Grupa Elemental sinoć je u Vintageu Industrialu u više od dva sata koncertnog prisjećanja s publikom proslavila reizdanje i ujedno prvo vinilno izdanje albuma ‘Male stvari’ koji je prvi putu ugleda svijetlo dana u listopadu 2004. godine.
Kol’ko nisko idemo, može li uopće niže? Možda nam se digo zanos, al’ standard nam se ne diže.
Gledao sam, valjda kao i većina nacije,, Milanovićevo i Primorčevo sučeljavanje na HRT-u prije nego li sam se zaputio u Vintage Industrial. Gledao do pola, sasvim dovoljno jer jedino što mi se počelo dizat bila je želučana kiselina kad je na red došlo Primorčevo palamuđenje: „Gdje s’ bio ’91.? Ja se hrabro prijavio pa otišao u Ameriku.“ No way, Jose, nisam mogao više taj hrvatski Groundhog Day slušati, taj, kako bi rekli Elemental, ‘zanos’ i to na početku 2025. godine.
Dani ponosa i slave i minusa na tekućem. Mi ne živimo, mi preživljavamo. Šta ostavljamo našem budućem naraštaju? Dugove, račune.
Nije mi se u glavi još vrtjela pjesma „Iz dana u dan“ koja je za mene dvadeset godina mlađeg bila prvi okidač da Elemental počnem doživljavati daleko dublje nego što sam ih doživljavao prije nje. Nije mi „Romantika“ bila okidač, ona je bila daleko važnija samom Elementalu, jer singl s kojim netko probije led anonimnosti za širi krug slušatelja jest obično pjesma koja nikad ne izlazi s koncertnog repertoara.
Di smo sad? Stara štednja se otopila. Oš’la na ono bitno, pojela se i popila. Bez svega smo ostali, prenaglo nas je pogodilo. ‘Ko uopće zna što se to prek’ noći dogodilo?
„Probali smo u životu par put izostaviti tu pjesmu i svaki put su nam poslije koncerta jebali mater zašto je nismo odsvirali“, rekao je Shot prije izvedbe „Romantike“ u nakrcanom Vintage Industrialu i možda najsažetije objasnio to da se pjesma proboja nikad ne treba zaboraviti koliko god glazbenici nekad sami razbijali glavu i pitali se što to publika i dalje u njoj čuje. Čuje itekako. Publika je tu uvijek nepogrešiva.
Koga da pitam, brate, ko će mi dat odgovore? Reci bilo šta osim da je moglo biti gore.
Nakon „Romantike“ došao je red na „Iz dana u dan“, jer nije bilo iznenađenja u redoslijedu izvođenih pjesama te večeri. Počelo je s „Malo sutra“, nastavilo s „Napokon!“ i pjesmom „Odrastanje“, dakle isto onako kako su se nizale pjesme na „Malim stvarima“. Od početka, do kraja, da bi naravno najjači blok bile „Romantika“ i „Iz dana u dan“, groundbreaking singl i potom singl koji već dvadeset godina nosi spleen onoga što osjećaju generacije mladih koje gledaju kako im oni što se najviše o prsa busaju domoljubljem otimaju i kradu budućnost. Tako je zvučala i jučer. Nažalost prerelevantno. Gledao mlada lica u publici kako je pjevaju kao svoju, kao da je i njihova sudbina u tim stihovima zapisana.
Dali smo svoje snove za ovu zemlju i nije nam žao. Al’ usput se našao domoljub veći od nas pa pokrao sav višak.
Možda je to bio trenutak kad sam i ja shvatio da nije u pitanju ‘samo’ proslava vinilnog rođenja albuma starog dvadeset godina (okej, 21 godinu, ako ćemo cjepidlačiti, ali treba uzeti u obzir da se ovaj koncert trebao dogoditi pred kraj prošle godine, ali je to omeo tragični događaj u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi gdje je jedan mladi život zauvijek izgubljen i time utkan novi horor u kolektivni pogled prema budućnosti). Dakle, nije to bilo slavlje albuma starog dvadeset godina, već albuma koji je i dalje itekako živ, iako po Shotovim, prilično samokritičnim riječima, neke pjesme nisu izdržale zub vremena.
Dok mi smo preživljavali životne stvari poskupile. I di smo sad? Napokon mirni, napokon slobodni. Napokon u svojoj državi, al’ sad smo siromašni.
