Loading Events
  • This event has passed.

‘Svi smo mi Moebius’ – izložba Danijela Drakulića u galeriji Živi Atelje DK

12 svibanj, 2017



Izložba naziva ‘Svi smo mi Moebius’, hommage velikom francuskom umjetniku Jean Giraudu, akademskog slikara Danije Drakulića otvara se 12. svibnja u galeriji Živi Atelje DK (Ilica 110) s početkom u 19:00 sati. Tom prigodom za muzički instalaciju pobrinut će se Adam Semijalac, naš blueser poznat i po imenu Bebè Na Volè. Izložba će se moći pogledati do 26. svibnja ove godine.

Danijel Drakulić 'Svi smo mi Moebius'
Danijel Drakulić ‘Svi smo mi Moebius’

“Loši umjetnici kopiraju bez duše, a izvrsni – preotimaju: prirodno i bez napora.”

 

Ovisno o osobnom znanju, interesima ili profesiji, samo ime Moebius, liječnika specijalistu će podsjetiti na izuzetno rijedak neurološki poremećaj kojeg karakterizira paraliza ličnog živca i nemogućnost pomicanja oka s lijeva na desno, dok će matematičar prvo pomisliti na traku čija ploha ima samo jednu stranu i jedan brid, a recimo – jednom grafičkom umjetniku će memorijski sprudovi uzvibrirati grafikama M. C. Eschera, no isto tako će prekaljeni zeleni aktivista prvo pomisliti na međunarodni znak za reciklažu.

 

No, stripofilu će prva asocijacija ipak biti veliki, čovjek zbog kojeg su mnogi zavoljeli strip kao umjetnost. Taj otac poručnika Blueberryja i Inkala, veliki je umjetnik koji je pomogao da se strip u popularnoj kulturi izjednači s književnošću i filmom. Nakon što je strip Arzach potpisao s ”Moebius”, taj pseudonim postaje Giraudov alter-ego prilikom stvaranja nadrealne, tj. znan-fan tematike.

 

Razlog ovakvog uvodnika nije razmetanje znanjem ili barem baratanjem interneta, nego činjenica da autora ove izložbe poznajem preko 20 godina i naše početno ulično poznanstvo upravo je bilo inicirano velikom obostranom ljubavi prema stripovima (i filmovima). Isto tako, pratim njegov slikarski razvoj od samih početaka i uvijek je u svim fazama bila jasno vidljiva linija poznavatelja i štovatelja klasičnog stripa, baš kao što je i beskompromisni branitelj klasičnog (često figurativnog) slikarstva.

 

Zbog svega toga i ovaj citatni samonametnuti projekt ima veliku važnost jer konačno sam autor ne skriva svoju fascinaciju prema stripu te je odabrao baš citirati svog strip heroja kojem se od malena divi, no ta fascinacija ima dublje značenje jer označava neke odrednice kojima autor oduvijek teži, pa čak i koje mu stvaraju trajnu vodilju kroz život. Dakle, ovdje nije riječ o pukim predmetima obožavanja jer u prisutnih 12 slika-ilustracija nema ograničavanja slobode umjetničkog promišljanja već je pred vama 12 fascinantnih ilustrativnih citata izvedenih slikarskom tehnikom znatno fokusiranijeg pristupa, i bez Danijelu uobičajenih sklonosti prepuštanju spontanim izletima dozvoljenih pogrešaka poteza. Naime, autor je u ovoj seriji svakako ostao svoj, a opet ostvario mogućnost da stvara, da voli i da postoji. Zašto?

 

Jer je ponovno ponudio svoju perspektivu čime poništava svako možebitno pitanje: kopiranje ili citiranje?

 

Jer kao autor, Danijel ima svoju jedinstvenu kreativnu energiju ili stil, kako vam drago, koja donosi snažnu umjetnost koja nas u svakom slučaju pokreće.

 

Jer kao vrstan umjetnik, Danijel upija svoj uzor, aposorbira ga, uči od njega i koristi kako bi stimulirao svoju stvaralačku motivaciju čime je transformira, tijekom alkemijskog procesa od početnih promišljanja motiva, skiciranja u olovci i kadriranja kompozicija preko stvaranja atmosfere odabirom palete boja, pa sve do finalnog djela kojeg gledate, a koje posjeduje svježinu novog i nečeg što pripada svojstveno samo njemu kao autoru.

 

Nagovještaji njegovog uzora su sasvim jasni, u ostalom niti jedno umjetničko djelo ne postoji u vakuumu nego je uvijek zbir svih prethodnih smjerova, tehnika, autora i djela, ali u svakom slučaju postaje jedinstveno kad ponudi više od tek zbira svih pojedinačnih elemenata i tada ima stvarnu moć da stoji samostalno.

 

Sam naziv izložbe zapravo donosi više razina značenja jer smo u današnjem suvremenom društvu svakodnevno izloženi učestalom fenomenu kuriranja sadržaja putem online komunikacije društvenih mreža gdje je citiranje/preuzimanje tuđeg sadržaja dovedeno do razine biznisa ili barem samopromocije.

 

Ujedno svi prisutni motivi prikazani na slikama-ilustracijama: turistička putovanja, sukobi s administracijom na brojnim šalterima, detaljna medijska praćenja ratnih akcija, istočnjačka filozofija pretočena u zapadnu civilizaciju kroz kult meditacije, težnja ljubavnom idealu prepuštanja trenutku ili (ne)održavanje obitelji kao osnovne društvene jedinice, samozadovoljavanje u beskrajnoj digitalnoj petlji…upravo mučno ukazuju da smo svi zapravo tek mravi uhvaćeni u Moebijusovoj traci što u nedogled lovimo već prije ustanovljene društvene standarde ponašanja do finalnog smorenog smiraja otkazivanja svih bioloških funkcija. Dakle, svi prikazni eksterijeri i interijeri s protagonistima prebačeni u svojevrsni Moebiusov svijet relevantniji su više nego ikad prije i više ne možemo govoriti o znanstvenoj-fantastici već o popularnoj realnosti koju živimo.

 

Naravno, svi radovi koje imate pred sobom ukazuju da je Danijel usvojio sasvim spontano neke od bitnih vrijednosti starog lisca Moebiusa: samokontrolu vlastite ruke uz pažljivo izbjegavanje savršenstva ili prevelike crtačke brzine kako bi se izbjeglo stvaranje bez duše; poznavanje perspektive kojom se uspijeva hipnotizirati promatrača umjetničkog djela; znanje ljudske anatomije u smislu konstrukcije pozicija i razlika izraza između osoba; stvaranje narativa uz dovoljan prikaz detalja kako biste bili usisani u ponuđeni svijet; prepoznavanje tekstura odjevnih predmeta protagonista i ponašanja samog materijala jer sve prikazano donosi razna iskustva samih likova, kao i njihove karaktere te svakako – kompoziciju jer su neke slike-ilustracije ispunjenije, neke čišće, a sve vertikalne, pa zatim koloriti sami koji su poseban jezik kojim autor manipulira vašu pažnju uz samu činjenicu da donose ljepotu prikazanim motivima jer je Danijel ovog puta skloniji subjektivnom pristupu bojama koje ukazuju na emocionalna stanja likova. Sve to su jasne indicije autorovih namjera kao vizualnog pripovjedača kako biste bili lakše uvučeni u sve prikazane avanture bez riječi.

 

I – glazba! Postoji tajna veza između glazbe i slikanja, a ona uvijek ovisi o samoj osobnosti autora i samom trenutku stvaranja. Danijel slika uz glazbu koja mu otvara mogućnosti traženja osobitog ritma linija i poteza boje.

 

Budimo stoga svjesni da je autentičnost neprocjenjiva; a originalnost ne postoji.

 

I treba otimati iz svakog izvora koje nas osobno opija svojim nadahnućem. Ali pritom treba birati samo stvari koje izravno govore našoj duši. Ako to učinite, onda će i vaš rad biti autentičan. U svakom slučaju, uvijek se sjetite što je Jean-Luc Godard rekao:

 

“Nije bitno odakle ste nešto uzeli, nego gdje će vas to odvesti.”

 

Predgovor napisao Marko Škobalj

Venue

Živi Atelje DK
Ilica 110
Zagreb, Hrvatska
+ Google Map