U tri godine otkad su uvedena nova pravila uočava se nešto što bi mogao biti patern uspjeha u televotingu na Eurosongu.
Za početak, koliko apolitični Eurosong može biti to za što se predstavlja tj. apolitičan, ako se dogodi proboj političkog ozračja na sam događaj? Pravi odgovor na to pitanje mogu ponajprije dati oni koji poznaju sve unutrašnje zaštitne mehanizme i provođenje funkcioniranja istih kako bi se sve eventualne manipulacije svele na minimum. Najveći fokus dosad je bio na samim nastupima, a to je tehnološki uspješno riješeno s tzv. backup snimkom, dakle snimkom s generalne probe koja se paralelno pušta sa svakim nastupom i s kojom u svakom trenutku režija može zamijeniti prijenos uživo u realnom vremenu ako u dvorani bilo što krene izvan predviđenog scenarija. Varanje na bodovima podmićivanjem članova TV studija nekih zemalja bilo je u fokusu nakon Torina 2022. godine kad je otkriveno da je šest žirija razmjenjivalo glasove na natjecanju i kad su neregularni obrasci glasanja otkriveni u Azerbajdžanu, Gruziji, Crnoj Gori, Poljskoj, Rumunjskoj i San Marinu. Zbog toga su promijenjena pravila glasanja, te su glasovi stručnih žirija ukinuti u polufinalnom dijelu, a uvedena je i mogućnog glasanja i izvan zemalja koje se natječu.
„Omogućavanje glasovanja zemljama koje ne sudjeluju odražavat će globalni utjecaj događaja. Svi koji gledaju emisiju, gdje god živjeli u svijetu, mogu glasati za svoje omiljene pjesme”, rekao je tada Martin Österdahl, izvršni nadzornik natjecanja. Uzme li se u obzir da je velika većina gledatelja nestrukturirana i individualizirana masa, odluka EBU-a doimala se pravičnom te 2022. godine jer se smanjivala šanse dotad detektiranih manipulacija. No, je li se tada razmišljalo o tome da glasovi gledatelja mogu biti orkestrirani, da se tu može pronaći novi način manipulacije i koji mehanizmi su tu ugrađeni? Složit ćemo se da je manipulacija „glasa naroda“ oduvijek bila najprimamljivija mnogim manipulatorima u povijesti. Ovaj svijet i funkcionira po sistemu „blagoslova većine“ jer tu nikad nije opcija poraz već dvije vrste pobjede, one stvarne i one koja se kolokvijalno naziva moralnom pobjedom, ako do stvarne nije došlo.
Zašto je u fokusu Izrael? Zato jer se u tri godine otkad su uvedena nova pravila uočava nešto što bi mogao biti patern uspjeha u televotingu na Eurosongu. Zašto bi to nekome trebalo biti važno na Eurosongu? Zato što je po definiciji apolitičan i što uspjeh na Eurosongu u najvećem broju slučajeva donosi pozitivnu sliku o zemlji učesnici, kao što otvara domenu spomenute moralne pobjede, jer po definiciji se radi o glazbi, a ne politici.
Konkretno, već naredne 2023. izraelska predstavnica Noa Kirel dobiva 185 glasova od publike i 177 glasova žirija, te završava na petom mjestu u ukupnom poretku. Ujednačenost glasova publike i žirija upućuje da tu nema ničeg spornog.
No na tom Eurosongu u Liverpoolu pojam moralnog pobjednika ulazi u novu dimenziju obzirom da je finski predstavnik Käärijä s pjesmom „Cha Cha Cha“ dobio 376 glasova televotinga u odnosu na 243 pobjedničke „Tattoo“ Šveđanke Loreen koja je bila favorit nacionalnih televizijskih studija. S time preko noći počinje Finčeva ozbiljna glazbena karijera po onoj realnoj i jednostavnoj računici: ako publika nešto voli, to joj treba i dati. Käärijä je od tog trenutka održao 178 nastupa diljem Europe mjereno po najažurnijoj specijaliziranoj stranici za koncertne nastupe Setlist.fm. Usporedbe radi, Noa Kirel je od tada održala svega 11 nastupa, od toga je prošle godine nastupila u Brazilu na Rock in Rio festivalu i jednom u New Yorku. Sve ostalo bilo je na domaćem izraelskom terenu.
