Sinoć je na svojoj prvoj europskoj turneji Zagreb posjetila švedska noise pop umjetnica Fågelle, te u Močvari predstavila svoj osebujni izričaj.
Gudalo, električna gitara, par mikrofona i brdo efekata i pedala bio je arsenal kojim je mlada švedska glazbenica Fågelle sinoć ‘bombardirala’ Močvaru tijekom jednostatnog nastupa, dok je video zid iza nje jednostavnim, ali efektnim rješenjima produbljavao transcedentni osjećaj boravka na dalekom sjeveru.
Izričaj te umjetnice, ustvari, kao da je medij koji spaja neka davna vikinška vremena s današnjicom. Njeni napjevi su na švedskom jeziku, visoki grleni, često i prodorni, stvarajući dojam kao da ispjevava spise drevnih runa. Nekad okultno i prijeteće, ali s onim karakterističnim sjevernjačkim odmakom, koji, mi južnjaci, tako počesto volimo nazvati ‘hladnim’ u svom nerazumijevanju tih zvučnih struktura. Sva sila efekata kojima je proizvodila onomatopejske zvučne pejzaže, bila je apsolutno u funkciji cijelog nastupa, čak i subsonični basovi koji su izazivali vibracije prostora Močvare u koju kao da se privremeno ušao Odin, te svojim prisustvom natjerao i konstrukciju zdanja na oporu vibraciju. Taj neki pradavni impuls bio je prisutan i u vizualnom dijelu. Samo igra svjetla i tame, crnog i bijelo – vrijeme kontrasta bez međunijansi, drevna borba (ili ples) dobra i zla.
Fågelle nije tehnički toliko vična gitari, no to kompenzira s maštovitošću u slaganju zvučne kulise. Vidi se da je na početku, ali posjeduje potencijala kojem je svjedočilo dvadesetak posjetitelja zavaljenih u stolce u mraku Močvare. Naime, okolnosti su htjele da puno poznatiji potomak Vikinga, Islanđanin Ólafur Arnalds iste večeri nastupa u Tvornici kulture. Kad se još tome doda ‘one night stand’ kino projekcija novog koncertnog filma grupe Depeche Mode, može se reći da je narodu nepoznata Šveđanka još uspjela ugrabiti i solidnu posjećenost u toj noći nordijskog zvuka.