je četvrti album grupe koji je zapravo prvi, i u novoj promjeni stila dao je novu nadu za bend: muzičkim predlošcima koji su predstavljeni na “Kako bubanj kaže” sastav će se vraćati tijekom cijele karijere. “Kako bubanj kaže” nije najpoznatiji album Električnog orgazma, ali je uz “Les Chansones Populaires” preveo bend iz voda punk revolucije u područje rock evolucije, odnosno, iz fokusa “sada i ovdje” koji je krasio ranije radove, “Kako bubanj kaže” je predstavio perspektive za budućnost, kao i refleksivne poglede u prošlost. Tadašnji basist grupe Jovan Jovanović Grof će se prisjetiti: “Album je uobičajenije odsviran nego inače. Hteli smo da sviramo nešto klasičnije, da ima početak, sredinu i kraj, ali nismo bili dovoljno iskusni”, dok će gitarist, pjevač i glavni autor Srđan Gojković Gile dodati: “Nebojša Grgić Grga, naš tadašnji menadžer, sugerirao mi je da pišem duže tekstove, duže od par reči, na primer ‘Volim kad sam sasvim sam’. To mi je bilo zanimljivo kao izazov, pa sam pisao dulje tekstove kao što su ‘Beograd’ i ‘Volim te’.” Klavijaturist i vokalist grupe Ljuba Đukić je imao nešto drugačije mišljenje prema novom umjetničkom smjeru grupe: “Mislili smo da će biti kao s ‘Lišće prekriva Lisabon’: gomilu stvari smo pravili u studiju. Na ‘Lišću’ je bilo lakše izvesti jer su pesme bile mnogo kraće i bio je drugačiji način rada. Pesme sa ‘Kako bubanj kaže’ su bile klasične rock pesme za koje smo mislili da ćemo ih dovršiti u studiju. Hteo sam svirati muziku koju smo svirali kao na prva dva albuma, taj naš zvuk je bio originalan i autentičan, nisam se tada video u klasičnom rock zvuku.”
Novi pristup je donio i neke nove dvojbe. “Nismo ušli spremni, imali smo krokije, osnove i dosta toga je rađeno u samom studiju. Bilo je dosta muke s tim albumom i unutar benda”, konstatira Gile, pri čemu misli i na odlazak gitarista Ljubomira Jovanovića Joveca iz sastava nakon izdavanja albuma “Les Chansones Populaires” kao i na probleme bubnjara Gorana Čavajde Čavketa s organima reda: “Čavke je bio uhapšen i otišao na 10 meseci u zatvor. Rekli smo, OK, nemamo solo gitarista, ajmo zvati dosta gostiju, ženske vokale, duvače (Kiru Mitreva, Gocu Dimitrovskog i Ivana Švagera, op.a.), Goran Pojatić je lepo svirao klavir, pevale su Marina Švabić, Zora Vitas i Lili Jončić. Ivan Pajević (nekadašnji član grupe Igra staklenih perli) je odsvirao fenomenalne solo gitare u ‘Skamenjen’ i ‘Ja želim promene’. On je trebalo da bude novi solo gitarista u bandu za album ‘Distorzija’, čak smo imali i probe sa njim, ali onda je otputovao u inostranstvo i u band je došao Banana. Takođe, legendarni blues muzičar Pera Joe svira usnu harmoniku u pesmi ‘Tetovirane devojke’. A tu je i Piko Stančić na drugom kompletu bubnjeva na samom kraju pesme ‘Kako bubanj kaže’.”
