Sage Francis i B. Dolan, zajedno poznati kao Epic Beard Men, velikani američke undergound hip hop i indie rap scene sutra će u Močvari promovirati svoj prvijenac ‘This Was Supposed To Be Fun’. Iskoristili smo priliku s obojicom porazgovarati o bradama, glazbi i ludim smjerovima u kojima se kreće naš svijet.
Gdje god danas pogledaš, izgleda kao da polovica muškaraca, od hipstera do manekena, nosi brade. Što je potredno da brada bude “epska”?
Sage Francis: Na kraju se sve svodi na genetiku i sreću. Ne znam. Čini mi se da hipsterske brade polako izlaze iz mode tu gdje mi živimo. Unatoč imenu grupe, zapravo se ne koncentriramo previše na brade. Ime zapravo dolazi od starog internetskog memea “Epic Beard Man.” To je jedan stari žilavac koji razbije nekog mlađeg tipa koji nešto sere. Kad bismo barem svi kanalizirali takvu pozitivnu energiju u starijoj dobi.
B. Dolan: Slušaj, moda se mijenja, ali Brada ostaje. Nastupamo po svijetu već više od deset godina, nenamjerno reklamirajući brade kud god da krenemo. Možda smo čak i pokrenuli taj trend. Možda smo ….i jedini…koji ga…mogu i okončati.
Koristite li voskove, tinkture, tonike i regeneratore za bradu? Znam da spominjete neka ulja u pjesmi “Shins Splints”.
Sage Francis: Ljudi nam često daruju testere ulja i darove koji se odnose na održavanje brade, pa ih tako s vremena na vrijeme isprobam. Ali osim uklanjanja sijedih dlaka za koje smatram da nisu na pravome mjestu, uglavnom puštam bradu da bude onakva kakva želi biti. Gospodin Dolan više pozornosti posvećuje bradi po pitanju oblikovanja i tretmana.
B. Dolan: Moja brada nakon nekog vremena postane neuredna i divlja, pa ju je potrebno četkati i održavati voskom s vremena na vrijeme.
Dosta o bradama, pričajmo o glazbi. Vaš prvi album zove se “This Was Supposed to Be Fun”, a kažu kako je trebao biti manje mračan i ozbiljan od vašeg solo materijala, ali čini mi se da ipak ima dosta ozbiljnih tema kojima se bavite u tekstovima. Je li onda riječ o zabavnoj ploči ili je trebala biti zabavna, ali je putem negdje ipak postala ozbiljna?
Sage Francis: Mislim da je ploča u načelu zabavna iako ima mračnijih dijelova (poput, recimo, “Man Overboard”.) Pokušao sam ubaciti mantru u ranoj fazi našeg kreativni proces koja je glasila: “Sjeti se, ovo bi trebalo biti zabavno… ovo bi trebalo biti zabavno… ovo bi trebalo biti zabavno.” Ali mantre su jedno, a nekoliko sranja koja su se zaredala u godinama kada smo pisali materijal napravilo je svoje. Ali istina je. Trebalo bi biti zabavno.
B. Dolan: Između kazooa i pjesme koja ubrzava, uspjeli smo ugurati i malo zabave. Išli smo na sve glazbene vožnje tijekom 12 sati na Zabavnoj farmi. Mislim da smo obojica očijukali i eksperimentirali sa zabavom, pogotovo u zajedničkom druženju, a to se čuje i u glazbi. Imamo i zajednički smisao za tamniju stranu zabave koja se ne boji baviti ozbiljnijim temama i idejama.
Moja omiljena pjesma na albumu je vjerojatno “Hedges” koja počinje sumnjom u susjeda o kakvoj je pisao i Tom Waits u pjesmi “What’s He Building in There?”, ali već u drugoj strofi vidimo da zapravo govori o Razjedinjenim Američkim Državama u eri Donalda Trumpa. Takva razjedinjenost prisutna je svugdje u svijetu. Hoćemo li ikada više biti ujedinjeni? Trebamo li to uopće i biti ili smo tu fazu već ostavili iza sebe?
Sage Francis: Nisam siguran jesmo li ikada uistinu bili ujedinjeni. No, ne znam da li internet i naša stalna povezanost to samo ističu ili u stavri onemogućuju da budemo na miru.
B. Dolan: Svakako smo zaključani u krugovima feedbacka koje sami stvaramo, o čemu također govori ova pjesma. Nikad nismo imali kapacitet vidjeti i čuti isključivo ono što potvrđuje naše već postojeće ideje koje imamo jedni o drugima. Naše je ponašanje sve više slomljeno, grabežljivo i štetno, što je dugoročno neprirodan način za povođenje života.
Kad slušaš “You Can’t Tell Me Shit” moraš se pitati kako uspijevamo uopće preživlavati uz svu glupost koja nas okružuje, a koju zgodno oslikavate. Jesu li ljudi uvijek bili toliko glupi ili s vremenom postajemo sve gluplji?
