Na dan kad je Amerika, izgleda ponovno, odabrala svoga kralja, bacamo oko na reizdajne albuma Elvisa Costella, ‘King of America’, izvorno objavljenog 1986. godine.
Egida “staro je novo novo” postala je novom stvarnošću, pa tako na domaćim ljestvicama prodavanosti imamo situaciju da tijekom najvećeg dijela godine glazbu koja se daleko najviše prodaje zapravo predstavljaju reizdanja albuma izvorno objavljenih prije otprilike četiri desetljeća. I na stranom tržištu takve ploče ostvaruju značajan komad zarade, a mnogi izvođači plasiraju ih u raskošnim box setovima s velikom količinom materijala. Takvom oživljavanju svog kataloga prionuo je i britanski kantautor Declan Patrick MacManus poznatiji pod imenom Elvis Costello.
Ono što Costella razlikuje od većine jest činjenica da ne prilazi reizdanjima planski, kronološki i povodom nekakvih obljetnica, a ni formati mu nisu pretjerano bitni, pa smo tako nakon super deluxe edicije albuma “Armed Forces” (izvorno iz 1979.) koji je izašao prije četiri godine, a koja je izašla isključivo na vinilu i digitalno, prošli tjedan skočili sedam godina i jednako toliko albuma u budućnost i dobili “King of America and Other Realms”, bogato reizdanje jedne od njegovih ključnih ploča “King of America” iz 1986. koje je pak dostupno samo na čak 6 CD-ova i digitalno, dok je na vinilu otisnuta samo izvorna ploča u novom (vidno superiornom) remasteru.
Kolekcionari nisu oduševljeni ovakvim potezima, a žale se i na činjenicu da ni pakiranja nisu istih dimenzija pa ne izgledaju kompatibilno na policama, a neki drugi pak negoduju i zbog alternativne naslovnice koja krasi reizdanje, pogotovo napadnog fonta otisnutog u bojama američke zastave. No, ono što još više zbunjuje jest ideja da se nova edicija kultnog albuma napuni s mnogo dodatnog materijala koji nije iz doba kad je “King of America” prvotno ugleda svjetlo dana, već i s mnogo glazbe koja je izašla u narednim godinama, a jedina poveznica svemu tome jest činjenica da je sva ta glazba kroz godine snimljena u Americi ili s Amerikancima.
Ako se sada vratimo u 1986., možemo s naknadnom pameću ustvrditi da je Costello tada napravio kvantni zaokret u svom muzičkom smjeru. Naravno, probio se u drugoj polovici sedamdesetih jašući na kresti tada sveprisutnog new wavea i u tom žanru u svega dvije godine iskucao tri svevremenska klasika, prvijenac “My Aim Is True”, vjerojatno najcjenjeniji album karijere “This Year’s Model” te prethodno spomenuti “Armed Forces” i glazba s tih ploča uključuje većinu njegovih i danas najpopularnijih točaka u katalogu.
Ako je s ta tri izdanja rekao sve što je trebalo reći u okvirima ovog glazbenog pravca, s narednim izdanjima sve je više od njega odstupao, da bi na “King of America” doslovno otkrio novi kontinent i udruživši se s danas legendarnim producentom T Bone Burnettom, po prvi put ozbiljno zagrizao u americanu, žanr u koji će svako toliko, dublje ili pliće, uranjati cijelu svoju karijeru, o čemu svjedoči velik dio dodataka priloženih na “King of America and Other Realms”.
Možda nije bespotrebno spomenuti da njegov odlazak u Hollywood slijedi netom nakon što je producirao “Rum Sodomy and the Lash”, remek-djelo The Poguesa s čijom je basisticom Cat O’Riordan tad bio u burnoj vezi, što bi moglo objasniti veliku količinu folk instrumentarija koji će se prenijeti i u njegov vlastiti projekt, ali Costello i Burnett (koji su 1985. objavili zajednički singl “The Peoples’ Limousine / They’ll Never Take Her Love From Me” pod imenom The Coward Brothers u projektu koji, eto, upravo ponovno oživljavaju i za dva tjedna će izbaciti svoje prvo dugosvirajuće izdanje, četrdeset godina nakon što su formirali duo) su na “King of America” koristili paletu širu od tradicionalnog irskog i britanskog folka, uključujući u svoju ploču sve šarene boje koje čine američko glazbeno iskustvo.