Omot albuma će parafrazirati album Rolling Stonesa “Black and Blue”, što nije slučajno, tadašnji članovi Električnog orgazma su voljeli Rolling Stonese. Ljuba ih je čak gledao na Knebworthu u vrijeme tog albuma (kad je bio petnaestogodišnjak) i komentira: “Kad sam se vratio iz Engleske, bio sam totalno promenjen”. Giletu je taj album među dva-tri najdraža albuma Stonesa. Sličnosti ne staju: i “Black and Blue” i “Kako bubanj kaže” predstavljaju bendove s najmanjim brojem pjesama na albumu do tada, a minutaža samih pjesama je − nikad dulja. I jedan i drugi bend su u tom periodu imali samo jednog gitarista u “službenoj” postavi, i kod jednog i kod drugog albuma bilo je obilje gostujućih muzičara i neopjevanih junaka koji su bljesnuli svojim vokalnim, odnosno instrumentalnim dionicama, što prvenstveno vrijedi za saksofonski solo Ivana Švagera u pjesmi “Beograd”. Kao što je “Black and Blue” doživio inicijalni “Bljack and Bljuv” kod tadašnje rock kritike, slična sudbina nije mimoišla ni “Kako bubanj kaže”. Bilo je relativno malo nastupa nakon izdavanja albuma, a za koncert u Zagrebu, koji je slovio i još uvijek slovi kao mjesto gdje postoji značajan broj poštovatelja Orgazma, prodano je otprilike petnaest ulaznica. Kako to biva u životu i posebno u nekim fazama odrastanja, gratifikacija nije bila razmjerna uloženom naporu članova grupe.
“Od 1980. do 1984. sam se potrošio u svakom smislu”, priznaje Ljuba i dodaje: “Nismo se svađali, ali se više nismo kapirali i nismo mogli da radimo zajedno.” Grofovo razmišljanje je slično: “(U periodu nakon izdavanja ‘Kako bubanj kaže’, op.a.) Spremali smo ‘Distorziju’ i već sam bio nezadovoljan. Imao sam 24-25 godina i shvatio sam da sam užasno star, što mi je sada smešno. Nisam se više video kao muzičara koji će svirati iz večeri u večer. Dva dana pre snimanja Gile se posvađao s PGP-om (hteli smo snimati bubanj na hodniku), vratili smo se u tadašnji Jugoton i sve je nekako odloženo za početak jeseni, rekao sam Giletu da bolje da nađe nekog drugog. Imao je vremena da nađe Švabu i to je bila ‘Distorzija’. Drago mi je što sam učestvovao u pravljenju ‘Distorzije’, žao mi što je nisam snimio. Nekad praviš tako izbore, presečeš, pa je tako, ali nije mi žao da sam otišao. U pravo vreme sam bio u pravom bendu u pravom trenutku svog života”.
Gile se, pak, nije dao smesti: “Svi su sahranili bend, čak je i naš menadžer Grga bio u fazonu da je to gotova priča. Jedino u mojoj glavi nije bila gotova priča jer sam znao gde idem i što hoću, a to je bila ‘Distorzija’. Nakon najvećeg komercijalnog neuspeha sledeo je najveći komercijalni uspeh, što dokazuje da sam bio u pravu kad sam okrenuo kormilo benda u tom pravcu. Znao sam da imam opasne pesme.”
Vrijeme je dalo neki drugi kontekst svemu što se tada događalo. Kao što su Stonesi sve dvojbe raščistili s albumom “Some Girls” (koji je naslijedio “Black and Blue”), tako je i kod Električnog orgazma album nasljednik “Distorzija” sve stvari stavio na svoje mjesto. I kao što “Black and Blue” s vremenskim odmakom zvuči mnogo bolje nego u trenutku izdavanja, isto to je bilo s “Kako bubanj kaže”. Naslovna pjesma je jedna od najizvođenijih na koncertima i šarmantan hommage bubnjaru Čavketu. Ljuba nije bio u krivu kad je napomenuo: “Trebalo je još da se radi”, jer originalna verzija na albumu “Kako bubanj kaže” ne sadrži stih “Kako Čavke kaže”. Gile je to objasnio na sljedeći način: “Pošto ima jedan stih koji je ‘višak’, koji je neparan, pa sam na turneji posle ‘Distorzije’ promenio u ‘Kako Čavke kaže’. Nakon što Čavketa nema, taj stih ima drugu dimenziju. Pesmu ‘Kako bubanj kaže’ sviramo na gotovo svakom koncertu i to je na neki način hommage za Čavketa. On je imao ogromnu harizmu, znao je da izvrsno odsvira bubanj, da dobro peva prateće vokale, da atmosferu unutar benda pravi veoma zabavnom i interesantnom, tako da je Čavke bio savršen član nekog benda.”