Sage Francis: Žalosno je to što smo sada vjerojatno ukupno gledajući pametniji nego prije, ali glupi su ljudi sve glasniji.
B. Dolan: Glupima se pružaju široke platforme diljem svijeta pomoću kojih šire svoje neznanje. Ljudi su uglavnom kooperativni, empatični, radišni i sposobni za zadivljujuća sranja… kada ih politika i religija ne bi uvjetovali za rađenje užasnih i zlih sranja.
Prošlo je četiri, odnosno pet godina od vaših posljednjih solo albuma, što je u današnje vrijeme prilično velika rupa. Radite li još uvijek na vlastitim materijalima ili ste sad neko vrijeme samo EBM?
Sage Francis: Obojica radima na solo projektima. Mnogo moje pozornosti trenutno je usmjereno van glazbe jer se moram baviti s mnogo toga u privatnom životu, ali svakako očekujem izbaciti solo ploču sljedeće godine. Do kraja godine možda izbacim i zadnji “Sick of” mixtape, budući da je 20. obljetnica mog prvog mixtapea i htio bih je obilježiti sa stilom ako nađem vremena.
B. Dolan: Uvijek radim na mnoštvu stvari. Tenutno pišem mnogo B. Dolan materijala, kao i filmski scenarij. Napisao sam scenarij i glazbu filma “Vault” koji izlazi ove godine, a planiram objaviti i taj soundtrack sljedeće godine.
Obojica ste bili dijelom spoken word scene, a bavili ste se i sa slam poezijom u kojoj se umjetnost tretira kao natjecanje. Je li dobro za umjetnika da publika i žiri njegov rad uspoređuju u smislu je li bolje od ovog ili onog. Čini li se to kao vlastite misli i osjećaje predstavljaš kao sportsku disciplinu?
Sage Francis: Neka B odgovori ako želi, ali ni ja niti on ne predstavljamo slam zajednicu. Time smo se bavili jer nam je dalo platformu. Nakon što izvučeš iz toga što možeš, najbolje se maknuti od toga. To je samo stanica. Žao mi je vidjeti neke doista kreativne ljude koji zapnu u tome.
B. Dolan: Kao igra, ali i kao životni događaj, slam poezija ima duboke mane. Riječ je o formatu prema formuli, a od izvođača očekuju da se prilagode njegovim zahtjevima kako bi “pobijedili”. S vremenom to za posljedicu ima umjetnost i izvođače koji stvaraju prema formulama. Imao sam problema zato što sam to isticao. Tamo su svi grizli i vjerojatno još uvijek grizu. Ja sam pokušao koristiti etiku hip-hopa i zato je hip-hop osvojio moje srce.
Ima li i u EBM neke pozivne konkurencije između vas dvojice?
Sage Francis: Između umjetnika uvijek postoji konkurencija. Uvijek je tako i bilo. Najbolje je kad je riječ o zdravoj konkurenciji kakvu imamo nas dvojica, u kojoj poštujemo kvalitete jedan drugoga i ne natječemo se u smislu da bi jedan drugog zasjenjivali. Kad on razvali, ja sam uzbuđen zbog toga, ali to me i motivira da i ja onda razvalim na svoj način. To je dobro.
B. Dolan: U početku smo se šalili kako ni jedan ne želi biti najslabijom karikom, ali to smo ubrzo nadišli u nastojanju da pjesme budu što bolje koliko je moguće. Kad izvodimo, ja ne ciljam na Sagea koliko se trudim biti točan sa sigurnošću da će i on raditi to isto na svom kraju.
Osim cijelog niza koncerata u Velikoj Britaniji, na ovoj turneji svirate samo u Njemačkoj, Sloveniji i Hrvatskoj. Bendovi bi inače izabrali Francusku, Nizozemsku ili Belgiju. Kako to da smo upravo mi dobili ovu čast?
Sage Francis: U jednom trenutku nam je ponestalo europskih nastupa kako bismo popunili cijeli srpanj koncertima, pa sam rekao agentu da otkaže cijelu stvar. Imam previše obevaza doma kako bih otišao i ne zaradio ništa. Tako nam je ostalo samo tri koncerta u Europi, prije nego dođemo u Britaniju. Na znam kako se to dogodilo, ali Zagreb smo bukirali u zadnji čas. Sjećam se kako mi je zadnji put u Močvari koncert bio odličan, pa se zbilja veselim vratiti tamo.
Prošlo je već više od pola 2019. godine. Da ste časopis Time, koga biste izabrali za osobu godine?
Sage Francis: Ako pričamo o pop kulturi i tom sranju, nominirao bih Lil Nas X-a.
B. Dolan: Da sam Time, trudio bih se prodati čim više časopisa. Radio bih non-stop u nastojanju da zadržim oglašivače. Prokleti blogovi nas uništavaju. Ubijaju nas! Trebaju nam lajkovi iz bijesa! Kultura viralnog raka! Kim Jong-Un. Kardashian. Kim Jong-Un Kardashian, konačni odgovor.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
