Zagrebački koncert u Tvornici kulture održan 22. studenog, kojim je grupa Električni orgazam obilježavala 45 godina rada je bio sve, samo ne obljetničarski: bez fanfara, torti, šampanjca, kavijara, samo četiri muzičara koji vole ono što sviraju i posvećuju pjesme palim rock’n’roll borcima Richardu Berryju, Ricku Derringeru, Regu Presleyu, Little Evi, Rokyju Eriksonu, Davidu Bowieju, Piku Stančiću i Goranu Čavajdi Čavketu te živućim kolegicama i kolegama od Carole King i Chipa Taylora pa nadalje.

Na sceni su bili redom dugogodišnji članovi postave: bubnjar Blagoje Nedeljković Pače, basist Zoran Radomirović Švaba, solo- gitarist Branislav Petrović Banana i gitarist i lider Srđan Gojković Gile.
Nedostajao je klavijaturist Ljubomir Đukić Ljuba koji je bio odsutan iz zdravstvenih razloga, pa je grupa pomalo preuredila aranžmane i set-listu. Od 1984. do 2004. Ljuba nije svirao s bendom kao permanentni član i u to doba je Orgazam nastupao uglavnom u formi kvarteta, s dvije gitare, basom i bubnjem.

Takav “bazični” Orgazam se predstavio opuštenom svirkom u solidno popunjenoj Tvornici i ostavio solidan dojam – osobno, očekivao sam dulji koncert (iako preko 100 minuta svirke nije malo), temperamentniju reakciju publike i set listu s ponekom pjesmom koja je mlađa od 30 godina, jer bez obzira na dane ponosa i slave u osamdesetima i devedesetima, posljednji studijski projekt “Gde smo sad” prikazuje Orgazam u itekako dobroj autorskoj i izvođačkoj formi.

U ovakvoj konfiguraciji navedenih faktora, Orgazam je održao koncert kojem bi primjerenije odgovarao naslov “Posvećeno pjesmama s Crnog bombardera”, nego “45 godina benda”. Kako živimo u, politički korektno rečeno, izazovnim vremenima, prisjećanje na film “Crni bombarder” je kod mene popraćeno osjećajem “Moram ga opet pogledati” i zbog kvalitete i zbog aktualnosti.

“Crni bombarder” je posveta generaciji koja je po zrelosti, obrazovanju i bistrini bila na pragu da bude nova društvena elita, samo da bi bila grubo izgurana od bahatih neznalica i manipulatora koje su koristili i koriste još i danas svu svoju silu da bi “dokazali” da su u pravu i stekli moć nad građanima bez ikakve odgovornosti.

Pjesme “Seks, droga, nasilje i strah” i “Svečane bele košulje” su dodale momente zlokobnosti u večeri, a ostatak je bio fokusiran na zabavu i već spomenute posvete. “Sunce zna da mesec zna” je donijela ugođaj psihodelije šezdesetih, i u vrlo slobodnoj interpretaciji potpisnika ovih redova, evocirala je mančestersku scenu s kraja osamdesetih.

Nisu izostali provjereni hitovi, a posljednja pjesma “Kako bubanj kaže” u “regularnom dijelu” je posvećena dvama pokojnim bubnjarima, Goranu Čavajdu Čavketu koji je, s manjim stankama, otprilike 14 godina bio za bubnjarskim stolcem u Orgazmu, te u kasno proljeće 2025. preminulom Ivanu Piku Stančiću koji je producirao slavni i u Hrvatskoj vrlo omiljeni debi-album Gileta i društva, a i u drugim dijelovima karijere Orgazma je bio bitan suradnik.

Vizualni je fokus bio na Giletu i Švabi, Banana se na sceni ponašao vrlo samozatajno, a Pače je pustio da muzika govori umjesto njega.
Prvih 45 godina Orgazma je iza njih, vijesti o snimanju novog albuma nisu tako velika tajna, tako da sljedeći put vjerojatno više nećemo brojati svjećice na imaginarnoj rođendanskoj torti.
Set lista:
1. Louie, Louie/Wild thing/Hang on Sloppy
2. Pođimo
3. Vudu bluz
4. Dokolica
5. Sunce zna da mesec zna
6. Svaka nova noć
7. Loco-motion
8. Hajde, bejbe, daj da vidim sad
9. Klinci traže zabavu
10. Kapetan Esid
11. Hodam sad kao zombi
12. Svečane bele košulje
13. The Man Who Sold the World
14. Ja sam težak kao konj
15. Seks, droga, nasilje i strah
16. Bejbe, ti nisi tu
17. Igra rokenrol cela Jugoslavija
18. Da si tako jaka
19. Spojimo se sad
20. Krokodili dolaze
21. Ne postojim
22. Debela djevojka
23. Nebo
24. Kako bubanj kaže
Bis
25. Konobar
26. Zlatni papagaj