I dok je “Klinci traže zabavu” odavanje počasti grupi MC5 i pjesmi “High School”, “Pričam o tebi” je srazmjerno rijetka suradnja između Čavketa i Gileta. “Ideja vodilja bila je ‘Cracking Up’ Rolling Stonesa s albuma ‘Love You Live'”, govori Gile i dodaje: “Hteo sam da tu vrstu rock reggaea imamo na albumu”, no to nije sve – u “Pričam o tebi” se čuje riječ “ganja”, što je bio prst u oko nedovoljno upućenim cenzorima i dušebrižnicima koji su u to doba vrebali i na mnogo manje “verbalne prijestupe”. “Tada niko nije ni znao šta je to ganja, naročito ne u Jugotonu. Niko nije reagirao na to. Ja sam verovatno jedini čovek koji je pušio joint na naslovnoj strani albuma – mog solo albuma “Evo sada vidiš da može” iz 1989. godine, ni to niko nije provalio”, prisjeća se Gile. Iza naslova “Ja želim promene (Baby, Baby, Baby, Baby)” ni ne pokušava sakriti nezadovoljstvo tadašnjom situacijom, kako na društvenom, tako i na osobnom nivou. “Situacija u društvu je bila bezveze, a bilo je i dosta droge oko benda. Osećao sam se kao u Poljskoj osamdesete, a u Poljskoj smo svirali i nije nam se dopalo kako izgleda tamošnje društvo”, prisjeća se Grof.
Određeni stimulansi su bili prisutni oko nastajanja pjesme “Fras u šupi”: “Miloš Komadina, David Albahari i ja smo se družili. Jedno večeri smo se naduvali i bacili ideju da svako uradi svoje delo s tim naslovom, dakle, samo bi naslov bio zajednički. Miloš Komadina ima svoju pesmu ‘Fras u šupi’, ja sam uradio pesmu, a David je napisao tu čuvenu knjigu ‘Fras u šupi’. Tekst moje pesme se odnosi na članove benda: Čovek Vepar je Čavke, Krvavi Jovan je Grof, Kneginja Ljubica je Ljuba, Mali Legi sam ja, Goran Cvetić je bio Gospodin Florijan (zahvaljujući njemu je snimljen live-album iz Poljske), Ledeni Brajan je naš tadašnji menadžer Nebojša Grgić (zvali smo ga Brajan po Brianu Epsteinu)”, govori Gile. Poštovateljima Orgazma nije nepoznata ni izvrsna verzija na albumu “Živo i akustično”, na kojem je odsvirana i otpjevana u drugom ruhu, kao i “Klinci traže zabavu”, i to pod naslovom “Vreme je za akciju”. Zanimljivo je kako obje strane albuma počinju pjesmama koje zvuče kao pozivi na zabavu. Dok A strana ploče ima jasnije, gotovo manifestne stihove, B strana je višeslojna, introspektivnija, čak je i tvrdi funk “Skamenjen”, u kojoj ritam sekcija Čavke – Grof demonstrira svoje iznimne sviračke mogućnosti, usmjeren prema opisivanju unutarnjeg stanja.
I dok je “Skamenjen” neka vrsta monologa, “Beograd” i “Volim te” se mogu zamisliti kao mali noćni dijalozi, u “Beogradu” kao razgovor saksofonista Ivana Švagera i Ljubinog synthesizera, dok “Volim te” donosi komunikaciju Srđana Gojkovića i Zore Vitas. “Zora Vitas je pevala blues odgovore na pesmi ‘Volim te’ na ono što ja pevam”, kaže Gile i donosi manje poznatu priču: “Interesantno je da je ‘Igra rokenrol cela Jugoslavija’ nastala kao pesma za album Zore Vitas, ali se nije tako zvala. Taj projekt nije izguran do kraja, a kad smo pripremali album ‘Letim, sanjam, dišem’, uzeli smo pesmu i napisao sam novi tekst. Žao mi je što ‘Tetovirane devojke’ koje doživljavam kao integralan deo ‘Kako bubanj kaže’ nisu bile na vinilu, ali su bile na kaseti. To je jedna od pesama nikad realiziranog projekta s Pikom Stančićem koji se zvao Hijene. Imali smo nekoliko pesama koje su se posle našle na albumima Električnog orgazma. ‘Blue Moon’ je završila na ‘Les Chansones Populaires’, ‘Vidim svoj lik’ na ‘Distorziji’, i ‘Tetovirane devojke’ je deo ‘Kako bubanj kaže’.” 40 godina poslije, “Tetovirane devojke” su na vinilu. 40 godina poslije, Gile, Ljuba, te aktualni članovi – Zoran Radomirović Švaba, Branislav Petrović Banana i Blagoje Nedeljković Pače, obilježavaju 20 godina od Ljubinog povratka u bend.
“Ja sam izašao na jedna, a Ljuba na druga vrata, a onda smo se nakon 20 godina opet našli u istoj prostoriji u koju smo ušli kroz ta različita vrata i od onda nije bilo većih nesuglasica”, govori Gile i dodaje kako su albumi snimljeni nakon Ljubinog povratka u Orgazam, “To što vidiš, to i jeste” i “Gde smo sad”, stilski vrlo slični albumu “Kako bubanj kaže”. Ljuba također ne krije zadovoljstvo: “Kad sam se vratio u Orgazam, nisam kapirao da ću ostati 20 godina. Bend bolje zvuči, nismo odsvirali loš koncert. Probili smo nešto, imamo svoj nivo, imamo ‘flow’, sve je to usađeno i to je to, to smo mi. Ovo je sad neko drugo zadovoljstvo koji nisam imao dok sam imao 23 godine i to se čuje i vidi.”
“Jednom ćemo na toj cesti sami sebe ljepše sresti”, davnih su dana pjevali Indexi. Čini se da se upravo to dogodilo albumu “Kako bubanj kaže” i članovima grupe. Odrastanje je donijelo sazrijevanje, mir, poglede iz drugih kutova, uz zadržanu muzičku kreativnost. “Godinama sam mislio da je ‘Kako bubanj kaže’ najlošiji album Električnog orgazma. Međutim, kad smo izdali box set za Croatia Records, posle toliko godina sam slušao sve te albume koje dugo nisam slušao i ‘Kako bubanj kaže’ mi je bio najprijatnije iznenađenje. Iznenađenje je bilo veće jer sam bio nezadovoljan albumom i atmosferom oko benda, tako da je to godinama obojilo moje viđenje albuma.”, objašnjava Gile i daje sjajan životni primjer kako za neke stvari ipak treba pitati vrijeme.
A vrijeme je donijelo dugu, životnu priču o rock ‘n’ rollu i rock ‘n’ roll priču o životu, odrastanju, drugarstvu, lutanjima, nalaženju sebe i nalaženju prijatelja kroz dobru muziku. Jedno je kad momci u srednjim dvadesetima pjevaju: “Kažeš da smo različiti, ali to je tako, tako, tako normalna stvar, ti znaš da moje srce kuca 4/4, kao rokenrol”, drugo kad se to čuje s odmakom od 40 godina, a posve treće kad u rasponu od 40 godina možemo mirno reći da ti umjetnici niti u jednom trenutku nisu ničim iznevjerili te stihove.
Tekst je objavljen u knjižici uz vinilno reizdanje albuma “Kako bubanj kaže” (Croatia Records, 2024).
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