Kako se zaoštravala politička ujudurma oko pojase Gaze situacija na Eurosongu počela je eskalirati u narednom izdanju u švedskom gradu Malmu, o čemu je prošle godine najviše svjedočanstava iznijela propalestinski raspoložena irska predstavnica Bambi Thug.
Izrael je u Švedskoj predstavljala pjevačica Eden Golan koja tada dobiva 323 glasova publike i svega 52 od žirija, te završava na petom mjestu u ukupnom poretku. Jedini koji je dobio više glasova publike te večeri bio je naš Baby Lasagna (337), više i od pobjedničke pjesme „The Code“ švicarskog predstavnika Nema. Po identičnom „Käärijä scenariju“ moralnog pobjednika kojeg publika najviše voli počinje preko noći i ozbiljna glazbena karijera mladog Hrvata po istoj onoj realnoj i jednostavnoj računici: ako publika nešto voli, to joj treba i dati.
Mjereno istim onim ažurnim Setlist.fm-om naš Lasagna održao je od tada do danas 73 koncerta diljem Europe. Put Eden Golan bio je drukčiji, ona je u toj istoj Europi od tada nastupila svega dvaput; jednom u Parizu u Casino de Paris i drugi put u Londonu na privatnoj zabavi zatvorenog tipa. Ostalih 27 nastupa dosad održala je u Izraelu i Sjevernoj Americi, uglavnom u SAD-u.
Evo kako je portal Isrealhayom.com komentirao ishod prošlogodišnjeg Eurosonga: „Nakon Edeninog nastupa u velikom finalu, čekali smo s napetim iščekivanjem i golemim ponosom glasove stručnih žirija zemalja sudionica. Zemlja za zemljom, ukupno njih 37 – a niti jednom ‘douze points’ za Izrael. Službeno, nacije svijeta okrenule su leđa Izraelu, pjesmi koja je prenosila njegovu najveću bol. Niti jedna zemlja nije željela da se njezino ime povezuje s Izraelom. I dok je situacija izgledala sumorno, počeli su pristizati rezultati glasanja publike – i u jednom trenutku, nakon 323 boda, Izrael je skočio s 12. na 1. mjesto – makar samo na nekoliko trenutaka – s drugim najvećim brojem glasova publike na svijetu. Prvo mjesto ili ne – to je bila pobjeda. Pobjeda svjetla nad tamom. Trijumf emocije i umjetnosti nad ispiranjem mozgova i neznanjem. Baš poput stihova pjesme – čak i kada je teško vidjeti – zasjalo je malo svjetlo nade. Kliše, ali istina – jedinstvo, ljubav i snaga moćnije su oružje nego što smo mislili. Sve što nam preostaje jest učiti očuvati neizmjernu snagu jedne 20-godišnje djevojke, kao dokaz izraelske otpornosti.“
Ove godine situacija uoči Eurosonga bila je još napetija. Više od 70 bivših sudionika Eurosonga tražilo je zabranu natjecanja Izraela u Baselu i potpisalo zajedničko pismo u kojem je pisalo: „Nastavljanjem pružanja platforme za predstavljanje izraelske države, EBU normalizira i pere njene zločine. EBU je već pokazao da je sposoban poduzeti mjere, kao što je to učinio 2022. kada je izbacio Rusiju iz natjecanja. Ne prihvaćamo ovaj dvostruki standard kada je riječ o Izraelu. Stojimo u solidarnosti s ovogodišnjim natjecateljima i osuđujemo EBU-ovo opetovano odbijanje preuzimanja odgovornosti. Kao pjevači, tekstopisci, glazbenici i drugi koji su imali privilegiju sudjelovati na Eurosongu, pozivamo EBU i sve njegove članice da odmah djeluju i spriječe daljnju diskreditaciju i narušavanje festivala: Izrael mora biti isključen s Eurosonga.”
