Nikol Ćaćić alias ETHER nastupit će 6. prosinca na Trgu Marka Marulića, ispred Državnog arhiva u sklopu Žarište Festivala (koji se iz tehničkih razloga preselio iz Pauka). ETHER je ponovno aktivna i objavljuje singlove, a skorašnji nastup bio je povod za razgovar o tome što se sve događalo od objave debitantskog albuma ‘Bitke na makovim poljima’.

Tri godine je prošlo od objave albuma „Bitke na makovim poljima“, a krajem rujna ponovno si se aktivirala pjesmom „Mrtva tišina“. Što možemo očekivati?
ETHER: U sljedećih godinu dana namjeravam objaviti niz singlova i možda dovršiti i drugi studijski album u cijelosti. To mi je želja, no vidjeti ćemo kako će se situacija razvijati. Nemamo uvijek na sve konkretnog utjecaja. Pogotovo kada su financijska sredstva ona koja vode kolo.
Doima se da ti odgovara rad s Lukom Rajićem Vidovićem. Kako bi opisala tu suradnju?
ETHER: Luka i ja smo već godinama u suradnji i prekrasno mi je s njim raditi na mojim pjesmama. Razumije me, ne nameće mi agendu koja ne paše u moju personu i moje pjesme i zaista ulaže puno truda u to da se moje želje i ideje obistine. Ne znam što bih više od producenta mogla željeti.
Dojam je da si nakon prvijenca neočekivano otišla u hiatus. Može li se znati razlog?
ETHER: Pokosio me život. Ajmo reći, previše sam energije ulagala u nametnute ideje o tome kako bi život „normalne“ osobe trebao izgledati. Potonula sam i kada više nije bilo izlaza sam se probudila. Prihvatila sam da nisam „normalna osoba“ i nadam se, otrgnula od te bolesti. Nastojim sada krojiti „svoj“ put.
Uz objavu te pjesme najavila si i i okupljanje glazbeno-scenskog sastava za autentičan koncerti performans, možeš li nešto pobliže o tome reći, jer to ne zvuči kako okupljanje benda u klasičnom smislu?
ETHER: Ne nastupam sa klasičnim bendom nego uz dvije bek vokalistice i DJ-icu te je cjelokupan koncert nešto poput predstave. Ali nije predstava, nego je koncert. Svatko koga zanima više, trebao bi doći vidjeti.
Osjećam se samo kao da ne smijem prestati stvarati i da nikad nije bilo bitnije davati svoj „input“ jer ćeš time možda preusmjeriti makar jednu osobu.
Singl „Mrtva tišina“ bih lako mogao zamisliti i na Dori. Imaš li možda tu vrstu interesa, obzirom da su i Dora i Eurosong pogotovo dobre odskočne daske ako je sve posloženo kako treba unutar tri minute trajanja pjesme?
ETHER: Trenutno nemam interesa prijavljivati se na Doru. Ne znam hoće li mi se promijeniti mišljenje u budućnosti, ali za sada znam da ne planiram ići tim putem.
Što te trenutno inspirira i kako gledaš na sadašnji trenutak, ne samo na domaćoj, već i regionalnoj sceni, jer nema previše usporedbe s onim danima kad si počinjala u triju NLV?
ETHER: Promijenila sam se drastično kao osoba, ako me se uspoređuje s Nikol iz NLV-a. Jako je malo dodirnih točaka s tadašnjom ja. Tako da se to čuje i u mom stvaralaštvu. Sada stvaram JA u cijelosti. Bez kompromisa, bez filtera i bez pokušaja udovoljavanju nekome ili nečijim idejama o tome kako se ja trebam „pojavljivati“ u javnosti kroz svoj rad. I vjerujem da će se to još više mijenjati jer se i ja još uvijek mijenjam.
Na koncu, moram pitati i za NLV. O vašem prvijencu iz 2016. se i dalje priča u određenim krugovima, a iduće godine će biti deset godina od njegove objave. U kakvim si odnosima s Lukom Šipetićem i Vedranom Grubićem?
ETHER: Mi smo svi u dobrim odnosima. Vidiš kako si me podsjetio, mogli bismo mi taj album malo proslaviti. Danas kada ga poslušam osjećam se kao da to netko drugi pjeva. Netko koga osobno ne poznajem.
I za kraj, obzirom da su vremena takva apsolutno čudna i nabijena tenzijama u zraku i društveno-političkom polarizacijom, kako gledaš na sve što se događa, sve te zabrane i prijetnje kad je riječ o umjetničkim programima?
ETHER: Osjećam se samo kao da ne smijem prestati stvarati i da nikad nije bilo bitnije davati svoj „input“ jer ćeš time možda preusmjeriti makar jednu osobu. Osjećala sam se pozvanom da radim s mladima i igrom slučaja sam dobila mogućnost predavati u školi. Sretna sam da mogu direktno s mladima izgraditi neki odnos i pokazati im još jednu perspektivu kako mogu gledati na ovaj svijet. I najmanji korak je korak. Svatko ima svoje mogućnosti i utjecaje. To je nada u ovakvim vremenima.