Album kao takav kritika je hvalila, premda je dio starih obožavatelja bio razočaran tolikim odstupanjem od onoga što su smatrali Costellovim “pravim” zvukom. No kako su godine odmicale, “King” je postao jednim od omiljenih poglavlja fanova, budući da je nedvojbeno trasirao razvojni put kojim će se gospodin McManus u narednim desetljećima kretati.
Ta razlika u zvuku najviše je uzrokovana činjenicom da je Elvisov standardni prateći bend The Attractions koji je prema izvornom planu trebao svirati na polovici albuma, na koncu sveden tek na jednu pjesmu, “Suit of Lights” koja se pojavljuje pred sam kraj albuma, dok je ostatak snimljen sa session glazbenicima koji su dobili ime The Confederates, u prijevodu “saveznici”, ali s dubokim konotacijama vezanim na vojsku američkoga Juga u građanskom ratu, što bi u današnje doba bilo percipirano kao krajnje dubiozan potez. Ovaj bend koji je okupio Burnett uključivao je, primjerice, jazz kontrabasista Raya Browna i rock and roll bubnjara Earla Palmera, kao i bivše članove TCB Banda, pratećeg sastava Costellova imenjaka Elvisa Presleyja.
Sam album praktički je iznjedrio samo jedan singl, obradu klasika “Don’t Let Me Be Misunderstoud” koji je izvorno snimila Nina Simone prije šest desetljeća, a godinu dana kasnije su je dodatno popularizirali The Animals, no na naknadna best of izdanja probit će se dvije druge pjesme koje će postati omiljene obožavateljima, a to su uvodna “Brilliant Mistake”, te balada “Indoor Fireworks”.
No, kao što nas novo reizdanje podsjeća, “King of America” je jedan od najkompaktnijih Costellovih albuma od osamdesetih nadalje i donosi brojne druge užitke, od rocka poput “Lovable” koja je kao singl puštena u Sjedinjenim Državama, preko sporijeg countryjem obojanog broja “Our Little Angel” (s jednim od najupečatljivijih stihova “You try to love her but she’s so contrary / Like a chainsaw running through the dictionary”), pa do druge obrade iz kolekcije, “Eisenhower Blues” iz repertoara J. B. Lenoira.
Ono čime se treba posebno pozabaviti u ovom tekstu je ipak dodatni materijal koji u fizičkom izdanju dolazi na čak pet diskova, a u digitalnom obliku na njih tri. Budući da raspolažemo samo s potonjim, koncentrirat ćemo se na tu verziju koja svu glazbu s budućih studijskih izdanja (od kojih su neka poput “Secret, Profane and Sugarcane” i njegovog nasljednika “National Ransom” također nastala s Burnettom kao producentom) i raritete s tri CD-a svodi na jedan best of virtualni disk.
Odluka da se deluxe izdanje proširi sa svim tim materijalom izgledno je plod činjenice da su mnoge demo snimke i B-strane iz tog razdoblja bile zastupljene i na prethodnim reizdanjima ovog albuma, ali “Other Realms” i na tom polju donosi neke dosad nepoznate verzije kao što su neke rane snimke zabilježene u londonskom Red Bus studiju prije nego je snimanje preseljeno u Hollywood, a koje se uz dvije pjesme The Cowards Brothersa i solo snimke potpisane kao The Costello Show mogu pronaći na drugom disku naslovljenom “Le Roi Sans Sabots” (“Kralj bez klompi”).
Među ovim pjesmama naći će se i rane verzije nekih pjesama koje se neće pojaviti na “King of America”, već dolaze ili s ranijih albuma, kao “Deportee” koja se u slabijoj verziji nalazi na prethodnom “Goodby Cruel World” iz 1984., ili “Next Time Round” koja će zaživjeti na “Blood & Chocolate” koji će izaći samo osam mjeseci nakon “Americe” i ostati upamćen po “I Want You”, vjerojatno najboljoj pjesmi Costellove karijere.