Ispalo je da Shota najviše muči jedna pjesma. Onu koju Elemental nikad nije izveo uživo. Naime, brojni izvođači imaju takve pjesme. One koje imaju smisla na albumu, ali uživo nikad ne dobiju svoju priliku, jer muzičari su nekad poput prestrogih roditelja – ne vole isto svu svoju djecu. Uglavnom, negdje kod pjesme „Pričaj sa mnom“ ili „Sama“, Shot je počeo s pričom: „Odsvirat ćemo uskoro sve, ali oko zadnje pjesme ćemo se još dogovoriti“. Dakako pjesma na koju je mislio bila je „Materijalist“. No iako mu je bivalo neugodno, bilo je jasno da koliko god on zajedno s Remi predstavljao alfu i omegu ipak i za njega postoji viši imperativni oblik kojem se potčinjuje, a to je sam Elemental. Meni osobno je to možda bio i najdraži moment. Ne zbog toga što je Shot pizdio što mora čitati i repati kilometarski old school hip-hop tekst sa zaslona telefona, već upravo stoga što se u tom detalju ocrtavalo da je Elemental i dalje bend u punom smislu te riječi. Da su i dalje cjelina. Jedno. Da nisu Remi, Shot & Elemental, već samo Elemental. Prava old school lekcija što bend jest i što treba biti. Jedno tkivo. „Materijalist“ je odsviran, oduševio je publiku, još više oduševio bend i nimalo Shota, koji je bio na visini zadatka, jer morao je, jer bend je rekao svoje i točka.
Za kol’ko nisko idemo od ponedeljka do petka? Kolko danas vrijedi naš rad. Imali smo sad nemamo, di smo sad?
Taman pred ovaj koncert izašli su rezultati studije koji su Hrvatsku stavili na prvo mjesto po inflaciji u EU, da bi nam tamo neki ministar (čemu ih uopće pamtiti kad niču k’o gljive poslije kiše i traju k’o iste te gljive prilično kratko) rekao da od toga ne treba praviti paniku. Tjah, zna ministar da su ovdje vrijednosti konstantno u padu. Elemental pak, sjao je kao potpuna suprotnost toj tezi, bend koji i dalje ne gubi na vrijednosti i ne ostavlja publiku nezadovoljenom. Probili su dvosatni termin i ovog puta s dva bisa, iako bi za prvi bis bilo bolje reći da je to bio drugi dio koncerta. Elemental ga je započeo s „Hej, sanjalice“, potom s „Neustrašivi“ i „Bolji si“, uspio ugurati i jednu novu pjesmu, nastavio s „Usta na usta“, „Vertigo“, „Prokleta ljubav“, „Priroda i društvo“ i okončao s „U mojoj glavi“. Zadnji izlazak donio je „Malenu“ i potom klasični raspašoj u „Goli i bosi“ ne završivši s njom jer su za kraj još progurali „Sve je moje tuđe“.
Dok iznutra cijeli sistem zakazuje, nema pravde da nas štiti. Nema poštene vlasti, sve sami konvertiti. Obećanja su jeftina a život je tako skup. Pa su uzor kriminalci, šta ćeš, nije narod glup.
„Ja sam možda najviše ponosna na činjenicu da je ovaj naš bend i od ‘Malih stvari’, a možda i prije toga uvijek bio sigurna luka i sigurno mjesto za sve koji su drugačiji, koji se ne uklapaju u ove uzuse koje nam nameću s lijeve ili s desne strane. Svi smo mi ovdje weirdoi, svi smo ovdje izopćenici, svi smo ovdje marginalci, ali nam je super jer smo zajedno. Želim da znate, da vam je ovaj bend uvijek sigurna luka“, rekla je Remi prije nego li je zapjevala „Male stvari“, a i to za shodno uzimam kao najbolji marker o tome da te 2004. Elemental nije bio samo tamo neki isprazni pop produkt u nizu koji je po inerciji stvari zauzeo tadašnji eter. Bio je to pravi „underdog“ proboj.
Ko će vratit dostojanstvo, ko će platit punu cijenu. Dat nam tol’ko kol’ko vrijedimo da stvari jednom krenu?
„Iz dana u dan“ sam prvi put vidio na HTV-u praćen spotom, vrtjelo se tada i izgledalo kao da će netko dobit otkaz što se tako nešto pušta. Je li danas bolje? Iskreno, ne znam jer mi se tek danas čini nestvarnim da neki underdog, neka „sigurna luka i sigurno mjesto za sve koji su drugačiji, koji se ne uklapaju u ove uzuse koje nam nameću s lijeve ili s desne strane“ tako uleti u ove naše sterilizirane etere. I nemojmo se zavaravati, prvi kamen će krivo poletjeti ako netko kaže da je 2004. bilo lakše. Malo je pjesama poput „Iz dana u dan“ koje su stvorene kao pjesme s kojima se nije računalo da će ikada ući u eter, ali postala je prva himna Elementala i taj put prokrčila sama. Složit ćete se da to nisu male stvari.
I reci mi sa smo mogli promijeniti svijet (reci mi, molim te). Da će djeca što dolaze imat nasljeđe za ponijet. I reci mi da nismo sve dobro uništili (reci mi, molim te). I da ću moći mirno spavati od savjesti.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
