Loading Events
  • This event has passed.

28. Svjetski festival animiranog filma – Animafest Zagreb

4 lipanj, 2018



Ovogodišnji Animafest održava se od 4. do 9. lipnja u Kinu Europa, Kinu Tuškanac i Kinoteci.

  • 4
    Shares
28. Svjetski festival animiranog filma – Animafest Zagreb

Natjecateljski program

Između više od 1800 pristiglih filmova iz 76 zemalja svijeta, 850 ih je prijavljeno za prestižno Veliko natjecanje kratkometražnog filma, a selekciju je prošlo njih 44. Konkurencijom kao i prošlih godina dominira Francuska s 12 filmova, od kojih je tek 5 nastalo u koprodukcijama. Daleko iza te zemlje nalaze se Belgija s 4 te Njemačka, Nizozemska i Hrvatska s 3 filma. S po 2 filma zastupljeni su Portugal, Japan, Rusija i Švicarska. Ostatak konkurencije predstavlja doista globalnu sliku svjetske animirane produkcije s filmovima iz Argentine, Austrije, Estonije, Italije, Indije, Irana, Izraela, Južne Koreje, Kine, Latvije, Mađarske, Poljske, Rumunjske, SAD-a, Slovačke, Slovenije, Srbije, Španjolske, Ukrajine i Velike Britanije. Iako je ovaj internacionalni zbir vrlo šarolik, riječ je redom o tradicionalno afirmiranim proizvođačima animiranog filma.

Ako tematski program Animafesta ove godine nudi poslastice ljubiteljima strave i užasa, u Velikom natjecanju na svoje će doći poklonici nekih sasvim drugih žanrova – prije svega komedije (Životinjski porivi; Woody & Woody; Junaci; Gnuovi; Biciklisti; 5 eura; Smrt, tata i sin; Mužjaci) i obiteljskog filma, s naročito velikim brojem filmova o uvijek napetim odnosima očeva i sinova (Kako se kalio čelik; Negativni prostor; Pet godina nakon rata; Smrt, tata i sin), jednim, vizualno jedinstvenim o odnosu majke i autističnog sina (izraelski Priručnik za vrtlarenje Sarah Jane Hatooke) te dva o odnosima oca i kćeri (Obon; Sirene i nosorozi). Zamjetna je i prisutnost političkog filma (Crno plavetnilo; Kako se kalio čelik; Gosp. Jelen; Muha u restoranu), kao i animiranog dokumentarizma (Crno plavetnilo; Obon, Pet godina nakon rata, Velvet Underground svirali su u mojoj školi; 32-Rbit), a posebno raduje i visok status glazbenog filma (Laguna; Mark Lotterman – Happy; Reprize; Velvet Underground svirali su u mojoj školi; Eluvium – Regenerative Being). Određen broj autora svojim je filmovima pribavio apokaliptično-distopijski kontekst (Pad; Gosp. Jelen; Konačnost zove; Smrt, tata i sin; Plahi div; Obon; Kutija; Neputovanja), a valja naglasiti i kako je žensko pismo u animiranom filmu na globalnoj razini, baš kao i u Hrvatskoj, jače nego ikad (Dva na dva; Priručnik za vrtlarenje; Kmeee; III; Sirene i nosorozi; Mužjaci; Mark Lotterman – Happy; Između sjena; Neputovanja; Kukavica; Zečja krv).

Vizualno raskošnih i originalnih filmova, tzv. eye-candyja, ove je godine posebno mnogo (Augur; Pad; Biciklisti; Pet godina nakon rata; Priručnik za vrtlarenje; Plahi div; Mark Lotterman – Happy; Konačnost zove; Veličanstvena slučajna smrt; Bitka kod Svetog Romana), a ne slabi ni stop-animacija (Marija i 7 patuljaka; Između sjena; Negativni prostor; Konačnost zove; Gosp. Jelen; Neputovanja). Naposljetku, u ovom programu nalazimo i naprstak erotike (Biciklisti; Lavo; Sirene i nosorozi; III; Ljubavnici poput nas). Veći broj filmova može se preporučiti i generalnoj publici, onoj koja uobičajeno nije zainteresirana za umjetničku animaciju, ali jest za film i glazbu općenito, kao i za umjetničku razonodu kroz laganije, opuštajuće i duhovite fabule te konvencionalnije vizualne forme (Životinjski porivi; Između sjena; Mužjaci; Woody & Woody; Junaci; Alternativna šetnja; 5 eura; Smrt, tata i sin; Velvet Underground svirali su u mojoj školi).

Hrvatski film prisutan je 2018. u ovom najprestižnijem Animafestovu natjecanju s 3 vrhunska rada. Komedija začinjena erotikom i ljetnim bojama koja zahvaća duh malog mediteranskog grada, Biciklisti Veljka Popovića i više su doli posveta legendarnom Vasku Lipovcu. Kako se i sam Lipovac, ikona splitske umjetničke scene, u svome stvaralaštvu služio najrazličitijim materijalima, bojama i oblicima, nije nimalo neobično da je Popović njegove skulpture, crteže i skice biciklista jedinstvenih izraza lica pokrenuo u novom mediju 2D animacije. Nakon metafizičkog SF-a Planemo, ostvarenog omamljujućom računalnom animacijom, koji je osim na Animafestu igrao i u Annecyju, Popović ponovno uspijeva iznenaditi ne samo tehnikom, već i raskošnim nizanjem erotskih asocijacija u ovom filmu živih boja i duha rađenog u koprodukciji s francuskim Arteom. Ne čudi stoga da će i Biciklisti igrati u glavnom programu Annecyja.

Jelena Oroz već je svojim prvim autorskim filmom nastalim izvan obrazovne institucije Dva na dva izborila Veliko natjecanje, što ne čudi kada se zna da je još diplomskim filmom Vučje igre ovladala najvećim animacijskim pozornicama u Annecyju i Zagrebu, zaslužila biti i u Animafestovoj selekcijskoj komisiji te sudjelovala na drugim važnim festivalima poput Fantochea, Animateke i Uppsale. Kada se talent i energija jedne od predvodnica novog vala hrvatske animacije povežu s uspješnom produkcijskom kućom Bonobo, koja u svojem studiju ima i druge domaće animacijske “uzdanice” te nebrojene nagrade, rezultat može biti samo vrhunski. Ostvaren daljnjom razradom idiosinkrazijske 2D tehnike iz Vučjih igara, Dva na dva je poetsko, otkačeno i meditativno senzorno iskustvo metamorfoze i maženja koje kroz zečje, biljne, prehrambene i tjelesne motive progovara o odnosima, dualnostima i intimnom međuprostoru, izazivajući neprestano snažne sinestezijske reakcije. U nekim aspektima gotovo na tragu Yoriko Mizushiri, u drugima bliska Petri Zlonogi, Jelena Oroz prije svega je autorica jedinstvenog audiovizualnog izraza i pristupa animacijskom mediju.

Multimedijalni umjetnik, performer i umjetnički aktivist, autor nagrađivanog dokumentarno-eksperimentalnog filma Spomenik te kontroverznog hommagea akciji Crveni Peristil, videorada East Side Story i dokumentarca Angels With Dirty Faces, Igor Grubić iz Kreativnog sindikata u animiranom filmu Kako se kalio čelik odražava svoj postojani interes za propast jednog utopijskog projekta, sjećanje i davno zaboravljena radnička i ljudska prava, ali nudi i intimnu priču o međugeneracijskim razlikama i odnosima. Ostvaren klasičnom i lijepom, minimalističkom 2D tehnikom nemalo nalik klasicima francusko-beneluške škole, sa sjajnom upotrebom sjena i tamnih crta kakve se sjećamo primjerice iz filmova Michaëla Dudok de Wita, ali apliciranom i na dokumentarne snimke privlačnog osvjetljenja i off-zvuka, film Kako se kalio čelik, bogat motivima nekadašnjega industrijskog progresivnog zanosa, pripovijeda o posjetu oca i sina razrušenoj tvornici. Na animaciji filma radili su i Marko Meštrović i David Lovrić.

Međunarodnu zvjezdanu plejadu autora Animafesta 2018. predvode pak dva umjetnička i životna, oskarovska para. David Fine i Alison Snowden donose nam urnebesnu priču o kolektivnoj životinjskoj psihoterapiji Životinjski porivi – seansi o traumama bogomoljke koja teško nalazi dečka za dugotrajan odnos, pijavice pretjerano vezane uz partnera, kompulzivne mačke, čokoholične svinje itd. No uz obavezan smijeh, Životinjski porivi nosi i poruku o opasnostima netolerancije i agresije te paraleli između obilježja humanog karaktera i onoga što obično smatramo “životinjskim ponašanjem”. Snowden i Fine nagrađeni su Oskarom za kratki animirani film Bob’s Birthday 1995., a Snowden je za tu nagradu bila nominirana i 1986. za Second Class Mail. Još jednu zajedničku nominaciju zabilježili su 1988. za film George i Rosemary koji je te godine nagrađen i na Animafestu u kategoriji filmova od 5 do 12 minuta. Umjetnički i životni partneri, zajedno rade još od 1980-ih (upoznali su se na slavnoj britanskoj animacijskoj akademiji NFTS gdje im je kolega bio Nick Park) te potpisuju i uspješne animirane TV serije. Njihova kćerka Lily posuđivala je pak glas u crtićima kao što su Peppa Pig i Barbie: The Princess and the Popstar.

Za Oskara su ove godine nominirani bili Ru Kuwahata i Max Porter sa svojim dirljivim obiteljskim stop-animacijskim filmom Negativni prostor koji možemo vidjeti u Velikom natjecanju Animafesta 2018. Treći put na Animafestu, par je prepoznatljiv po jedinstvenoj animaciji kombiniranih medija koja spaja rukom rađenu umjetnost i digitalne tehnike. Film o obiteljskom otuđenju i nezaobilaznosti generacijskog transfera svjetonazora donosi i vrlo živopisne animirane savjete o – pakiranju putnog kovčega.

Vincent Paronnaud zvani Winshluss francuski je strip-autor također nominiran za Oskara, Annecyjev Kristal i Zlatnu palmu za Animafestovoj publici dobro poznat film Perzepolis što ga je korežirao s Marjane Satrapi. S Denisom Walgenwitzom, koji je asistirao na uspješnicama kakve su Kako je Gru ukrao Mjesec i Panika u selu, kao i na Perzepolisu, Paronnaud nam ove godine donosi simpatičnu obiteljsku zagrobnu priču o ocu i sinu prema motivima vlastita stripa Welcome to the Death Club – Father and Son. Makabrična storija koja estetski snažno podsjeća na doživljaje Mannyja Calavere iz legendarne LucasArtsove avanture Grim Fandango, Smrt, otac i sin u drugom dijelu na trenutak prelazi u tematski program ovogodišnjeg Animafesta – stravu i užas zombi apokalipse – no samo da bi se okončala obiteljskom idilom u zabavnom parku.

The Velvet Underground teško da je nekome potrebno posebno predstavljati – njihov dalekosežni utjecaj vidljiv je i u filmu holivudskog snimatelja Anthonyja Jannellija (Dan nezavisnosti, Mandžurijski kandidat, Čudo u 34. ulici, Spider-man, Miris žene, Kad jaganjci utihnu) ostvarenog kombinacijom klasičnih (tuš) i digitalnih (rotoskopija) tehnika. Jannelli svoja sjećanja u filmu Velvet Underground svirali su u mojoj školi izlaže s mnogo humora i autoironije, prisjećajući se općeg šoka i negodovanja svoga uzrasta na “tu buku i nemoral”.

Dobitnik španjolske nacionalne nagrade Goya, film Woody & Woody je, kao što je lako posumnjati, metafilm o genijalnom filmskom postmodernistu, brbljavom komediografu Woodyju Allenu. Majstor pametnog židovskog humora, redovito s daškom škakljive romanse, udvostručen je u ovom filmu, nastalom prema predstavi redatelja filma Jaumea Carria, kako bi sam sa sobom, iz dva različita životna razdoblja, poveo za sebe karakterističan dijalog.

Velikan svjetske animacije i jedan od vodećih švicarskih umjetnika uopće Georges Schwizgebel zaputio se, pak, u Firenzu kako bi još jednom vidio jednu od tri slike iz serije Bitka kod Svetog Romana Paola Uccella, temperu na drvu koja otkriva pojavu linearne perspektive u povijesti umjetnosti. Schwizgebel je bitku, međutim, oživio svojim prepoznatljivim vizualnim stilom obojanih celuloida. Pritom je ostvario ne samo dekonstrukciju slike, već i njezino meditativno, metamorfno i cikličko vizualno istraživanje koje ujedno nudi i snažnu antiratnu poruku. Veliki prijatelj Animafesta, Schwizgebel je u Zagrebu do sada prikazao čak 18 filmova, a u Velikom natjecanju sudjelovao je četiri puta.

Govoreći o rekorderima, angoulêmski đak Boris Labbé ide u red iznimno rijetkih autora koji su na Animafestu tri puta uzastopce izborili pravo na nastup u Velikom natjecanju – nakon prošlogodišnje Orogeneze, koju je osobno, kao član žirija nagradio veliki nizozemski umjetnik Rosto, i njegovog prvog profesionalnog rada Rizom, sada mu je to pošlo za rukom filmom Pad. U potpunom odmaku od njegovog uobičajenog, posve apstraktnog i eksperimentalnog istraživanja digitalne tehnologije, Pad je 2D crtana etida o cikličkom plesu biljnih, ptičjih, arhitektonskih i ljudskih oblika u sumornom jesenskom okružju koja na svojoj polovini dobiva pakleni obrat, a u završnici i apokaliptične, boschovske totale. Metamorfna kombinacija crno-bijelih i obojanih formi čini od ovog filma nezaobilaznu vizualnu poslasticu za ljubitelje ambiciozne klasične animacije. Prema riječima Daniela Šuljića, već sada možemo reći kako se radi o remek-djelu.

Perjanice suvremene kineske animacije Xu An i Xi Chen također su veterani i rekorderi Animafestovog Velikog natjecanja u kojemu su do sada nastupili pet puta i to kao do Borisa Labbéa jedini autori kojima je to uspjelo tri puta za redom. Prepoznatljivi su po inkorporiranju tradicionalnih kineskih slikarskih tehnika i motiva te poetskom stiliziranju, što od njihovih radova uvijek čini vizualno zamamne kompozicije. Njihov najnoviji film Muha u restoranu u tom smislu predstavlja pomalo iznimku jer njegov cut-out više podsjeća na zapadne velikane poput Chrisa Sullivana, ali zato jedinstvena perspektiva (rotirajući gornji rakurs koji sugerira stol Lazy Susan tipičan za kineske restorane), značaj crvene boje (Mala crvena knjižica i revolucionarni natpisi) te povijesno vrijeme radnje neupitno poručuju kako je riječ o nekonvencionalnom i posebnom animacijskom pristupu. Nažalost, Xu An je preminuo 2017. godine pa će ovo biti i sjetna prigoda da se zagrebački festival posljednji put oprosti od svoga dragog gosta.

Alice Guimarães i Mónica Santos autorice su hit animiranog filma Amélia & Duarte koji je 2015. publiku Animafesta oduševio pričom o kraju jedne ljubavi. Rađen u tehnici piksilacije i stop-animacije te s duhom tehnikolora 1950-ih, Amélia & Duarte zaslužio je te 2015. i Nagradu Zlatko Grgić za najbolji prvi film napravljen izvan obrazovne institucije. Stoga se ove 2018. posebno puno očekuje od novog filma ovog kreativnog dueta Između sjena. S pravom, jer riječ je ponovno o ljubavnim jadima, o istoj kombinaciji tehnika i o metafilmskoj posveti, no ovoga puta crno-bijelim noir krimićima i filmskom nadrealizmu. Priča prati doživljaje stanovite Natálie koja pristaje privatnom detektivu pomoći u pronalaženju ukradenog srca – u svijetu u kojem se ono doslovno može u kovčegu pohraniti u Banci srdaca.

Nizozemski redatelj, glazbenik i vizualni umjetnik Rosto, koji je prošle godine bio član žirija Animafestovog Velikog natjecanja, predstavlja jednu od najoriginalnijih pojava na svjetskoj animacijskoj sceni današnjice, a svojim novim filmom Reprize samo potvrđuje već poznate odrednice svoje darkersko-gotičke, nadrealno-makabrične i blago pomaknute animiranoglazbene poetike. Kako je glazba uvijek bila pokretačka snaga njegovih filmova, Rosto je surađivao s mnogim uspješnim glazbenicima poput The Metropole Orkest, The Residents i Thee Wreckers. Glazba i protagonisti posljednjeg, ustvari njegovog vlastitog muzičkog projekta, bili su mu inspiracija pri početku rada na tetralogiji Thee Wreckers, u čijem završetku pod naslovom Reprize svjedočimo tematici potonulih sjećanja, snova i odrastanja kroz oniričko vremensko putovanje postignuto igranim segmentima, dijaprojekcijama i skokovitim rezovima, uz fenomenalnu upotrebu osvjetljenja. Riječ je u dobroj mjeri i o intimnom autobiografskom filmu.

Jedna od neupitnih zvijezda Animafesta je i “sve samo ne konvencionalna” Sawako Kabuki, pobjednica Natjecanja studentskog filma 2014. s Analnim sokom te dobitnica posebnog priznanja žirija za prošlogodišnji Summer’s Puke is Winter’s Delight, nagrađen istom nagradom i u Annecyju. U svom prvom pojavljivanju u Velikom natjecanju Animafesta s filmom Kmeee ova diplomantica prestižnog sveučilišta Tama, koja je zanat animatorice brusila i u pornoindustriji, ponovno oduševljava svojom beskompromisnom estetikom snažno naslonjenom na glazbu i zvuk, ovoga puta dječjeg plača (!), no koja uvijek u središte postavlja žensko tijelo i nosi neka dublja značenja – nakon poremećaja hranjenja (koji i u Kmeee ima “cammeo” pojavu) sada se okomljuje na užase dojenačke dobi i odrastanja koje umiriti može jedino – refleks sisanja. Ova pomaknuta minijatura također je oslonjena na Sawakoin trademark u vidu brze metamorfoze oblika, no za razliku od prethodnih uspješnica koristi mnogo manje boje.

Riho Unt još je jedan veteran Animafesta – njegov stop-animacijski film Gospodar o zajedničkom životu psa i majmuna 2015. je igrao u Velikom natjecanju te je nagrađen posebnom nagradom žirija, što mu je pošlo za rukom i u Annecyju. Unt dolazi iz zemlje Priita i Olge Pärn, ali nipošto ne stvara u njihovoj sjeni, već je i sam jedno od vodećih lica slavne estonske škole, samo u drugoj tehnici. Kao majstor lutka-filma dugogodišnji je suradnik jednog od najstarijih i najuglednijih stop-animacijskih studija Nukufilm (osnovanog 1957.) iz Tallinna u kojem je nastao i njegov novi lutka-film Marija i 7 patuljaka. Film prikazuje svakodnevicu jedne ostarjele, mehanički vješte časne sestre, koja čežnju za ljudskom blizinom nadomješta fantazijama, ali pritom ne zaboravlja na dužnosti. Film stoga završava sretno – pravednom nagradom za krepost. Poklonike filmova sa snažnim etičkim ključem zanimat će i jedno od vizualno najraskošnijih djela ovogodišnje selekcije Augur što prati svakodnevicu muškarca koji u skromnoj kućici na obali zaleđene rijeke uzgaja bika i skrbi za duševno oboljelog rođaka. Film je rađen u ove godine iznimno rijetkoj, a vizualno atraktivnoj tehnici ulja na staklu, s fenomenalnim prikazom atmosferskih prilika poput magle. Iako ambijentiran u gotovo bajkovitu atmosferu, film progovara o izazovima moralnog činjenja usprkos pragmi grube seoske svakodnevice.

Kolegama novinarima profesionalno zainteresiranima za umjetnički animirani film preporučamo da pozornost obrate i na sljedeće filmove: Gnuovi – snažnu kritiku psihofizički odbojne malograđanštine na egzotističkom proputovanju, koja kao da se inspirira filmovima Ulricha Seidla; Mark Lotterman – Happy – glazbeni video za pjesmu nizozemskog pjevača i ne tako čest primjer namjenskog filma u Velikom natjecanju Animafesta, pomalo psihodeličan film koji portretira egipatske guske, najprije u pojedinačnoj studiji fizionomije, a potom u grupnoj koreografiji, te se posredno inspirira i grafikama Utagawe Kuniyoshija; Obon – animirani dokumentarac o jednoj od posljednjih živih svjedokinja eksplozije atomske bombe nad Hirošimom i njezinom odnosu s ocem, rukom crtani film koji u segmentima posvećenima uspomenama također priziva klasičnu japansku grafiku i rani anime; Konačnost zove – distopijski new weird lutka-film zapanjujućih tekstura i materijala; III – nastavak prošlogodišnjeg hita Marte Pajek, jedne od najizrazitijih redateljica ženskog pisma suvremene animacije; Veličanstvena slučajna smrt – vizualno razigran film ostvaren originalnom kombinacijom klasične i računalne animacije s temom avangardne književnosti i slikarstva; Eluvium – Regenerative Being – još jedan, ovoga puta narativni glazbeni video izvrsne atmosfere koji ostavlja dojam fantastične novele stare škole na tragu E. A. Poea.

Natjecanje studentskog filma

Studentsko natjecanje Animafestovoj publici poznato je kao pogled u budućnost animiranog filma koji najčešće obilježavaju radikalne poetike, snažni koloriti, beskompromisno služenje svim dostupnim tehnikama 2D i 3D animacije, kao i često začudne i šokantne fabule. Među 46 filmova odabranih u Natjecanje studentskog filma Animafesta 2018. najviše ih je iz Poljske i Njemačke (5) (izvanredno postignuće ostvarila je Poljakinja Paulina Ziółkowska kojoj su selekciju prošla dva filma, od kojih je Nazdravlje! obavezna vizualna lektira), potom iz SAD-a, Velike Britanije i Francuske (4). S tri filma sudjeluje Švicarska, a po dva imaju Hrvatska, Belgija, Kina, Japan i Izrael. Valja izdvojiti i filmove iz Singapura, Južne Koreje, Australije, Rusije i Mađarske.

Autori dvaju hrvatskih filmova koji se natječu u međunarodnoj studentskoj konkurenciji su Katarina Jukić (Paranoja paranoje) i Marko Belić (Flimflam), oboje sa zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti, koje osim alme mater povezuje i zanimljiva slučajnost da su oboje 2015. godine sudjelovali u izradi studentske špice Animafesta. Tri godine kasnije vraćaju se na festival kako bi na njemu odigrali mnogo vidljiviju ulogu.

Flimflam je priča o susretu dvije jedinke na imaginarnom otoku izvan vremena i prostora, pa se isprva nadaje kao film o samoći, o važnosti komunikacije te je na trenutke čak i vrlo duhovit, s kratkim prelaskom u geg. Nakon toga otkriva se, međutim, kao film o posesivnosti te potom, usprkos svojoj izmještenosti pokazuje i snažan osjećaj povijesnosti – postaje gotovo filmom o potrošnosti pojedinca pred Levijatanom proždrljivog pauka moći. No čak i da se radi tek o kratkome hororu, Flimflam bio bi nezaobilazan u pregledu Natjecanja studentskog filma zbog svoje vizualne posebnosti s tragovima SF ikonografije, “stripovski” razlomljenim kadriranjem kretanja i sposobnosti da klasičnu skladbu Vlahe Paljetka preoblikuje u zlokobni znak vremena. Film se u nekom smislu može smatrati i daljnjom razradom Belićeva ranijeg rada Reflection u kojem je također predstavio protagonista na rubu prostora i vremena. Rođeni Splićanin, Belić je do sada radio na nizu projekata kao animator i dizajner likova te ilustrator, a ima i iskustvo rada na mobilnim videoigrama i spotovima. Paranoja paranoje je pak grafički vrlo kreativna i zabavna vizualizacija studentskog straha pred obavezama koja samo jača prokrestinacijom i na koju odgovor nudi tek ugovor s vražićkom što se skriva iza dvosjeda. Koloraturno upečatljiv, sa sugestijom stare škole reduciranog crteža u figurativnom prikazu, film je ustvari tek još jedan dokaz u prilog tvrdnji kako hrvatski studenti animacije idu u korak sa svjetskim trendovima – ovakve teme, naime, proteklih smo godine mogli vidjeti u portfelju prestižnih britanskih i američkih animacijskih škola.

Najveći broj filmova Natjecanja studentskog filma Animafesta 2018, po tri, potječe s prestižnih njemačkih i švicarskih animacijskih visokoškolskih institucija Filmakademie Baden-Württemberg i HSLU iz Luzerna, a po dva imaju druge slavne škole poput izraelskog Bezalela, američkog CalArtsa, Kineske umjetničke akademije, hrvatske ALU, Sveučilišta Konrad Wolf u Babelsbergu, Sveučilišta Moholy-Nagy iz Budimpešte, britanskih NFTS i RCA te Sveučilišta u Tokiju.

Studenti s ovogodišnjeg dobitnika Nagrade za najbolju školu animacije, kalifornijskog CalArtsa i ove su godine prisutni u Natjecanju studentskog filma – od devet prijavljenih filmova, u natjecanje su prošli Srčana čakra Angele Stempel i Sjeveroistočno kraljevstvo Alana Jenningsa koje spaja ne samo odabir tehnike – u oba filma radi se o 2D kompjuterskoj animaciji – nego i sarkastični tretman teme potrage za duhovnošću u postmoderno doba. U središtu filma Srčana čakra nalazi se sljedbenica new agea koja čeka da joj svemir ukaže na srodnu dušu, dok u Sjeveroistočnom kraljevstvu pratimo probleme svećenika uzrokovane mističnim jelenom.

A da je u Natjecanju studentskog filma doista često riječ o radikalnim poetikama potvrdit će i, primjerice, Pronađen cvijet! Jorna Leeuwerinka, pobjednik amsterdamskog KLIK festivala koji je isprva komična basna o životinjskom carstvu u potrazi za cvijetom što uskoro prelazi u sudsku dramu s tragičnim završetkom i snažnom porukom o sklonosti mase linču nevinih. Film je tom mladom diplomantu Utrechtskog sveučilišta osigurao drugo sudjelovanje na Animafestu nakon Ovčjeg dućana iz 2015., a priskrbio mu je i prikazivanje na festivalu u Annecyju. Ništa manje potresan, za razliku od zavaravajuće “djetinjastog” Leeuwerinkovog šarenila ovoga puta u stop-animacijskoj tehnici, nije ni Moj kozlić Tomoki Misato. Poklonicima iskošene japanske perspektive na poznate fabule (ovoga puta riječ je o sedam kozlića) ovaj će film, koji počinje vađenjem unakaženih kozlića iz vučje utrobe i nastavlja se odvođenjem ljudskog djeteta od strane majke koze, a kulminira prikazom seksualnog napastvovanja biti posebno zanimljiv. Kao što je čest slučaj u suvremenom japanskom hororu, film je ustvari alegorija o obiteljskim odnosima. I prije njega Misato je privukla pažnju svjetske animacijske scene radom Look at Me Only iz kojega je već vidljiva bila iznimna pažnja što je posvećuje teksturama i ekspresivnosti modela u svojim lutka-filmovima. Nagrađen u studentskim konkurencijama brojnih festivala i mali hit online animacijskih istraživača, taj je film također uputio na Tomokinu naklonost prema antropomorfnim životinjicama i radikalnoj društvenoj kritici.

Vizualne poslastice u ovom natjecanju predstavljaju Kombinirani materijali Anne Van Riel (film privlačan upravo zbog onoga što mu naslov sugerira), Astrale Bérénice Motais de Narbonne (lutka-film o doživljajima djevojke koja putujući izvan svoga tijela otkriva vlastiti identitet i seksualnost), nagrađivani Pismo mojoj izmišljenoj ljubavi (ostvaren gotovo isključivo igrom plave i crvene boje), minimalističke Cure Caori Murate, zapanjujuće monumentalno-siv Uzdah nad uzdasima, On i Ona Nathalie Lamb, karakteristični valeri SF-a 1980-ih iz Svemirskih pasa Sofije Schönborn… Vrhunci ženskog pisma kriju se pak u Treptajima Kiane Naghshineh, potpuno neočekivanoj i originalnoj perspektivi na silovanje, kao i u Drukčiji Marte Magnuske koji predstavlja studiju zazora od stranog i drugačijeg.

Jedna od manje prepoznatih karakteristika Studentskog natjecanja jesu i senzorni filmovi – najbolji primjer ove je godine rukom crtani Čežnja Caibei Cai s tematikom svrbeža. Ljubavni odnosi i erotika (Molim te, uzmi me), često izmiješani sa stravom ili nasiljem (Roštilj), kao i opijati (Dan po dan, Zrak) i depresija (U tvojim rukama, Uzdah nad uzdasima) još su neke od provodnih tema.

Gotovo sve navedene kategorije – iznimnu vizualnu raskoš i dosjetljivost, žensko pismo u tretiranju teme ženskoga tijela i osjeta te senzorni senzibilitet – u sebi ujedinjuje film Ugoda Weronike Banasińske, prava eksplozija različitih tehnika i osjetila. A kada je riječ o glazbenom videu, vjerojatno radikalniji (i “epileptičniji”) pristup od onoga Dana Safonova u Moždanom kabelu 12197 uopće i nije moguć. Samo za najhrabrije. Pixel-art videoigre izravno su pak inspirirale film BUM umjetnice Zyn, a duhovitu dosjetku predstavlja film Jedan dan u parku Diega Porrala koji prikazuje djeda i unuka u budućnosti. Dok se djed prisjeća kako je u svoje vrijeme bio ponosni vlasnik iPhonea 7, unuk iza naočala za virtualnu stvarnost spava snom pravednika.

Animacijski sladokusci ne bi, naposljetku, smjeli zaobići ni već nagrađivani Mulj Kiliana Vilima – crno-bijeli, ali grafički razigrani pogled u život jednog lift-boja, kao ni u animacijskim krugovima također već ugledni, perspektivom i grafizmom podjednako unikatni Putopis: Tel Aviv.

Natjecanje hrvatskog filma

Među filmovima Hrvatskog natjecanja koji svoje mjesto nisu našli i u Velikom natjecanju kratkometražnog filma, Natjecanju studentskog filma ili Natjecanju filmova za djecu dominiraju animirano-eksperimentalni radovi, među kojima valja izdvojiti Trip vrlo uspješnog autora srednje generacije Marka Meštrovića (Levitacija, 2014; Zašto slonovi, 2012) rađen raznorodnim tehnikama i s vrlo zabavnom dokumentarnom zvučnom slikom, a koji se samoodređuje kao film ceste; Monte Adrion Vuka Jevremovića koji se crtežom, fotografijom i računalom animacijski poigrava motivom Biokova; te stop-animacijski Prošlost raste Dee Jagić, koja u četverokutnoj prostoriji nadrealističkih osobina koristi subjektivni kadar za ontološko promišljanje. Eksperimentalne su i Perforacije Slobodana Tomića – svojevrsni hipnotički mehanički omnibus koji tematizira krhkost civilizacije i otuđenje kroz prikaze razgrađene arhitekture i ponovljivo kretanje figura. Samo plivanje Darka Vidačkovića, također dobro poznatog ljubiteljima rodnih presjecišta animacije i eksperimentale, rukom je crtani minimalistički filozofski SF geometrijskih oblika koji sintetskom glazbom snažno priziva neka ranija razdoblja, a stazama SF ikonografije i nadrealizma krenuo je i Branko Farac, također majstor eksperimentalnog filma i apstraktnog slikarstva, u Technementu – ovoga puta narativnom i figurativnom djelu, ali s alegorijskim potencijalom govora o općim temama kontrole i moći. Smelly Feet Dog i Die Zoone iz umjetničkog kolektiva Trash Will Smash svoj multimedijski portfelj s korijenima u street artu proširili su sada i monokromatskim, hard-boiled animiranim filmom Vizita. Dino Krpan zaputio se pak u prošlost – u vrijeme sedamnaestostoljetnih progona vještica – i napravio mračno-bajkovit film Malleus Dei o “istodobnosti neistodobnog” (provincijskoj zaostalosti i vjerskom fundamentalizmu u vrijeme znanstvenog napretka), ljubavi i pravdi u idiosinkratičnoj računalnoj crno-bijeloj tehnici.

Naposljetku, Bobo umjetnika i zanesenog ljubitelja fizike Andreja Rehaka fantazijska je, računalnom animacijom i ritmičnom glazbom pogonjena začudna priča o patuljastom dječaku koji na kiši odjednom počinje rasti sve do svemirskih razmjera. Taj će se film, kao i obiteljski Crvena jabučica Ane Horvat koji afirmativno, kroz dječju perspektivu progovara o usvajanju, zacijelo dopasti i mlađim gledateljima.

Veliko natjecanje dugometražnog filma

Jedna od najzahtjevnijih i publici najomiljenijih filmskih vrsta, dugometražna animacija, u programu predstojećeg Svjetskog festivala animiranog filma – Animafesta Zagreb 2018. zastupljena je s 8 djela iz Italije, Belgije, Francuske, Južne Koreje, Tajvana, Kine, Estonije i SAD-a.

Film koji će zacijelo zanimati ne samo pomne animacijske kibice, već i poklonike filmske umjetnosti općenito, jest Otok pasa proslavljenog američkog režisera Wesa Andersona. Smješten u distopijsku budućnost, ovaj film rađen tehnikom stop-animacije prati dječaka koji nakon protjerivanja pseće vrste s japanskog otočja traga za svojim najdražim ljubimcem. Otok pasa je ove godine već nagrađen na filmskom festivalu u Berlinu, koji je i svečano otvoren njegovim dugo iščekivanim novim autorskim radom. Otok pasa nije, međutim, i jedini film o psima u ovom Animafestovu natjecanju – tu je i antologija Pseći život perjanice novog vala tajvanske kinematografije Changa Yija, dirljiva posveta ovom vjernom čovjekovom pratitelju. Talijanski kvartet Alessandro Rak, Ivan Cappiello, Marino Guarnieri i Dario Sansone u Zagreb pak dolaze s filmom Mačka Pepeljuga, potpuno moderniziranom varijacijom znamenite bajke u također distopijskom, znanstvenofantastičnom ruhu nastalom kreativnim animacijskim pristupom koji kombinira klasične i računalne tehnike s atraktivnim glazbenim brojevima i raskošnim osvjetljenjem.

Za animacijske sladokusce najvažniji događaj ovog Animafestovog natjecanja bit će bez svake sumnje film Emme de Swaef i Marca Jamesa Roelsa Kakav veličanstveni kolač! Autori Animafestovim Grand Prixom i Cartoon d’Orom nagrađenog kratkog filma Oh Willy…, koji je animacijski svijet osvojio ne samo dirljivom pričom, već i majstorskom upotrebom materijala i tekstura, vraćaju se u Zagreb s duljim radom u istoj tehnici vunenog lutka-filma.

S toplim sjećanjima na doživljaje Ernesta i Celestine, Animafestova publika mogla bi se pak ponajviše obradovati novom filmu Benjamina Rennera Veliki Zli Lisac i druge priče, omnibusu nastalom prema autorovim ilustriranim knjigama, s naklonom i prema srednjovjekovnom francuskom Romanu o Liscu.

Još jedan stop-animacijski film u Velikom natjecanju dugometražnog filma, ujedno i svjetska premijera, bit će i Kapetan Morten i Kraljica paukova Kaspara Jancisa, Henryja Nicholsona i Riha Unta. Jancis, Nicholson i Unt donose nam alegoriju o odrastanju kroz pripovijest o osmogodišnjem dječaku koji magijom biva smanjen na veličinu kukca i prisiljen kormilariti svojom omiljenom igračkom.

Na drugom kraju žanrovskog spektra, Slučaj muškarac-žena Anaïs Caure francuska je kriminalističko-biografska mini-serija o Eugeneu Falleniju, znamenitom transrodnom muškarcu optuženom za okrutno ubojstvo supruge i njegovu prethodnom životu punom nasilja i traganja za identitetom. Rađena u klasičnim, uglavnom crno-bijelim tehnikama kombiniranima s rotoskopijom i malo boje, serija je već nagrađena nagradom žirija na festivalu u Annecyju.

Naposljetku, nostalgični korejski film Pljusak o prijateljstvu i nevinoj ljubavi djevojčice i dječaka u ladanjskoj prirodi adaptacija je u toj zemlji omiljene i utjecajne novele iz 1959. godine koja je snažno obilježila i tamošnju kinematografiju. Ova sjetna coming of age etida ne nudi stoga tek uvid u poetiku redatelja Jae-hoona Ahna, oslonjenog na klasične tehnike i poznatog po vizualno privlačnim filmovima Green Days i The Road Called Life, već i onaj u umjetničke senzibilitete ove dalekoistočne nacije.

Tema: Horor u animiranom filmu

Povodom 200. obljetnice prvog izdanja gotičkog epistolarnog romana Frankenstein ili moderni Prometej (1818) Mary Shelley, središnji tematski program Svjetskog festivala animiranog filma – Animafesta Zagreb 2018. posvećen je žanru horora. Opsežni program pod naslovom „Horor u animiranom filmu“ uključuje kratkometražne (7 segmenata) i dugometražne filmove, kao i izložbe i projekcije na otvorenom. Kratkometražni filmovi podijeljeni su u program kratkih klasika iz svih krajeva svijeta, tri programa filmova nastalih nakon 2000. godine, jedan program hrvatskih horora, kao i tri programa „pod zvijezdama“ u Art Parku. Dugometražni repertoar donosi kultne filmove iz Japana, Koreje i SAD-a. Dvije inozemne izložbe upotpunjuju ovu raskošnu posvetu žanru koji je nadahnuo i ovogodišnji plakat i špicu Animafesta, autora Stipana Tadića.

I prije filmske animacije poseban oblik Laterne Magice, zvan Phantasmagoria, projicirao je rudimentarno animirane prikaze duhova i bića iz pakla na zidove i poluprozirna platna. Prvi stop motion filmovi u povijesti imali su prikaze nadnaravnih tema (The Haunted Hotel, J. Stuart Blackton, 1907.), baš kao i prvi serijali (Felix the Cat, Betty Boop). Program kratkih klasika „Memento mori“ otvara stoga Disneyjev kratkometražni film, prvi iz serije Silly Symphonies, Ples kostura (1929.), kao primjer najranijih bavljenja ovom tematikom. U istom programu prikazuju se svevremena djela mnogih velikana strave i užasa – Tima Burtona (Vincent), Piotra Dumałe (Nervozni život kozmosa), Chrisa Landretha (Bingo), Raoula Servaisa (Harpija), Paula Berryja (The Sandman) i Ruth Lingford (Smrt i majka). Iako se u žanr ne uklapa u potpunosti, zbog uznemirujuće i mračne atmosfere kojom odiše, te dalekosežnog utjecaja na velik broj kasnijih horor lutka-filmova, u ovaj program uvršten je i film Ulica krokodila braće Quay.

Filmovi iz posljednjih petnaestak godina čine segmente „Jeza u vašoj glavi“ i „Krv!!!“. Mogu se izdvojiti filmovi Rosta (Splintertime), Einara Baldvina (Babun), Suzie Templeton (Pas), Jasona Carpentera (Podstanar), Runea Spaansa (Odsustvo Eddyja Tablea), Roberta Morgana (R kao Raskužen), Lore D’Addazio (Juliette) i Petera Cornwella (Odjel 13), kao i obavezni japanski autori Takena Nagao (Sluškinja s motornom pilom) i Yusuke Sakamoto (Noć Naporitana). Četvrti segment, pod nazivom „Znam što ste crtali prošlog ljeta“ izbor je iz ovogodišnjih prijavljenih filmova horor izričaja, kojima su dodana dva djela iz ranijih godina.

I hrvatski autori bavili su se hororom, kako autori Zagrebačke škole, tako i oni mlađe i srednje generacije, pa peti program predstavlja izbor domaćih uspješnica žanra u segmentu „Hrvatski bestijarij“. U njemu se prikazuju radovi animatora u rasponu od legendi poput Vladimira Jutriše i Aleksandra Marksa (Muha), Pavla Štaltera i Branka Ranitovića (Maska crvene smrti) te Zlatka Boureka (Mačka), preko još aktivnih klasika poput Joška Marušića (Riblje oko) i Zlatka Pavlinića (Kugina kuća), do trenutnih perjanica hrvatske animacije Marka Meštrovića i Davora Međurečana (Silencijum) te Simona Bogojevića Naratha (Levijatan).

Dugometražni dio tematskog programa donosi dva kultna filma – anime Perfect Blue Satoshija Kona i korejski zombie horor Kolodvor u Seoulu Yeona Sanghoa. Perfect Blue (1997) je psihološki horor o bivšoj pop pjevačici, sada glumici koja se uz izazove novoga posla mora nositi i s tajanstvenim stalkerom zbog kojega gubi dodir s realnošću. Inspiriran ambivalentnim odnosom stvarnosti i zamišljaja u djelima Philipa Dicka, film je lansirao karijeru svoga, nažalost prerano preminulog redatelja, utjecao na stvaralaštvo mnogih filmskih i glazbenih umjetnika poput Darrena Aronofskog i Madonne, a privukao je i znatnu kritičku pažnju, prije svega feminističke teorije koja ga je čitala kao djelo o identitetu, voajerizmu (gaze) i izvedbi. Filmu su prispodobljeni i znatni utjecaji Hitchcocka, a uobičajilo ga se čitati i kao kritički prikaz suvremenog japanskog potrošačkog društva. Kolodvor u Seoulu (2016) je pak fabularni prethodnik igranog filma Vlak za Busan istog redatelja i istog podžanra zombi apokalipse. Simpatični film Tima Burtona Moje najdraže čudovište (Frankenweenie, 2012) dio je pak Programa za djecu i mlade.

Dio projekcija i popratnih događanja vezanih uz horor temu ovogodišnjeg Animafesta odvijat će se i na otvorenom, pod naslovom „Animafest u Art parku: Tri noći potpunog užasa“. Prikazuju se kratki filmovi pod zajedničkim naslovom „Anim’est Creepy Animation Night“ u izboru Mihaija Mitrice, direktora festivala Anim’est iz Bukurešta, te kompilacija kratkih filmova viralne zvijezde stop-animacijskog trash gore humora Leeja Hardcastlea „Claymation Horror“. Dugometražni film Franka Sudola Grad truleži, još jedan zombi uradak jedinstvenog vizualnog izričaja, također se prikazuje u Art Parku.

Program horora zaokružuju dvije inozemne izložbe. Einar Baldvin, nagrađivani losangeleski animator islandskog podrijetla (The Pride of Strathmoor), osnivač studija GLAS Animation i suradnik Applea, izlaže svoje crteže i grafike pod nazivom The Crawling King iz istoimenog grafičkog romana mračne epske fantastike koji će također biti predstavljen u sklopu festivala. Otvorenje izložbe u Kulturnom centru Mesnička je u utorak 5. lipnja. Istoga dana otvara se i izložba Roberta Morgana Morgan’s Organs u Galeriji ULUPUH s izborom radova iz njegovih makabričnih djela. Ovaj britanski umjetnik (The Cat with Hands, The Separation, Bobby Yeah), majstor glinamacije inspiriran Švankmajerom, Francisom Baconom, kao i Davidom Lynchom, braćom Quay i E. A. Poeom, autor je u suvremenoj animaciji jedinstveno stravičnog opusa.

Tematski program Animafesta 2018. osmislio je umjetnički ravnatelj festivala Daniel Šuljić, uz prijedloge i savjete Božidara Trkulje (koji je pomogao kurirati program hrvatskih filmova), Chrisa Robinsona, Franziske Bruckner, Yvesa Nougarèdea, Olge Bobrowske, Piotra Kardasa (koji je savjetovao uvrštavanje komičnih i parodijskih filmova), Ornele Čop (filmovi Leeja Hardcastlea) i Einara Baldvina.

Majstori animacije: Paul Fierlinger

Paul Fierlinger, animator, redatelj i producent, istinski je klasik svjetskog animiranog filma, čija se karijera i život rasprostiru između SAD-a i Europe, prvenstveno Češke gdje je i započeo s umjetničkim istraživanjima. Inovativan u tehnikama animacije, prihvatio je i razvoj računalne tehnologije, ali je veoma sklon naizgled jednostavnim, uvijek efektnim rješenjima. U svojim najzapaženijim radovima često je usmjeren na dokumentarističku i autobiografsku animaciju, povremeno dajući i političke komentare, zbog čega su neki njegovi radovi s uspjehom prikazivani i na festivalima dokumentarnog filma, te je dokazao veliku moć animacije u području nefikcionalnog stvaralaštva. Veliki dio opusa realizirao je podižući naručeni, namjenski film na najvišu moguću razinu kreativnosti, a veoma je uspješno surađivao sa Sandrom Fierlinger, ali i drugim istaknutim vizualnim umjetnicima. Animiranim filmovima kao što su Tako je lijepo imati vuka oko kuće (It’s so nice to have a wolf around the house), Tada ću prestati (And then I’ll stop), Moj pas Tulip (My dog Tulip), Nacrtano po sjećanju (Drawn from memory), Mrtva priroda s animiranim psima (Still life with animated dogs) i Ja… Jane (Me… Jane), nagrađivanima na zagrebačkom i brojnim drugim festivalima animacije, postavio je standarde poetičnosti i uvjerljivosti animiranih svjetova, prožimajući inteligentna zapažanja o ljudima, psima, prirodi i svijetu toplim, prepoznatljivim humorom. Uz retrospektivu Fierlingerovih filmova, bit će održano i predavanje o njegovom opusu, a laureat će sam preuzeti svoju nagradu na otvaranju festivala 4. lipnja.

Baltik u fokusu: Estonija, Latvija i Litva

Povodom 100-godišnjice državnosti ovih zemalja, Animafest Zagreb 2018. priređuje veliku retrospektivu njihovih animacijskih kinematografija koje desetljećima utječu na autore svih generacija i nacionalnosti.

Nakon raspada Sovjetskog Saveza, autorska je animacija u Latviji započela sporu, ali sigurnu transformaciju u onu kakvu vidimo danas. Imena kao što su Vladimir Leščiov (Lunahod), Edmunds Jansons (AtomArt) i Signe Baumane utisnula su se u svijest profesionalaca diljem svijeta. Animācijas Brigād, majstori lutka-filma i jedan od najstarijih animacijskih studija koji su preživjeli prijelaz iz socijalističke ekonomije u kapitalizam, nedavno je proslavio svoj 50. rođendan. Visoki umjetnički standardi i pripovjedne tehnike karakteristične za latvijsku animaciju mnogo duguju činjenici da većina današnjih autora svoje umjetničko obrazovanje započinje specijalizirajući se u različitim tehnikama.

Počeci animacije u Litvi vezani su uz ime legendarnog Władysława Starewicza koji je 1910. snimio prvi animirani lutka-film Lucanus Cervus. U litavskom kulturnom životu animacija zauzima relativno malen prostor, no ističe se svojim neobičnim oblikom stilskog izričaja i osjetljivom tematikom. Žanrovski, litavski autorski filmovi pokrivaju čitav niz tema, od obiteljske drame, ljudskih odnosa, političkog stanja u zemlji do filmova koji se bave kulturnom baštinom, mitologijom i pričama.

Estonska animacija svakako ima najsnažniju i najutjecajniju produkciju na Baltiku. Imena Olge i Priita Pärna najzvučnija su i već desetljećima nadahnjuju redatelje svih generacija u cijelom svijetu, no tu su i Ulo Pikkov, Riho Unt i Kaspar Jancis, kao i legendarni filmski studiji Nukufilm (osnovan 1957., jedan je od najstarijih studija specijaliziran za stop-animaciju uopće, ujedno i s velikom produkcijom filmova za djecu) te Eesti Joonisfilm i Tallinnfilm.

Hrvatski animirani film 1970.

Tko voli Zagrebačku školu crtanog filma neće zaobići ovu tradicionalnu selekciju klasika u izboru Borivoja Dovnikovića – Borde. Pogledajte još jednom filmove autora kao što su Milan Blažeković (Čovjek koji je morao pjevati), Zlatko Bourek (Školovanje), Ante Zaninović (Ornitologija), Dušan Vukotić (Ars Gratia Artis), Nedeljko Dragić (Susjedi), Aleksandar Marks i Vladimir Jutriša (Pčelica je rođena)…

Program za djecu i mlade

Ove godine posebno bogat i raznolik Program za djecu i mlade Animafesta 2018, čiji se filmski dio najvećim dijelom odvija u dvorani Kinoteke prema rasporedu prilagođenom roditeljima, vrtićima i školama, obuhvaća međunarodno Natjecanje filmova za djecu, atraktivni Obiteljski program s oskarovskim dugometražnim filmovima i tematskim kratkim selekcijama, radionicu animiranog filma za djecu s temom profesora Baltazara, radionicu za srednjoškolce „Animatorski komandosi“ te tradicionalni Animafest u Vašem kvartu. Animafest i 2018. u suradnji s udrugom Djeca susreću umjetnost s projekcijama i razgovorima s autorima gostuje i na pedijatrijskim odjelima zagrebačkih bolnica u Klaićevoj, Vinogradskoj i Kukuljevićevoj ulici, na Institutu za tumore te pedijatriji i onkologiji bolnice Rebro od 4. do 7. lipnja.

Natjecanje filmova za djecu, međunarodna konkurencija koja broji 44 filmova iz svih krajeva svijeta, u središtu je filmske ponude. Najbolje i najnovije svjetske radove medijska psihologinja Martina Peštaj svrstala je u četiri dobne kategorije (4-7, 7-10, 10-14 i 14+). Uz filmove Programa za djecu i mlade, djeci su na ovaj način prilagođeni i odabrani filmovi iz drugih programa, primjerice Kapetan Morten i kraljica paukova te Veliki Zli Lisac i druge priče Benjamina Rennera, novi rad autora djeci omiljenih Ernesta i Celestine u istoj atraktivnoj tehnici akvarela i „slikovnice u pokretu“, iz Velikog natjecanja dugometražnog filma.

Djela iz Natjecanja filmova za djecu prikazuju junake s kojima se najmlađi mogu povezati, kao i doživljaje koji osnažuju njihov identitet i želju za znanjem i razonodom. To su i dalje filmovi umjetničke animacije, kakve djeca ne mogu vidjeti u televizijskim programima ili na standardnom kinorepertoaru. Priče o prijateljstvu, ustrajnosti, stvaralaštvu, mašti i znatiželji te o čudesnim svjetovima i poduzetnim klincima obilježavaju program za djecu od 4 do 7 godina, filmovi o važnosti obiteljskih i prijateljskih odnosa u središtu su programa od 7 do 10 godina, a program od 10 do 14 godina donosi priče o prvim ljubavima, o važnosti suosjećanja, kao i one s mnogo humora i duhovitih obrata. Za starije od 14 tu su također ljubavne i humorne, ali i introspektivne fabule koje nas suočavaju s različitošću. Od hrvatskih autora u ovoj međunarodnoj natjecateljskoj kategoriji tu su novi film iz serije Noć u muzeju (Vrlo mokra noć u muzeju) glasovitog ilustratora, strip-autora i redatelja Milana Trenca prema čijoj je istoimenoj slikovnici snimljen igrani američki film, kao i novi radovi produktivnih autora ove vrste animiranog filma Ivane Guljašević (Krila za krokodila) i Denisa Alentija (Nutz). Naposljetku, Miran Miošić, afirmirani montažer, redatelj i profesor igranog i dokumentarnog filma, nakon Skrivenog talenta iz 2013. predstavlja svoj novi animirani film Bijela vrana.

Obiteljski program prilagođen je zajedničkom gledateljskom užitku djece i roditelja, a ove su godine kratki filmovi prigodno podijeljeni na one o snazi, o ljubavi i o glazbi. Obiteljski program donosi i tri spektakularna dugometražna filma. Prvi je za Oscara nominirani The Breadwinner (Hraniteljica) Nore Twomey – priča o Parvani, jedanaestogodišnjoj djevojčici koja odrasta u Afganistanu pod talibanskom vlašću. Podjednako uzbudljiv i čaroban, The Breadwinner je aktualna i nadahnjujuća priča o nadmoći pripovijedanja i sposobnosti da nas ujedini i izliječi. Izvršna producentica filma Angelina Jolie i tvorci za Oscara nominiranih filmova Tajna Kellsa i Pjesma mora filmom The Breadwinner predstavljaju željno očekivani novi dugometražni film nastao prema književnoj uspješnici Debore Ellis. Frankenweenie: Moje najdraže čudovište film je pak kreativnog genija Tima Burtona, topla priča o dječaku i njegovu psu. Rađen stop-animacijom i obrađen u 3D-u, Frankenweenie je duhovita i dirljiva varijacija klasičnog gotičkog romana Mary Shelley, kao i njegovih filmskih varijanti, u obiteljskom ruhu. Naposljetku, nastao prema omiljenoj dječjoj slikovnici Roalda Dahla, koju je ilustrirao Quentin Blake, film Buntovni stihovi (r. Jan Lachauer i Jakob Schuh) uzima klasične priče Crvenkapicu, Snjeguljicu i Tri praščića te ih miješa u predstavi s vragolastim obratom.

Film Buntovni stihovi bit će u sklopu Animafesta u Vašem kvartu, programa koji s ciljem približavanja animacije većem broju djece dovodi besplatne projekcije iz programa festivala u kulturne centre zagrebačkih četvrti, prikazan i u Kulturnom centru Dubrava (subota 9. 6., 11 sati), Centru KNAP na Peščenici istoga dana u 17:30 sati, kao i Centru za kulturu i informacije Maksimir (nedjelja 10. 6., 20 sati na otvorenom). U Kulturnom centru Travno i Kulturnom centru Dubrava bit će u subotu 2. 6. u 11 sati prikazani prošlogodišnji dobitnici Nagrade publike Animafesta Ježeva kuća i Moj život kao tikvica, a iste filmove moći će vidjeti i posjetitelji Centra za kulturu i informacije Maksimir istoga dana u 20 sati na otvorenom.

Filmski programi nisu jedino što Program za djecu i mlade Animafesta 2018 nudi svojim najdražim posjetiteljima. Radionica animiranog filma za djecu s temom profesora Baltazara odvija se u Muzeju za umjetnost i obrt pod vodstvom animatorice Antonije Veljačić, 2. 6. (uvodna radionica) te potom od 5. do 8. 6., svakog dana od 17 do 19 sati. Otvorena je za djecu od 8 godina naviše, a u interesu kvalitete rada broj mjesta je ograničen. Prijave se šalju na e-mail adresu [email protected] Radionica animacije za srednjoškolce „Animacijski komandosi“ odvija se pak u Maloj dvorani kina Tuškanac od 5. do 7. 6. pod vodstvom Miloša Tomića i otvorena je za djecu od 14 godina naviše. Prijavljuje se putem iste e-mail adrese.

Programi Natjecanja filmova za djecu odvijaju se svakoga radnoga dana u Kinoteci s počecima u 9:30 i 11:30, dok filmovi Obiteljskog programa počinju u 15:30 i 17:30 sati. Subota u Kinoteci u potpunosti je posvećena najdražim Animafestovim posjetiteljima. Nakon prvog Natjecanja filmova za djecu u 10 sati, u 11 slijedi kazališna predstava Profesor Baltazar – Put oko svijeta, vesela priča o mogućnostima, različitostima te dobrim namjerama uz originalne likove iz crtića i prepoznatljivu glazbu, te tri filma iz serije Profesor Baltazar. Potom su na rasporedu još jedan program Natjecanja te svi Obiteljski programi, a dan kulminira u 17:30 projekcijom The Breadwinnera.

U petak 8. 6. u 15:30 djeca na besplatnoj projekciji u Kinoteci mogu vidjeti i najbolje filmove svojih talentiranih vršnjaka – nagrađene filmove 8. VAFI-ja, internacionalnog festivala animiranog filma djece i mladih Varaždin.

Pojedinačne ulaznice za Natjecanje filmova za djecu i Obiteljski program stoje 25 kuna, dok je cijena za dva filma iz programa Velikog natjecanja dugometražnog filma (Kapetan Morten i kraljica paukova, Veliki Zli Lisac i druge priče) 30 kuna. Obiteljske iskaznice, koje omogućuju ulaz na sve projekcije primjerene djeci, dostupne su u dva modela: 1+1 (jedna odrasla osoba i jedno dijete) za 100 kuna te 1+2 (jedna odrasla osoba i dvoje djece) za 150 kuna. Sve ulaznice mogu se kupiti na adresi: animafest.kupiulaznicu.hr.

Svjetska panorama

Svjetska panorama dobro je poznata Animafestovoj vjernoj publici kao obavezna lektira za stjecanje punog dojma o stanju suvremene globalne animirane produkcije. Često je, naime, riječ o filmovima koji su posebni bilo svojom promišljenošću, kreativnošću ili ljepotom. Kako su diskusije i tople uspomene posjetitelja često vezane upravo uz filmove ovog programa, njihove projekcije nije mudro propustiti. Među poznatijim imenima u Svjetskoj panorami susrećemo Dona Hertzfeldta, s novom epizodom serijala Svijet sutrašnjice (Teret tuđih misli), i Paula Driessena (Porijeklo zvuka). Zagrebačkim poklonicima animacije dobro su poznati i Miloš Tomić (Muzičke traume), Parissa Mohit (Posjet) i Dirk de Bruyn (Re-Vue). Uz snažnu prisutnost SAD-a i Velike Britanije, Francuske i Belgije, tu su i filmovi iz Singapura, Tajvana, Južne Koreje, Danske, Slovačke, Estonije, Kanade, Irske, Španjolske, Švicarske, Češke, Austrije, Australije i Kine. Ukupno 30 djela u tri programa.

