Zagrebački garažni rokeri Erotic Biljan & His Heretics navršili su dvadeseti rođendan, a centralna koncertna proslava zakazana je za četvrtak 24. siječnja u Vintage Industrialu. Sasvim dovoljno razloga da s gitaristom Tomislavom Žalcem malo evociramo njihovu garažnu prošlost.
Dvadeset godina nije mala stvar. Jesu li proletjele kad se sad sagleda stvar unazad?
Tomislav Žalac: Jesu. To znaju svi koju su prešli četrdesetu, Jel? Kad staviš stvari u neki vremenski kontekst i osvrneš se, razmisliš, i vidiš da je prije dvadeset godina počeo neki garage rock revival, s White Stripes i Hives, pa se čini daleko, a u to vrijeme dvadeset godina ranije, punk je bio u punom zamahu, što se čini kao davna povijest. Ali mogu reći da smo bar djelomično proživjeli neki rokenrol san. Ne žalimo se.
Biljan je htio da bude Electric, al’ smo mi rekli da je to preobično. Postoje Electric Frankenstein, Electric ovaj-onaj… Neka bude Erotic.
Kada ste shvatili da ste jedan od ‘onih’ nišnih bendova kao što su The Troggs, Ramones, Motorhead, hajmo reći nepromjenjivi u svom zvuku i da drukčije neće biti?
Tomislav Žalac: Pa možda nikad nismo shvatili. Sviramo glazbu koju volimo. Nikad to nije bilo ciljano, nego samo iz srca. Nikad nismo niti ciljali u smislu: ‘ajmo sada promijeniti zvuk na slijedećem albumu, neki koncept isfurati, ili tako nešto. Mada smatram, a mislim da su i kritičari i publika potvrdili, da smo malo drugačiji od drugih garage benova, da imamo nekih elemenata koji izlaze iz standardnih okvira. Meni je na primjer, neka standardna garaža „I was walking down the street“ već dosadila. Možda smo to kompenzirali da imamo i druge bendove. Janko je svirao u Ruiz, ja sam imao drugih bendova, stalno gostujem s usnom harmonikom nekome, pa evo i na novom albumu našeg basiste Mislava, koji ima Thee Melomen, koji su stvarno odlični.
No u međuvremenu se svijet rocka promijenio, kako komentirate sadašnje stanje stvari, globalno gledano?
Tomislav Žalac: Promijenio se? Ha, ha… Rock je uvijek bio bunt. U počecima je imao masovnu podršku jer je bio nešto novo i klinci su išli na tom valu. Uvijek ima neke muzike koja je bunt i koju klinci slijede. Sada to više nije rock. Rock nema masovnosti. Rock je postao jazz. Meni to ne smeta. A opet ima klinaca koji nisu u mainstreamu i koji će odabrati rock, punk.
A gledano u ovon, našm dvorištu? Nekako se sjetim Mire Kusačića iz Messerschmitta, koji je to jednom objasnio riječima: Mi smo boutique rock, a u boutique nikad ne ide puno ljudi…
Tomislav Žalac: Miro je stari lisac. Slušajte Miru. Isto ću reći, u ovih dvadeset godina održali smo preko 300 koncerata. U čemu je problem? Tko hoće svirat, ima prostora. Neće zaradit nešto od ove glazbe, ali može pokriti sve troškove. Mi nismo nikada za studio, ploču i CD dali ništa od privatnog novca. Sva zarada od benda je išla natrag u bend i nikada nismo bili u minusu.
Nedvojbeno je da je garažna rock scena kod nas žilava i neiskorijenjiva. Pored svih negativnih okolnosti prošle godine je objavljena i kompilacija „It Came From The Garage Vol. 2“ koju otvara vaša pjesma „Disgrace“. Dojam je da se držite skupa i pokušavate provaliti u ono malo slobodnog etera što je ostalo.
Tomislav Žalac: Tako se uvijek radilo. Vlastitim snagama i podrškom među frendovima. Vex Majstorović je tu odradio glavni dio posla, jer mu se dalo. I to je cijela filozofija. Tako je bilo od Franjića, koji isto tako još radi. Evo upravo je izdao zadarske Kriptide. Poslušajte. Jako zanimljivo. Ako misliš na radijski eter, mislim da samo Radio Student još nešto pušta od underground rocka, punka, evo koji put vrtim stanice, Radio 101, Yammat, jedino što koliko toliko vrijedi, i najavljuju koncert nekog domaćeg benda i ne puste pjesmu. Čak ni oni koji, deklarativno, podržavaju „rock“, „punk“. Format kill the radio and video star! Ne može više nitko provaliti u eter. Pustit će ti jednu stvar kad imaš novi album, možda ćeš odsvirati Garažu na HRT-u i to je to.
‘Ajmo malo u prošlost… Koliko se sjećam, prvotno ste se zvali Electric Biljan & His Heretics, i u biti nastali ste združivanjem nekadašnjih Babiesa i Blues Bremzera. Kad i zašto je Electric postao Erotic?
Tomislav Žalac: Ha, ha, ha, to je bilo samo za jedan koncert. Biljan je htio da bude Electric, al’ smo mi rekli da je to preobično. Postoje Electric Frankenstein, Electric ovaj-onaj… Neka bude Erotic. I kako vam se čini?
Meni super, jedno od boljih imena. Da se osnivate danas bi li to opet učinili, jer nekako nije u modi ni erotika ni heretici?
Tomislav Žalac: Da se osnivamo danas bili bi DJ-evi, ha, ha, ha. A pretpostavljam da bi. Mi nikad nismo pratili modu, osim u oblačenju.
Vaše viđenje povratka vinila?
Tomislav Žalac: Lijepo je objaviti ploču. Veliki je revival tog medija, mada u undergroundu se uvijek održavao taj kult. Što postaje dvosjekli mač s povratkom u mainstream, jer su naravno, cijene porasle. Bilo bi idealno objaviti glazbu na bilo kojem dostupnom mediju, ne zazirem od CD-a, ni downloada ni streama. Bitno je da glazba dopre do slušatelja i da se sluša bez obzira na medij.
Zanimljivost vezana za vaš posljednji album „The Devil Store My Record“ (2016.) jest što je riječ o albumu snimljenom uživo na radiju, što baš i nije uobičajena praksa, bi li ponovili takvo iskustvo?
Tomislav Žalac: Svakako. Možemo reći da smo najzadovoljniji tom pločom što se tiče zvuka i energije, koja je snimljena skoro pa spontano za radijsku emisiju i materijal nije bio namijenjen izdavanju. Ali budući da je tako dobro ispalo rekli smo da bi ga trebalo izdati, osobito jer smo bili u nekoj izdavačkoj pauzi.
U tom smislu, nekad su albumi nastajali prilično brzo i na opskurnoj opremi. Bendovi nisu imali ni vremena, ni novca za ‘kampiranje u studiju’. Kakav je vaš način rada?
Tomislav Žalac: Recimo da je i naš način rada bio takav prije dvadeset godina, ali i mi smo znali kampirati u studiju. Idealno jest, da dođeš i odsviraš sve uživo u dva dana, ali neki dijelovi pjesama mogu biti izdvojeni, aranžmanski, zvukovno, pa se mora dodatno raditi na tome. Isto je s vokalima. Pa se onda oduži, plus miksanje. To je posebna znanost.
Planirate li neku kompilaciju ili nešto slično za 20. rođendan?
Tomislav Žalac: Ne. Ali svakako planirano novi album. Nedostaje još po prilici jedna trećina materijala. Kad ga navježbamo, krećemo u studio.
Hoće li nešto od tog novog materijala u rukavu nešto ‘iskliznuti’ i u Vintage Industrialu u četvrtak?
Tomislav Žalac: U Vintage Industrialu ćemo odsvirati neki dvadesetogodišnji presjek, neke stare stvari, srednje stvari i nove stvari, koje se nastale u zadnjih godinu dvije. Planirali smo i jednu sasvim novu, ali je nismo još dovoljno uvježbali. Tako da će ta bit na nekom od slijedećih koncerata.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
