Elemental ‘U redu je’ – reset and rewind

Album ‘U redu je’ prvi je kreativni pad nakon uzlazne putanje započete s ‘Malim stvarima’ otkada Elemental djeluje u klasičnoj postavi benda.

Elemental 'U redu je'

„U redu je“ – tu frazu obično upotrebljavamo kad se netko osili na nas, kad se dignu tenzije i kad sve miriše na sukob ili batine. To kažemo, obično kad smo „Fuckin’ far away from ok“, kako je to kratko i jasno oblikovao Marsellus Wallace, lik iz „Pulp Fictiona“ kojeg je nezaboravno utjelovio Ving Rhames. Vjerojatno su na sličan „U redu je“ sugerirali i članovi zagrebačkog Elementala naslovom novog albuma reflektirajući se na našu „fuckin’ far away from ok“ svakidašnjicu koja je odavno već konstanta, ali se dogodila i koincidencija po pitanju kreativnog procesa grupe.

Album „U redu je“ prvi je pad nakon uzlazne putanje započete s „Malim stvarima“ otkada Elemental djeluje u klasičnoj postavi benda. Nije riječ o tome da su upitne pozicije i stavovi Elementala, već jednostavno stvari nisu sjele na svoje mjesto. Glavna misao kao da se pogubila negdje po putu iako je grupa osjetno htjela zakucati svoj najpravovjerniji i ujedno najžešći album do sada. Luka Tralić Shot, Mirela Priselac Remi i društvo su jako dobro balansirali između socijalnog angažmana i tragikomike muško-ženskih odnosa na prethodnim „Pod pritiskom“ i „Vertigo“, bio je to dobro odmjereni realizam, no „U redu je“ je ušao u naturalizam – ne nudi više slušateljski prostor imaginacije već je sve servirano, i to servirano je isuviše brutalno za ‘konzumaciju’. Ne toliko u smislu da je to teško za podnijeti, jer je stvarnost eto takva kakva jest, već stoga što je Elemental kakvog smo znali nepotrebno postao vulgaran. A vulgarni postajemo kad nam fali riječi…

Tematski gledano tekstovi kao da su interpretacije crne kronike, Remi kao pjevačica odlično interpretira te uloge poniženih i prebijenih žena, no u tako nečemu kad su zakonitosti lirike u pitanju potrebna je doza proživljenog. Glazba kao takva treba imati elemente teatralnosti, ali ne smije postati teatar. Elemental na „U redu je“ previše oslikava situacije, ali premalo je toga proživljenog i to se osjeti.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=iQBdryr7wh4[/youtube]

Uvodna „Balkana“ možda jest osmišljena kao kruna (nazovimo je tako) najjačih i najuspješnijih pjesama iz te socijalne trilogije u koju spadaju „Nema ga“ i „Priroda i društvo“ kao ujedno  najcrnja i najbezizlaznija, ali je opet izgubljena mjera. I crnjak ima svojih granica, nakon čega se pretvara u apsurd, a apsurdu se uglavnom smijemo. A to je s novim albumom „Apsurdistan“ najbolje i najispravnije detektirala Dubioza kolektiv. U takvom omjeru i situaciji na terenu scene u prvoj polovici ove godine „Balkana“ pored sve svoje angažiranosti i aktualnosti kao da gubi značaj. Pored toga ta mučna atmosfera poput zlogukog prologa otvara album. Emotivno je jednako teška naredna „Po mojoj mjeri“ u kojoj je Elemental samo na korak iza Rage Against The Machine, što po zvuku, što po tematici i ujedno jednom od uspjelijih brojeva s albuma. Time kao da je odaslana poruka da bend poseže prema nekoj novoj mlađoj grupaciji potencijalnih fanova, ali istovremeno okreće leđa onima koji vole atmosferu „Romantike“, a autor ovih redaka drži kako je ta faza „Romantike“ daleko značajnija od ove.

U krug uspješnih trenutaka s novog albuma još spadaju „Nož“ (izvrsna Remiina vokalna izvedba), „Neustrašivi“ (koja je s ‘groovie’ razlogom bila uzeta za prvi singl) i posljednja „U redu je“ ujedno najzaokruženija i ona u kojoj je sve leglo kako treba. Druga polovica albuma je problematična, jer nakon pjesme „Prokleta ljubav“ kako da nastane jaz neuhvatljivosti i neprepoznatljivosti do posljednje „U redu je“. Nedostaje fluidnost i previše je uopćenih mjesta i situacija, premalo one sočne reperske zaigranosti u prezentiranju vlastitih životnih situacija – nedostaje neka jača poveznica koja bi trebala otjerati misli da su pjesme nastajale u laboratorijskom uvjetima i prema strateški ciljanim dubokoumnim temama. Nekako kao da je lakše vjerovati tekstovima jednog Snoop Dogga koji iako je podvojena ličnost i u toj podvojenosti ispada iskren, nego Elementalu.

Epilog je da iako djeluju s potpuno drugačijeg stajališta od onog primjerice mainstream medija, Elemental kao da jednako sudjeluju u stvaranju društvene paranoje koja kao da proždire i njih same. Naše društvene probleme smo odavno detektirali, nekako je došlo vrijeme za rješenja. Još uvijek dvojim je li „U redu je“ ishitreno ili zakašnjelo poglavlje Elementala, no istovremeno se čini i krucijalnim jer daje naslutiti promjene na kreativnom planu u budućnosti. Pad je nekad dobar jer skida breme iluzija, lakše se shvati koliko si bio daleko od „u redu je“ situacije.

Ocjena: 6/10

(Menart, 2013.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh