Filmski megahit s kraja osamdesetih pretvoren je u osmosatnu seriju s više detalja i manje seksa nego u izvorniku.
Danas zvuči gotovo nevjerojatno da je 1987. film s najvećom zaradom na svijetu (i drugom najvećom u Sjedinjenim Državama) bio za sadašnje pojmove jedan mali erotski triler Adriana Lynea o nevjeri i njezinim tragičnim posljedicama s Michaelom Douglasom i Glenn Close u glavnim ulogama. Ne samo to, “Fatal Attraction” je odnio i šest nominacija za Oscar, uključujući one najbitnije za najbolji film i režiju, kao i onu za najbolju glumicu. Jedna je to od osam nominacija koje je Close zaslužila, a da nije ni jednu potvrdila, no ova možda peče najviše buduči da je te godine izgubila od Cher (“Moonstruck”). Lyneov film, dakle, bio je velik hit i pripremio je teren za buduće velike hitove u žanru erotskog trilera u kojima će se radnja vrtjeti oko opasnih (i ludih?) žena, poput “Basic Instinct” Paula Veerhovena koji će uslijediti pet godina kasnije. Ipak, ni Sharon Stone količinu straha koju je Close utjerala u srca muškaraca neće lako nadmašiti, jer dovoljno je sjetiti se da goru sudbinu od susreta s njezinom Alex Forrest jedan zec može doživjeti samo u pjesmi Denisa Kataneca.
Tri i pol desetljeća kasnije “Fatal Attraction” smatra se proizvodom svoga vremena, otprilike kao i drugi hit s Douglasom iz iste godine, “Wall Street” Olivera Stonea. Lyneovom filmu današnji gledatelji najviše zamjeraju plošan pogled na mentalne bolesti i demoniziranje nestabilne žene koja se osjeća prevareno kad muškarac koji s njom stupi u preljub odluči prekinuti odnos s njom i vratiti se obitelji. U razdoblju kad se stari sadržaj masovno reciklira, a filmovi iz osamdesetih i devedesetih mahnito pretvaraju u serije (friška “Obsession” na Netflixu se temelji na “Damage” Louisa Mallea iz 1992., a svaki čas očekujemo i obradu “Dead Ringers” Davida Cronneberga iz 1988.), bilo je zanimljivo zapitati se kako bi ista priča bila ispričana danas s dovoljno širokim rasponom (osam epizoda od sat vremena) da nam otkrije sve slojeve ove napete drame.
Zadatka se prihvatio Paramount+ sa ženama zaduženim za scenarij (Alexandra Cunningham) i režiju (Silver Tree), ali sve to nije rezultiralo bitno drugačijim pogledom na odnos Dana Gallaghera (Joshua Jackson koji nije dorastao svom karizmatičnom prethodniku) i Alex Forrest (Lizzy Caplan također nije Glenn Close, ali nitko nije, a Caplan je svakako najjači adut ove serije). Mjesto radnje je preseljeno iz New Yorka u Los Angeles i odmah na početku vidimo da se priča nastavlja tamo gdje je u filmu stala. Gallaghera, naima, puštaju na slobodu nakon što je odrobijao 15 godina za ubojstvo Forrest. Ipak, u razgovoru sa svojom kćeri Ellen (Alyssa Jirrels), ovaj bivši pravnik i potencijalni sudac tvrdi kako nije kriv, a priča se vraća u ključno razdoblje u kojem prolazimo kroz istu onu noćnu moru zabilježenu u istoimenom filmu, samo s više detalja i manje seksa.
Za razliku od filma serija u sebi ima element whodunnita, gledatelj do zadnje epizode dvoji je li Dan ubojica ili netko drugi, i ako je netko drugi, tko bi to mogao biti. Ipak, premda ulazi dublje u lik Alex, njezinu povijest i izvore psihičkog joj nereda, kad se sve zbroji i oduzme, gledatelj u osam sati serije neće dobiti dovoljno različit pogled na veriju koju igra Caplan u odnosu na onaj koji je imao u sat i pol s Close. I dalje je riječ o odbačenoj ženi – luđakinji – koja razočarana ponašanjem ljubavnika terorizira njegovu obitelj za što na kraju plati životom. A Gallagher ponovno postaje “jadni” muškarac koji je pogriješio i zbog toga platio previsoku cijenu. Teško se oteti dojmu da se u osam sati mogla ispračiti slojevitija i moralno zakučastija verzija od one koju smo gledali prije 35 godina.
Unatoč tome, ne može se reći da serija (koju možete gledati na platformi SkyShowtime) ne donosi dovoljno uzbuđenja koja će vas zaintrigirati da je ispratite do kraja kad jednom započnete. Osim spomenute Caplan, valja izdvojiti i Amandu Peet u ulozi Danove supruge Beth koju je u filmu igrala Anne Archer i također zaradila nominaciju za Oscar u kategoriji sporedne glumice. Najveće se zamjerke ipak moraju uputiti tempu serije koja nespretno skače kroz vremenske okvire, pa se i u prošloj radnji konstantno zapliće u prošlost, ponekad prolazi više puta kroz istu radnju iz različitih kuteva i često se spotiče o vlastitu ambiciju što priječi efektniju i napetiju razradu ključne potke. Je li bilo potrebno ponovno podgrijati poznatu fabulu? Možda jest, ali se to moglo izvesti i na bolji način.
“Nećeš me ignorirati,” kaže Alex Danu u jednom od najpoznatijih citata. No, nećete ni izgubiti previše ako ovu seriju ignorirate.
Ocjena: 6/10
(Paramount+/SkyShowtime)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
