Od ovogodišnjih serija oko kojih se podiglo najviše prašine, kao ugodno iznenađenje dolazi ‘Euphoria’ u produkciji HBO-a. Serija zbog golotinje i nasilja nije namijenjena publici mlađoj od 18, ali govori o srednjoškolcima i zaista je šteta što im se ne može preporučiti.
“Euphoria” je na prvi pogled još jedna američka tinejdžerska serija, koja se približila britanskim “Skinsima” po tome što otvoreno i bez cenzure prikazuje koliko bullying, traume, seks, droge i alkohol (rokenrola baš i nema, bar ne u muzičkom smislu) prožimaju njihove živote, ali već u prvoj epizodi otkriva svoju ozbiljnost, a po fotografiji, odnosno kameri i efektima, ne može joj ni prismrdjeti nijedna ovogodišnja serija. I muzika i lokacije sve dodaju težini ili lakoći prikazanog pa gledatelje zaista dovodi u euforična, ali i potresna stanja. Posvećenost detaljima je na razini, iako sam uspjela uhvatiti par grešaka u konzistenciji koje su u konačnici zanemarive.
Radnju nam priča Rue (Zendaya), koja je ljeto provela na terapiji za odvikavanje jer se predozirala kombinacijom tableta. Rue je, uz to što se bori s ovisnošću, od djetinjstva i psihički bolesna (bipolarna). Tako priča o ovisnosti nije tek nekakvo mladenačko eksperimentiranje koje je pošlo po zlu, nego Rue zaista ima goleme probleme i buku u glavi koju, vjeruje, samo droge mogu utišati. Rue je pripovjedačica, ali (pardon my književnoteoretski) ona je nepouzdana, što i sama priznaje. Događaji koje nam opisuje ili su došli do nje putem ogovaranja ili ih je sama dodala jer vjeruje da je od kombinacija tableta postala vidovita. Njena egzegeza je vremenski isprekidana, odnosno nije linearna, a po kostimima i šminki povezujemo kada se što odvilo.
Rue nema previše toga zajedničkog sa svojim frendicama, od kojih se razlikuje po stilu, a i načinu razmišljanja. Zato se lako sprijatelji s Jules (Hunter Schafer), neobičnom novom curom koja je s tatom doselila u predgrađe. Rue primjećuje da očevi skoro nikad ne dobivaju puno skrbništvo i da se tu sigurno desilo nešto gadno (natuknuto je u 4. epizodi). Svaka epizoda počinje pričicom o jednom od likova, a ti uvodni kadrovi su tako maestralna karakterizacija da smo već kroz par minuta potpuno investirani u njihovu sudbinu i razumijemo im motivaciju. Pritom je Rue najbolje napisana, a kreator serije Sam Levinson prošao je kroz slična životna iskustva pa se o njezinom drogiranju nikad ne moralizira, nego pripovijedanje ima dozu humora bez koje bi serija definitivno bila precrna, pogotovo u našem kontekstu nedavnih vijesti o strahotama koje je preživjela i još proživljava Rueina vršnjakinja iz mjesta u okolici Zadra.
U 2. epizodi predstavljen je quarterback Nate (Jacob Elordi), koji je, reći ću bez straha od spoilanja, totalni psihopat, a zahvaljujući svom zvjezdanom statusu i činjenici da je njegov otac Cal (Eric Dane) vlasnik pola grada, zajednica ga obožava. Naravno da hoda s navijačicom Maddy (Alexa Demie), čiju priču dobivamo u 5. epizodi, iako je od prvog pojavljivanja u kadru jasno koji stereotip ona utjelovljuje i dodaje mu nove, realnije dimenzije. U ekipi su još i Kat (Barbie Ferreira), koja je predstavljena u 3. epizodi te otkiva vlastitu seksualnost, ali u tome odlazi malo predaleko, i prelijepa Cassie (Sydney Sweeney) koju bolje upoznajemo u 7. epizodi. Od puberteta je stariji muškarci pipkaju, a usto se mora nositi sa slatšejmanjem jer joj je svaki bivši objavio gole slike kada su prekinuli. To skoro pa jednako muči i njezinog dečka McKayja (Algee Smith), jedinog među njima koji je na fakultetu, na stipendiji kao igrač footballa, ali sezonu provodi na klupi, što saznajemo na početku 6. epizode. U posljednjoj, 8. epizodi njihove priče se raspetljavaju, a za drugu sezonu ostavljeno je par cliffhangera.
Glumci nisu srednjoškolci, ali su dosljedno prenijeli prkos koji je sasvim tipičan za to doba. Osim gore navedenih, koji su mahom odlični, vrijedi spomenuti još i Maude Apatow koja igra Cassinu sestru Lexi, jednu od Rueinih najboljih prijateljica, koja još uvijek nije dobila svoju epizodu, iako ima važnu ulogu i u Rueinom i u Cassienom životu. Najveće otkriće je dobroćudni diler Fezco, odnosno Angus Cloud, koji za seriju nije uopće išao na audiciju, nego su ga zaustavili na ulicama New Yorka i pozvali na snimanje. Dok je sjedio u avionu za Los Angeles, mislio je da je sve dio elaborirane šale na njegov račun, i na kraju oduševio Hollywood! Ipak, najbolja, ali dajte-joj-sve-Emmyje-u-svim-kategorijama-najbolja je Zendaya, koja je nekima možda poznata kao pjevačica ili zvijezda Disney Channela. Tek kad sam vidjela dva kadra njezine prethodne uloge, došlo mi je do glave koliko je besprijekorno odglumila poremećenu Rue koja se čini sasvim normalna, jer se u suštini nosi s dubokom i lako prepoznatljivom boli.
“Euphoria” je prvenstveno dramska serija, ali često ima ugođaj horora. Likovi se dovode u poprilično opasne situacije, a njihovo ponašanje ima realistične posljedice. Istovremeno, nije preteška jer u svemu pronalazi humor. Pritom već na kraju prve epizode dolazi prvi veći plot twist. Likovi se konstantno mijenjaju pred našim očima, jedni u ozbiljnijem, a drugi u opasnijem smjeru, što je u njihovim rečenicama, frizurama, odjeći i kadrovima izvrsno odraženo.
Za razliku od sličnih serija (recimo, često se uspoređuje s “13 Reasons Why”), ova serija ide puno dalje u ekstreme, ali ne zbog pukog šokiranja publike, nego svojim temama pristupa s puno više pažnje u odnosu na stvarnost. Druga sezona dolazi dogodine, bit će zanimljivo vidjeti nove modne kombinacije, znajući im motivaciju, te naravno otkriti: što pobogu znači onaj kraj?
Ocjena: 9/10
(HBO, 2019.)