Posebni programi

Škole animacije

California Institute Of The Arts

Nagradu za najbolju školu animacije Animafest 2018. dodjeljuje Kalifornijskom institutu za umjetnost (California Institute of the Arts, skraćeno: CalArts) osnovanom 1961. spajanjem škole za vizualne umjetnosti Chouinard Art Institute i glazbene škole Los Angeles Conservatory of Music. S gotovo 1500 studenata, to je najstarije američko visokoškolsko učilište posvećeno vizualnim i izvedbenim umjetnostima, nastalo na zamisli Walta Disneyja. U njegovom pokretanju sudjelovali su i Chuck Jones i Henry Mancini, a na njemu su predavali Nam June Paik i Ravi Shankar. Više o sveučilištu možete doznati iz kratkog dokumentarnog filma na ovoj poveznici: https://calarts.edu/about/institute/history. Tradicionalno, Animafest 2018. u posebnom će programu prikazati retrospektivu najboljih radova ove škole, iz koje je ove godine stiglo devet prijavljenih radova – dva su izborila pravo nastupa u Natjecanju studentskog filma, dok će jedan biti prikazan u Svjetskoj panorami (Nicholas D’Agostino – Slijepi miševi). Uzevši u obzir sve prijavljene filmove, selekcijska komisija Natjecanja studentskog filma zaključila je da škola potiče raznovrsnost tehnika i autorsku originalnost u odabiru tema i pristupu istima. Među prijavljenim filmovima našli su se i narativni i eksperimentalni, analogni i digitalni te filmovi kombiniranih tehnika. Također, CalArts je nagradu zaslužio i zahvaljujući postojanoj kvaliteti kroz gotovo šest desetljeća postojanja u kojima njeguje pristup animiranom filmu kao cjelovitom audiovizualnom djelu, potičući suradnju studenata raznih disciplina u procesu njegova nastanka. Popis filmova koji će biti prikazani u ovom programu bit će objavljen naknadno.

KASK

Retrospektiva filmova studenata belgijske Kraljevske akademije lijepih umjetnosti iz Genta.

IADT

Retrospektiva filmova studenata irskog Instituta umjetnosti, dizajna i tehnologije iz Dublina.

Animafest Pro

Međunarodni znanstveni skup Animafest Scanner V 2018

Peti Međunarodni znanstveni skup Animafest Scanner V 2018 održava se 5. i 6. lipnja s ciljem stvaranja sinergije teorijskog i praktičnog diskursa te susreta i razmjene ideja između autora animiranih filmova i znanstvenika. Ovogodišnji glavni govornik dobitnik je Animafestove Nagrade za izniman doprinos proučavanju animacije 2018. Paul Wells, jedan od vodećih stručnjaka s područja modernog i suvremenog proučavanja animacije. Svojim pregledima, priručnicima i inovativnom analizom najintrigantnijih pojava, Wells je pokazao raznolik i inspirativan ukus za dobru animaciju, jedinstven i dubok uvid u unutarnje funkcioniranje medija, nijansirano shvaćanje umjetnosti animacije i istinski talent za prenošenje znanja. Njegove brojne knjige, kao što su Understanding Animation, Animation and America, The Animated Bestiary: Animals, Cartoons and Culture, Animation – Genre and Authorship and Scriptwriting, diljem svijeta podjednako čitaju i cijene znanstvenici, studenti, kritičari i ljubitelji animacije, a njegova ga je potraga za svim mogućim oblicima animacije dovela do uspješnih izdavačkih suradnji s kolegama kao što su Joanna Quinn, Vivien Halas, Samantha Moore i Johnny Hardstaff. Od elitističkih umjetničkih projekata do najvećih animiranih blockbustera, od festivalskih krugova do treperenja televizijske animacije, Wells je pokrio velik dio svijeta animacije, uspijevajući povezati svoje teorijske i praktične interese i pothvate s vještinama s kojima su se rijetki, pa čak i najbolji i najdarovitiji u povijesti proučavanja i kritike animacije, mogli mjeriti.

Teme o kojima će sudionici Animafest Scannera V raspravljati uključuju, uz pozvano predavanje Paula Wellsa, vezu animacije i horora, dizajn likova u animiranom filmu, vezu animacije i sporta i upotrebu animacije izvan animiranih filmova – u igranim filmovima i serijama, znanosti, dijagramima, GIF-ovima i emotikonima.

Animafest Scanner organiziraju Animafest Zagreb i ASIFA Austrije, uz podršku Austrijskog kulturnog foruma u Zagrebu, AG Animation Društva za medijske studije (GfM) i Privatnog sveučilišta Webster u Beču. Organizacijski odbor skupa čine umjetnički ravnatelj Animafesta Daniel Šuljić te filmolozi Franziska Bruckner, Holger Lang, Hrvoje Turković i Nikica Gilić. Povijesni i aktualni trendovi, brojne perspektive i pristupi, novi pronalasci u brzorastućem polju animacijskih studija te zanimljivi predavači – sve to publici nudi simpozij Animafest Scanner, smješten u kontekst projekcija i preostalih programa Animafesta 2018.

Masterclasses

Uvijek dobro posjećeni, Animafestovi masterclassovi ove se godine mogu pohvaliti trima predavačima svjetskog glasa. Robert Morgan britanski je umjetnik (The Cat with Hands, The Separation, Bobby Yeah), majstor glinamacije inspiriran Švankmajerom, Francisom Baconom, kao i Davidom Lynchom, braćom Quay i E. A. Poeom, te autor u suvremenoj animaciji jedinstveno stravičnog opusa o čijem nastanku, nastavno na središnji Animafestov tematski program horora, govori u predavanju On Making Films and More. Bit će to izvrsna dopuna izložbi skica, crteža i dijelova lutaka iz njegovih radova, koja se pod naslovom Morgan’s Organs od 5. lipnja održava u Galeriji ULUPUH.

Belgijska animatorica specijalizirana za stop-animaciju Kim Keukeleire radila je pak na filmovima Wesa Andersona Fantastični gospodin Lisac i Otok pasa, jednom od neupitnih hitova ovogodišnjeg Velikog natjecanja dugometražnog filma, kao i na Frankenweenieju Tima Burtona koji se prikazuje u Obiteljskom programu Animafesta 2018 te na omiljenom filmu Moj život kao Tikvica. U sklopu Animafest PRO-a govorit će o stop-animaciji likova na Otoku pasa.

Bask Pedro Rivero, dobitnik španjolske nacionalne nagrade Goya, najpoznatiji je kao scenarist i redatelj kratkometražnog i dugometražnog filma o liku Birdboya što ih je realizirao s Albertom Vázquezom. Kao autor uistinu jedinstvenih svjetova, Rivero će govoriti o specifičnostima scenarija i filmskog pripovijedanja u animiranom filmu.

Prezentacije i predavanja

Među globalno relevantnim projektima koji će biti predstavljeni na Animafestu široj publici svakako će najpoznatiji biti, od osnutka 2008. već itekako afirmirani, Vimeo Staff Pick – jedan od najvažnijih kanala online videa te nagrada iznimne važnosti za mlade autore koja se ove godine dodjeljuje i na Animafestu. Vimeova selektorica Meghan Oretsky predstavit će insajdersku stranu procesa uređivanja dnevnog odabira te otkriti što je potrebno da bi se film istaknuo pred selektorskim timom (9. lipnja, 13:00, Tuškanac).

Inicijativu za okupljanje animacijskih profesionalaca i razvoj animiranih projekata srednjoistočne Europe CEE Animation, koja se sastoji od animacijskog foruma (pitching natjecanja), radionica te programa promocije i distribucije radova novih talenata, predstavit će producent Matija Šturm. U sklopu istog predavanja predstavit će se i dva projekta CEE Animationa – Kristalni otmičari Arsena Antona Ostojića i Unwanted Kolje Sakside (8. lipnja, 13:00, Tukškanac).

O zanimljivom, kvantitativno još uvijek ne toliko učestalom, ali sve značajnijem fenomenu stop-animacije u videoigrama govorit će game designeri Onat Hekimoglu i Ole Tillmann, autori projekta Harold Halibut, i Johan Oettinger, autor Vokabulantisa. Rukom rađena avantura njemačkih developera Slow Bros., Harold Halibut je oblikovan od lutaka i različitih materijala (drvo, glina, metali, tekstili) te oslonjen na autorefleksivni humor s naklonom prema klasicima žanra poput Space Questa. Vokabulantis je epizodna igra koja spaja lutka-film i puzzle PC platformer pri razradi teme jezične komunikacije. Ovo single-player iskustvo u kojem igrač pokreće dva lika nužna za uspješno rješavanje zagonetki nadahnuto je point and click igrama Amanita Designa, kao i platformerima u stilu Little Big Planeta i The Cavea (9. lipnja, 10:30, Tuškanac).

Amulet Studio predstavlja pak animiranu seriju (13 x 90 sekundi) &Black&White Darka Bakliže o likovima iz raznih zemalja i povijesnih razdoblja koja se, uz obilje humora, oslanja na poigravanje s vizualnom percepcijom (7. lipnja, 18:00, Medijateka Francuskog instituta).

Nicolas Grivel, književni, strip i animacijski agent, predavač i skaut posebno zainteresiran za zahtjevne grafičke priče održat će praktično i korisno predavanje o kreiranju online portfelja, vidljivosti u animacijskoj industriji i vođenju karijere animatora. Grivelu je namjera prije svega hrvatskim animatorima pokazati kako nema nikakve zapreke da stvaraju i šire svoja djela u cijelom svijetu (8. lipnja, 10:30, Tuškanac).