Zabrinutost oko nastupa Izraela izrazile su članice Španjolska, Slovenija i Island dok je Irska također tražila isključenje. U istom trenutku, mimo Eurosonga je do usijanja došla situacija sa sjevernoirskim bendom Kneecap koji je zagovarao slobodnu Palestinu na američkom festivalu Coachella i protiv kojeg je pokrenuta istraga u Ujedinjenom Kraljevstvu zbog čega su se mnogi glazbenici solidarizirali s Kneecapom, među njima i Massive Attack. Dolazak glazbenih predstavnika zemalja u švicarski Basel i šetnja tirkiznim tepihom prošao je u znaku propalestinskih prosvjeda i prijetnji izraelskoj predstavnici Yuval Raphael zbog čega je njena delegacija donijela odluku da neće imati kontakta ni s akreditiranim novinarima. Demonstracije se nisu stišale ni u subotu uoči finalne večeri.
Unatoč svemu tome i izuzetno zapaljivoj i zamršenoj političkoj situaciji u Europi općenito, Yuvall Raphael s dobivenih 297 bodova od televotinga, te s dotadašnjih 60 bodova od nacionalnih žirija s pozicije 20. mjesta iskočila je u vodstvo s 357 bodova i tamo ostala do pobjede Austrije na samom kraju. U Baselu je to do kraja čitanja rezultata glasova televotinga ujedno ostao najveći iznos bodova dobivenih od publike.
Evo što je isti portal Isrealhayom.com napisao o tome: „Raskorak između potpore europske javnosti i glasova stručnih žirija ove je godine bio izrazito uočljiv, možda i više nego ikad prije. Raphael, koji je dominirala u glasovima publike sa 297 bodova, postala je prva Izraelka nakon Nette Barzilai koja je pobijedila u televotingu, te prva nakon izraelske pjevačice Ofre Haze koja je osvojila drugo mjesto u ukupnom poretku natjecanja. ‘Da su nam suci dali samo 50 bodova više – Izrael bi pobijedio na Eurosongu’, rekao je Yoav Tzafir, redatelj izraelskog nastupa. ‘Nije tajna – naše su pristaše obični ljudi, široka publika. Oni koji su protiv nas predstavljaju elitu. To je temeljna razlika. Ali osjećam kao da smo pobijedili. Ovo je pobjeda za sve nas. Ispada da vam suci nisu potrebni za veliki uspjeh.“
Drugi miljenik „običnih ljudi, široke publike, a ne elita“ bio je ove godine estonski predstavnik Tommy Cash koji je dobio 258 glasova publike. On već ima dogovorena četiri europska nastupa, od toga jedan u Hrvatskoj idući vikend na Sea Star festivalu u Umagu, a 31. svibnja na jezeru Comu u Italiji unatoč tome što su talijanske elite desnog političkog spektra tražile da se Estonac izbaci s Eurosonga jer se s pjesmom „Espresso Macchiato“ po njima sprdao s talijanskim stereotipima.
Yuval Raphael u Setlist.fm-u ima upisane samo nastupe na Eurosongu kao jedina dva nastupa u karijeri. Niti jedan prije, niti jedan u najavi. Barem zasad, a ovdje je riječ upravo o onoj poziciji drugog mjesta s najviše osvojenih glasova publike (kao što je bio slučaj s Käärijom i Baby Lasagnom).
Počinje li i glazbena karijera Yuval Raphael po onoj realnoj i jednostavnoj računici: ako publika nešto voli, to joj treba i dati? I kako to da trećeplasirani Estonac upravo prije najveće ovogodišnje eurovizijske miljenice publike upravo uskače u taj scenarij, a po svoj prilici i ovogodišnji austrijski pobjednik JJ kojem je publika dala „svega“ 178 glasova?
To su pitanja na koja trenutno nema odgovora jer se post scenarij miljenika eurovizijske publike očigledno razlikuje između izraelskih predstavnika i svih ostalih učesnika u istoj toj Europi.
Na koncu možemo li zamisliti za iduću godinu preslik ovogodišnjeg scenarija iz gala programa Eurosonga na kojem su nastupila dvojica drugoplasiranih Baby Lasagna i Käärija? Možemo li zamisliti Yuval Raphael u kombinaciji s još nekim sa sličnim bodovnim statusom moralnog pobjednika? Ili je pak lakše za zamisliti da Izrael iduće godine pobijedi, ako se isti scenarij nastavi?
Jedno je ipak sigurno, a to je da je ovogodišnji Eurosong bio daleko više političan nego što su ljudi iz EBU-a mislili da može biti. Postojala je samo jedna sretna okolnost, a ta je da je pobijedila uistinu najbolja pjesma.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