Treći disk je taj koji okuplja glazbu iz vremena koje će tek doći i donosi suradnje sa slavnim pijanistom iz New Orleansa, Allenom Touissantom, s kojim će Costello 2006. snimiti album “The River in Reverse” (uvrštena je live verzija pjesme “Bedlam” s tog albuma te “Clown Strike” koju izvode The Imposters, A.B. Crown i The Crescent City Horns), a duh Crescent Cityja ostat će prisutan i na “The Monkey” probnoj verziji pjesme izvedena sa Daveom Bartholomewom i uvijek sjajnim The Dirty Dozen Brass Bandom.
Emmylou Harris pojavit će se na live verzijama “Heart Shaped Bruise” i “The Scarlet Tide” s Gillian Welch i Davidom Rawlingsom snimljenoj u Grand Ole Opryju, pjesmi koju je napisao Burnett za svoj soundtrack filma “Cold Mountain”, a koja će u izvornoj verziji s Allison Krauss biti nominirana za Oscar za najbolju izvornu pjesmu, te za Grammy u kategoriji pjesme napisane za drugi medij i to samo dvije godine nakon što je T Bone postigao neočekivan uspjeh soundtrackom za “O Brother, Where Art Thou” braće Coen.
Tu je i “Quick Like a Flash”, pjesma napisana za The New Basement Tapes, projekt koji je osim Costella uključivao velikane americane kao što su Rhiannon Giddens, Taylor Goldsmith, Jim James i Marcus Mumford, a koji je uglazbio dotad nesnimljene tekstove Boba Dylana iz 1967., na sličan način kao što će Billy Bragg i Wilco, a kasnije i Dropkick Murphys postupiti s rukopisima Dylanovog uzora Woodyja Guthrieja.
Ipak, ono što je privuklo mnogo pozornosti, a na kraju ispalo možda i najveće razočaranje, nove su snimke pjesama s “King of America”, pa je tako “Indoor Fireworks” produžena na sedam minuta trajanja i donosi promjene u aranžmanu koji su neusporedivo slabije od origanalne verzije. Pjesma “That’s Not The Part of Him You’re Leaving” u novoj verziji snimljena je sa sestrama Rebecca i Megan Lovell iz Larkin Poe, a “Brilliant Mistake” prearanžirana je u medley s klasikom “Boulevard of Broken Dreams” na koji se pjesma i tekstualno referira, a koja se često može naći i u repertoaru Elvisove supruge Diane Krall.
Možda najuzbudljiviji dio kolekcije predstavlja dosad neobjavljena snimka koncerta iz londonskog Royal Albert Halla gdje je Costello 1987. održao šest uzastopnih koncerata, od kojih su pola bila s The Attractions, a pola s The Confederates. Ovdje je, naravno, uvršten nastup s potonjim sastavom u čijoj postavi sada sjede i, primjerice, jedan od najslavnijih i najboljih američkih session bubnjara Jim Keltner, i Benmont Tench, klavijaturist Toma Pettyja i njegovih The Heartbreakersa.
Osim pjesama s “King of America”, ova snimka uključuje i cijeli niz obrada američkih velikana kao što su Ray Charles (“What Would I Do Without You”) i Buddy Holly (“True Love Ways” koja zatvara set), a na setlisti će se naći i, primjerice, “Only Daddy That’ll Walk The Line” koju je proslavio Waylon Jennings, ili pak “Your Funeral, My Trial” Sonny Boya Williamsona (drugog), koja će prethodne godine dati naslov briljantnom albumu Nicka Cavea i The Bad Seedsa, a koju The Confedarates izvode u medleyju s “Your Mind’s On Vacation” pokojnoga Mose Allisona, a koju je volio izvoditi i Van Morrison.
“King of America and Other Realms” pomalo je prenatrpano izdanje koje pokriva previše terena za vlastito dobro, pogotovo ako se možemo složiti da je moglo završiti samo s dodacima sastavljenim od demo snimki i spomenutog koncertnog diska, što bi činilo sasvim dovoljno materijala za još jedno vinilno izdanje kakvo je bilo i ono “Armed Forces” koje mu je prehodilo. Ali, od viška valjda glava ne boli u ovo digitalno doba.
Toliko o tome što nam donosi ovaj “kralj Amerike”. A o onome što nam donosi ponovno izabrani kralj Amerike možemo samo nagađati. Costellovo kraljevstvo jedna je bolja Amerika od ove s kojom smo se jutros probudili.
(Declan MacManus / UMG Recordings, Inc., 2024.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