Radionica izrade računalnih videoigara „Anatomija pokreta“

Nastavljajući afirmaciju računalnih videoigara kao ravnopravnog medija estetskog stvaralaštva i presjecišta animacijske umjetnosti i digitalne tehnologije, Animafest 2018. u suradnji s Fakultetom elektrotehnike i računarstva, Akademijom likovne umjetnosti i Akademijom dramske umjetnosti ponovno organizira radionicu njihove izrade, ove godine pod vodstvom dr. sc. Darka Masneca, prvog hrvatskog doktora iz područja videoigara, i Onata Hekimoglua, autora projekta Harold Halibut. Hodanje, trčanje, penjanje, skakanje ili plesanje. Neki oblik pokreta prisutan je u gotovo svakoj videoigri i često je mnogo važniji od tek „kretanja uokolo“. Ova radionica istražit će različite aspekte pokreta i njegovog utjecaja na igrivost i stvaranje priče u videoigrama.

Ovogodišnjom radionicom pod naslovom „Anatomija pokreta“ obilježit će se i početak suradnje Animafesta Zagreb i Goethe-Instituta na projektu Games and Politics ZKM-a (Centra za umjetnost i medije u Karlsruheu). Otkad je pokrenuta 2013., Animafestova radionica videoigara pokazala se kao idealna prilika za spajanje zajednice programera, animatora i ilustratora, te posljednjih pet godina brojne zainteresirane polaznike upoznaje s vezom animacije i računarstva. Radionica se održava od 4. do 8. lipnja 2018. na Fakultetu elektrotehnike i računarstva. Uspješni projekti nastali na radionici bit će predstavljeni na Reboot InfoGameru te u sklopu izložbe Games and Politics koja će se održati u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti u prosincu 2018.

Popratana događanja

Animafest Open Air

Najdraži zagrebački obiteljski kino-piknik, Animafest Open Air u protekle je tri godine postao nezaobilaznom vikend-destinacijom djece i roditelja koji u najljepšim parkovima našega grada mogu iskusiti sjajnu festivalsku atmosferu i prije negoli Animafest službeno započne. Besplatne projekcije, najbolji hrvatski i svjetski animirani filmovi, radionice i predstave za najmlađe i 2018. očekuju vaše dekice i košarice! Kao i svake godine, prikazuju se prije svega prošlogodišnji pobjednici Animafesta: Noćna ptica Špele Čadež (Grand Prix Velikog natjecanja kratkometražnog filma), Crvena kornjača Michaela Dudok de Wita (Grand Prix Velikog natjecanja dugometražnog filma) i Ježeva kuća Eve Cvijanović (Nagrada publike) – svi u subotu 2. lipnja u parku Ribnjak, Moj pas Tulip ovogodišnjeg laureata Animafestove Nagrade za životno djelo Paula Fierlingera (4. lipnja u Ljetnom kinu Gradec), tri filma iz serije Profesor Baltazar (Majstor Koko, Vjetrovita priča, Leteći Fabijan, 3. lipnja, Ljetno kino Gradec) te Otok pasa Wesa Andersona (9. lipnja, Ljetno kino Tuškanac). Projekcija filma Otok pasa ujedno je i posebni događaj ovogodišnjeg Animafesta – „projekcija za ljude i pse“, dog-friendly druženje na koje su građani posebno pozvani sa svojim ljubimcima.

Art Park

Drugu godinu za redom nastavlja se suradnja s Art Parkom, revitaliziranim gradskim prostorom smještenim između Tomićeve ulice, Ilice i Strossmayerovog šetališta u kojem su Udruga Pimp My Pump i street art studio Lapo Lapo pokrenuli ljetni festival. Animafest 2018. u tom prostoru organizira projekcije i gostovanja, između ostaloga u sklopu svoga tematskog programa posvećenog hororu u animiranom filmu. „Animafest u Art parku: Tri noći potpunog užasa“ naziv je programa u kojem se prikazuju kratki filmovi pod zajedničkim naslovom „Anim’ est Creepy Animation Night“ u izboru Mihaija Mitrice, direktora festivala Anim’est iz Bukurešta (7. lipnja u 22 sata), te kompilacija kratkih filmova viralne zvijezde stop-animacijskog trash gore humora Leeja Hardcastlea „Claymation Horror“ (6. lipnja u 22 sata). Dugometražni film Franka Sudola Grad truleži (City of Rott), još jedan zombi uradak jedinstvenog vizualnog izričaja, također se prikazuje u Art Parku 5. lipnja u 22 sata.

Animacikl

Po drugi put u sklopu Svjetskog festivala animiranog filma – Animafesta Zagreb, Animacikl je crtano-rekreativno druženje predvođeno kolonom Zagreb Pedicab tricikala opremljenih pokretnim projektorima uz pomoć kojih zagrebačke ulice i fasade i ove 2018. godine postaju Animafestovim platnom uoči početka festivala. Biciklističko-animirani program za građane, koji se ove godine u cijelosti odvija na Gornjem gradu, zakazan je za nedjelju 3. lipnja u Ljetnom kinu Gradec, na Trgu Katarine Zrinske i u okolnim ulicama te je posvećen proslavi 50. godišnjice animirane serije Profesor Baltazar.

Program počinje u 19 sati kazališnom predstavom prilagođenom djeci Profesor Baltazar – Put oko svijeta u režiji Marija Kovača, koji u njoj igra s Filipom Detelićem i Petrom Radin. To je vesela priča o mogućnostima, različitostima te dobrim namjerama uz originalne likove iz crtića i prepoznatljivu glazbu, u produkciji kazališta Tvornica lutaka i Scene Gorica. U 20 sati počinje okupljanje građana s biciklima na Katarininom trgu. Nakon 90-minutne šarene vožnje Gornjim gradom slijede projekcije filmova Majstor Koko, Vjetrovita priča i Leteći Fabijan iz serije Profesor Baltazar u Ljetnom kinu Gradec. Program završava Baltazarovom rođendanskom proslavom – afterpartyjem u baru Swanky od 22:30.

Izložbe

Animafest nastavlja suradnju s Galerijom Šira Akademije likovnih umjetnosti, ove godine po prvi puta s javnim pozivom na natječaj svim studentima Akademije, dok se suradnja s Galerijom ULUPUH nastavlja izložbom Roberta Morgana. Einar Baldvin, nagrađivani losangeleski animator islandskog podrijetla (The Pride of Strathmoor), osnivač studija GLAS Animation i suradnik Applea, izlaže jedinstvene, izjedene i spaljene rukopise pod nazivom The Lost Gyldenbrae Manuscripts, kao i crteže i grafike iz grafičkog romana mračne epske fantastike The Crawling King koji će također biti predstavljen u sklopu festivala. Otvorenje izložbe u Kulturnom centru Mesnička je u utorak 5. lipnja.

Istoga dana otvara se i izložba Roberta Morgana Morgan’s Organs u Galeriji ULUPUH s izborom radova iz njegovih makabričnih djela. Ovaj britanski umjetnik (The Cat with Hands, The Separation, Bobby Yeah), majstor glinamacije inspiriran Švankmajerom, Francisom Baconom, kao i Davidom Lynchom, braćom Quay i E. A. Poeom, autor je u suvremenoj animaciji jedinstveno stravičnog opusa.

U Muzeju za umjetnost i obrt, u sklopu izložbe Šezdesete u Hrvatskoj – mit i stvarnost izloženi će biti i originalni celuloidi iz serije Profesor Baltazar.

Na izložbi koja se od 28. svibnja održava u galeriji i caffe baru Botaničar posjetitelji Animafesta mogu steći uvid u proces nastanka ilustracije Animafesta 2018. s temom horora autora Stipana Tadića, slikara, strip-crtača i muralista, jednog od najtalentiranijih i najintrigantnijih umjetnika mlađe generacije. Ilustracija, za potrebe izložbe raslojena na likovne elemente, nadahnuta je psihodelijom 1960-ih i talijanskim maniristom Giuseppeom Arcimboldom.

Program izložbi zaokružuju radovi studenata animacije Akademije umjetnosti Univerziteta u Banjoj Luci u Galeriji Šira. Jedna od najmlađih škola animacije u Europi predstavlja pet diplomskih filmova u procesu nastajanja u različitim tehnikama – slikanja na staklu, lutka-filma, klasične i 3D kompjutorske animacije.

Promocije knjiga

Promocije knjiga Midhata Ajanovića (Film i strip), Rajka Petkovića (Američki animirani film do 1941. godine), Borisa Kolara (Sjećanja i razmišljanja jednog Zagrepčanca) i Vladimira Rismonda (Bakliža – od akta do akta, u najavi) održavaju se u Medijateci Francuskog instituta u srijedu 7. lipnja od 18 sati.

VR instalacije u tunelu Grič

Tijekom proteklih izdanja Animafest Zagreb afirmirao se kao jedno od središnjih mjesta susreta građana s VR iskustvom kao sredstvom umjetničkog izraza. Ove godine u suradnji s partnerskim Legame Studiom, vodećim pružateljem VR usluga u Hrvatskoj, Animafest u Tunelu Grič predstavlja animiranu instalaciju Nothing Happens Urija i Michelle Kranot, nagrađenu i na prestižnom filmskom festivalu u Veneciji. Instalacija, pogonjena vrhunskim HTC Vive uređajima, bit će upotpunjena kompletnom scenografijom u prostoru tunela. Druga VR instalacija, ovoga puta uz pomoć popularnog Oculus Rifta, nadovezuje se na jednu od glavnih atrakcija Animafestovog Velikog natjecanja dugometražnog filma – film Isle of Dogs proslavljenog američkog režisera Wesa Andersona. Pseći likovi, kojima su glasove među ostalima posudili Edward Norton, Bryan Cranston, Bill Murray, Scarlett Johansson, Tilda Swinton i Yoko Ono, protagonisti su VR making off-a u kojem opisuju svoje iskustvo rada na filmu. Nezaobilazno iskustvo za poklonike ne samo za Oscara višestruko nominiranog Andersona, već i psećih ljubimaca.

  • 4
    Shares

Details

Start:
4 lipanj, 2018
End:
9 lipanj, 2018
Event Categories:
, , ,
Event Tags:
, , , , ,

Venue

Više lokacija u gradu Zagreb
Zagreb, Hrvatska
  • 4
    Shares